Matej 22,21 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Kažu njemu: »Carevo.« Tada kaže njima: »Vratite dakle ono carevo caru i ono Božje Bogu.«"

1.λέγουσιν αὐτῷ / λέγει αὐτοῖς (Kažu njemu / kaže njima)

Prijevodkažu njemu / kaže (govori) njima

Izvornikλέγω (grč.)

Transliteracijalegō

Gramatička analizaGlagol je u historijskom prezentu (praesens historicum), što je čest narativni postupak u Evanđeljima. Upotreba sadašnjeg vremena za opisivanje prošlih događaja stvara dramatičnost, neposrednost i živost, uvodeći čitatelja izravno u napetost dijaloga između Isusa i njegovih protivnika (farizeja i herodovaca).

2.Καίσαρος / Καίσαρι (Carevo / caru)

PrijevodCarevo (Cezarovo) / caru (Cezaru)

IzvornikΚαῖσαρ (grč.), od latinskog Caesar

TransliteracijaKaisar

Gramatička analizaU prvom spomenu, »Καίσαρος« je u posvojnom genitivu (genitivus possessivus), što označava vlasništvo ili pripadnost (»ono što pripada caru«). U drugom dijelu, »Καίσαρι« je u dativu primatelja (dativus odredištva/namjene), koji označava onoga kome se nešto treba predati ili vratiti.

Teološko i povijesno značenjeRiječ se odnosi na rimskog cara Tiberija (koji je vladao od 14. do 37. g. po Kr.). Denar (rimski srebrnjak) o kojem se raspravljalo nosio je carev lik (εἰκών - eikon) i natpis koji ga je proglašavao božanskim sinom (Ti[berius] Caesar Divi Aug[usti] F[ilius] Augustus). Priznavanje i korištenje te valute u svakodnevnoj trgovini značilo je implicitno priznanje careve ekonomske i političke vlasti nad Judejom. Isus ne poziva na političku pobunu niti na anarhiju, već priznaje legitimitat zemaljske vlasti u njezinoj specifičnoj, ograničeno materijalnoj sferi.

3.Ἀπόδοτε (Vratite / Podajte / Dajte natrag)

PrijevodVratite / Podajte / Dajte natrag

Izvornikἀποδίδωμι (grč.)

Transliteracijaapodidōmi

Gramatička analizaGlagol je u aoristu imperativa aktivnog, drugo lice množine. Aorist imperativa ne izražava trajni ili općeniti savjet, već hitnu, odlučnu i jednokratnu zapovijed: »učinite to odmah i bez odlaganja«.

Teološko značenjeOvo je ključna riječ cijelog stiha. Protivnici su Isusa upitali je li dopušteno »dati« (δοῦναι - dounai, od glagola δίδωμι) porez caru, što bi sugeriralo darivanje, dobrovoljni prilog ili priznanje careve božanske vlasti. Isus namjerno mijenja glagol i koristi kompozit »ἀποδίδωμι« (apo + didomi), što znači »vratiti«, »platiti dug« ili »dati natrag ono što nekome već pripada«. Time Isus oduzima plaćanju poreza bilo kakvo teološko ili kultno značenje: plaćanje poreza caru nije čin štovanja niti darivanje, već obično podmirenje građanskog duga i vraćanje caru onoga što je on sam iskovao i što već nosi njegov pečat.

4.τὰ Καίσαρος / τὰ τοῦ θεοῦ (Ono carevo / ono Božje)

Prijevodono carevo (stvari careve) / ono Božje (stvari Božje)

Izvornikτὰ (grč.)

Transliteracijata

Gramatička analizaOdređeni član »τὰ« u srednjem rodu množine u akuzativu koristi se kao substantiv (poimeničeni sklop) i doslovno znači »stvari«, »vlasništvo« ili »ono što pripada«.

Teološko značenjeOvdje dolazimo do vrhunca Isusove argumentacije kroz savršen paralelizam i duboki kontrast. Zašto novac pripada caru? Zato što nosi carev lik (εἰκών - eikon) i natpis. A što onda pripada Bogu? Što nosi Božji lik? Prema Knjizi Postanka 1,27, čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju (Imago Dei). Dok se carsko vlasništvo ograničava na komade metala koji nose njegov otisak, cijelo ljudsko biće — njegovo srce, duša, um, odanost i sam život — nosi Božji otisak i pripada isključivo Stvoritelju.

5.τῷ θεῷ (Bogu)

PrijevodBogu

Izvornikθεός (grč.), odgovara hebrejskom אֱלֹהִים (Elohim) / יהוה (YHWH)

Transliteracijatheō (dativ jednine)

Gramatička analizaDativ krajnjeg primatelja i apsolutnog suverena.

Teološko značenjeU rimskom carstvu car je zahtijevao božanske počasti i kult štovanja. Isusovim razdvajanjem »carevog« i »Božjeg« caru se oduzima božanski status. Caru se može dati novac, ali mu se nikada ne smije dati štovanje, apsolutna poslušnost i slavljenje koje pripada jedino i isključivo Bogu. Kad se zahtjevi zemaljske vlasti nađu u sukobu s Božjim zapovijedima, vjernik je dužan primarno »vratiti Bogu ono Božje« (usp. Djela apostolska 5,29).

Ovaj stih predstavlja jedan od najinteligentnijih i najdubljih odgovora u cjelokupnoj biblijskoj literaturi. Farizeji i herodovci pokušali su Isusa uvući u smrtonosnu zamku: da je odgovorio da ne treba plaćati porez, bio bi optužen rimskim vlastima za pobunu i veleizdaju; da je odgovorio da treba plaćati bez odgode, izgubio bi naklonost naroda koji je prezirao rimsku okupaciju i smatrao da je jedino Bog njihov kralj. Isus izbjegava obje zamke tako što podiže raspravu s političke na vrhunsku teološku razinu, uspostavljajući jasnu hijerarhiju autoriteta.

Glavna poruka stiha je da vjernici imaju dvojan građanski i duhovni identitet, ali s jasno definiranom hijerarhijom poslušnosti. Zemaljskoj vlasti i društvu treba pošteno uzvratiti ono što im pripada za održavanje građanskog reda i zajedničkog života (vratiti »carevo caru«). Međutim, zemaljska vlast nije apsolutna niti božanska. Budući da je svaki čovjek stvoren na Božju sliku (Imago Dei), naš cijeli život, naša moralna savjest i naše najdublje štovanje pripadaju isključivo Bogu (vratiti »Božje Bogu«). Čovjek može držati carev novac u ruci, ali Bog drži čovjeka u svojoj ruci.