To je najveća i prva zapovijed.
To je najveća i prva zapovijed.
A druga je slična njoj: 'Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.'
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
Dok farizeji bijahu sabrani, upita ih Isus,
govoreći: "Što vam se čini o Kristu? Čiji je sin?" Govore Mu: "Davidov."
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.
ἐν ταύταις ταῖς δυσὶν ἐντολαῖς ὅλος ὁ νόμος κρέμαται καὶ οἱ προφῆται.¶
en tautais tais dusin entolais holos ho nomos krematai kai hoi prophētai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U ovima onima dvjema zapovijedima sav onaj zakon visi i oni proroci."
1. U ovima onima dvjema zapovijedima Izvornik: ἐν ταύταις ταῖς δυσὶν ἐντολαῖς [en tautais tais dusin entolais] Gramatika: Prijedlog 'u/na' s dativom množine ženskog roda (pokazna zamjenica, određeni član, broj i imenica); stavljen je na sam početak rečenice radi snažnog isticanja. Značenje: Označava čvrsto uporište na kojem počiva čitava Božja objava: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu čine nerazdvojivu cjelinu.
2. sav onaj zakon Izvornik: ὅλος ὁ νόμος [holos ho nomos] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda u predikativnom položaju ispred određenog člana i imenice, što znači 'čitav Zakon u svojoj potpunosti'. Značenje: Odnosi se na Petoknjižje (Toru) sa svim njegovim pojedinačnim propisima, koji bez ljubavi gube svoj izvorni smisao.
3. visi Izvornik: κρέμαται [krematai] Gramatika: Glagol u prezentu, pasiv/medij, indikativ, 3. lice jednine; slaže se s bližim subjektom u jednini ('zakon'), a odnosi se i na 'proroke'. Značenje: Slikovita metafora (poput vrata koja vise na šarkama ili predmeta ovješenog o klin): ako se uklone ove dvije zapovijedi, čitavo zdanje Zakona i Proroka gubi oslonac i ruši se.
4. i oni proroci Izvornik: καὶ οἱ προφῆται [kai hoi prophētai] Gramatika: Veznik uz određeni član i imenicu u nominativu množine muškog roda. Značenje: Zajedno s izrazom 'Zakon', 'Proroci' tvore ustaljenu židovsku formulu za cjelokupno Sveto pismo Staroga zavjeta, čiji je vrhunac i sažetak upravo dvostruka zapovijed ljubavi.
Ovaj stih (Matej 22,40) predstavlja vrhunac Isusovog etičkog i teološkog nauka te pruža hermeneutički ključ za razumijevanje cjelokupne Božje objave. Odgovarajući na pitanje zakonoznanca o najvećoj zapovijedi, Isus ne samo da izdvaja ljubav prema Bogu (Pnz 6,5) i ljubav prema bližnjemu (Lev 19,18) kao najvažnije, već slikovito i snažno tvrdi da cijelo Sveto pismo na njima doslovno 'visi' (κρέμαται). To znači da su sve ostale zapovijedi, zakonski propisi i proročke opomene zapravo detaljne razrade, praktične primjene i zaštitni mehanizmi ovih dviju temeljnih istina.
Glavna poruka stiha jest da je ljubav neraskidivi temelj, središnja os i konačna svrha svakog Božjeg zakona i cjelokupnog vjerskog života. Bez autentične ljubavi prema Bogu i čovjeku, svako obredno štovanje, moralno nastojanje ili teološko poznavanje Pisma gubi svoj smisao, stabilnost i životnost — urušava se baš kao što bi pala vrata skinuta sa svojih šarki. Isus ovime ne ukida Zakon i Proroke, već ih usmjerava prema njihovom savršenom ispunjenju, pokazujući da se istinska bogobojaznost ne mjeri pukim formalnim obnašanjem pravila, nego dubinom ljubavi kojom se ta pravila žive.