To je najveća, prva zapovijed.
To je najveća, prva zapovijed.
Jedna druga također je važna: Voli bližnjega svoga kao samoga sebe.
Od te dvije zapovijedi ovise sav Zakon i Proroci.
Kad se farizeji sastadoše, Isus im postavi ovo pitanje:
Što je vaše mišljenje glede Krista? Čiji je On sin? Oni Mu odgovoriše: "Davidov."
Od te dvije zapovijedi ovise sav Zakon i Proroci.
O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.
ἐν ταύταις ταῖς δυσὶν ἐντολαῖς ὅλος ὁ νόμος κρέμαται καὶ οἱ προφῆται.¶
en tautais tais dusin entolais holos ho nomos krematai kai hoi prophētai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"O ovim (tim) dvjema zapovijedima sav (taj) zakon visi i (ti) proroci."
1.ἐν ταύταις ταῖς δυσὶν ἐντολαῖς (O ovim dvjema zapovijedima / U ovim dvjema zapovijedima)
Hrvatski prijevodo ovim (tim) dvjema zapovijedima
Izvornik i transliteracijagrč. ἐν (en) + ταύταις (tautais) + ταῖς (tais) + δυσὶν (dysin) + ἐντολαῖς (entolais)
Gramatičke nijansePrijedlog 'ἐν' (en) inače znači 'u', 'na' ili 'među' i upravlja dativom (ovdje dativ množine ženskog roda: 'ταύταις ταῖς δυσὶν ἐντολαῖς'). Međutim, u grčkom jeziku konstrukcija glagola 'κρέμαμαι' (visjeti) s prijedlogom 'ἐν' nosi idiomatsko i preneseno značenje: ovisiti o čemu, biti utemeljen na čemu ili biti pridržavan od čega. U hrvatskom jeziku uz glagol visjeti gramatički i logički zahtijeva se prijedlog 'o' s lokativom ('o ovim dvjema zapovijedima'). Riječi 'ταῖς', 'ὁ' i 'οἱ' su grčki određeni članovi koji u hrvatskom jeziku nemaju izravnog ekvivalenta, pa se u doslovnom prijevodu mogu odraziti pokaznim zamjenicama (tim, taj, ti) u zagradama, dok se u standardnom prijevodu izostavljaju. Riječ 'ἐντολή' (entolē) označava službenu zapovijed, nalog ili propis, a u Novom zavjetu redovito se odnosi na Božje zapovijedi.
Teološko značenjeIsus se ovdje poziva na dvije najveće zapovijedi koje je prethodno citirao: ljubav prema Bogu (Pnz 6,5) i ljubav prema bližnjemu (Lev 19,18). On ne traži nove propise, već iznosi bit cjelokupne objave. Te dvije zapovijedi nisu samo dvije od 613 zapovijedi Tore, nego predstavljaju sam temelj, stožer i sažetak cjelokupnog Božjeg moralnog i duhovnog zahtjeva prema čovjeku.
2.ὅλος ὁ νόμος (sav zakon / cijeli zakon)
Hrvatski prijevodsav (taj) zakon
Izvornik i transliteracijagrč. ὅλος (holos) + ὁ (ho) + νόμος (nomos); hebr. ekvivalent za 'nomos' je תּוֹרָה (Torah)
Gramatičke nijanse'ὅλος' (holos) je pridjev u nominativu jednine muškog roda koji znači 'sav', 'čitav', 'potpun', 'cjelokupan'. Imenica 'νόμος' (nomos) označava zakon, pravilo ili normu, a u biblijskom grčkom s određenim članom ('ὁ νόμος') specifično označava Mojsijev zakon, odnosno Petoknjižje (Toru).
Teološko značenjeUpotreba pridjeva 'ὅλος' (sav/cijeli) naglašava da nijedan dio Božjeg zakona nije izuzet iz ovog pravila. Cjelokupna Tora — sa svim svojim moralnim, obrednim, pravnim i društvenim propisima — ima svoju jedinstvenu svrhu i središte u ostvarivanju ljubavi prema Bogu i čovjeku. Isus ne ukida Zakon, već ga svodi na njegov korijen i krajnji cilj: ljubav je punina i savršeno ispunjenje Zakona (usp. Rim 13,10).
3.κρέμαται (visi / ovisi / oslanja se)
Hrvatski prijevodvisi
Izvornik i transliteracijagrč. κρέμαμαι (kremamai), u tekstu glagolski oblik κρέμαται (krematai - 3. lice jednine prezenta medijopasiva)
Gramatičke nijanseGlagol 'κρέμαμαι' doslovno znači 'visjeti', 'biti obješen' (kao što tijelo visi na križu ili vrata na šarkama), a u prenesenom smislu znači 'potpuno ovisiti', 'oslanjati se' ili 'biti održavan'. Oblik 'κρέμαται' je u prezentu medijopasiva, što označava trajno, neprekidno stanje ovisnosti. Zanimljiva je gramatička pojava da je glagol u jednini ('visi'), iako su subjekti u rečenici dva ('sav Zakon' i 'Proroci'). U grčkoj sintaksi (tzv. shema Pindaricum) glagol u jednini često stoji uz prvi i glavni subjekt rečenice, ili pak tretirajući oba subjekta kao jednu neodvojivu teološku cjelinu ('Zakon i Proroci').
Teološko značenjeOvo je najsnažnija metafora stiha. Kao što vrata vise na svojim šarkama ili kao što predmeti vise na klinu zabijenom u zid (te bi bez njega pali i razbili se), tako cjelokupna biblijska objava 'visi' na zapovijedima ljubavi. Uklone li se ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu, cijela etička, teološka i pravna struktura Staroga zavjeta gubi svoju potporu, urušava se i postaje besmislena forma.
4.καὶ οἱ προφῆται (i proroci)
Hrvatski prijevodi (ti) proroci
Izvornik i transliteracijagrč. καὶ (kai) + οἱ (hoi) + προφῆται (prophētai); hebr. ekvivalent za 'prophētai' je נְבִיאִים (Nevi'im)
Gramatičke nijanseVeznik 'καὶ' znači 'i', dok je 'οἱ προφῆται' nominativ množine muškog roda imenice 'προφήτης' (prophētēs) uz određeni član. U židovskoj tradiciji i novozavjetnom rječniku, sintagma 'Zakon i Proroci' (hebr. Torah ve-Nevi'im) standardni je naziv za cjelokupno Sveto pismo Staroga zavjeta.
Teološko značenjeDodavanjem izraza 'i Proroci', Isus proširuje svoju tvrdnju sa samog Mojsijevog zakona na cjelokupno proročko propovijedanje i sve svetopisamske spise. Proroci su kroz cijelu povijest Izraela neprestano pozivali narod na povratak autentičnom savezu s Bogom, oštro osuđujući licemjerno obredno štovanje koje nije bilo praćeno pravdom, milosrđem i ljubavlju prema bližnjima (npr. Mihej 6,8; Hošea 6,6; Izaja 1,16-17). Isus ovime potvrđuje da je sav proročki navještaj od samog početka bio usmjeren na obranu i ostvarenje dvostruke zapovijedi ljubavi.
Ovaj stih (Matej 22,40) predstavlja vrhunac Isusovog etičkog i teološkog nauka te pruža hermeneutički ključ za razumijevanje cjelokupne Božje objave. Odgovarajući na pitanje zakonoznanca o najvećoj zapovijedi, Isus ne samo da izdvaja ljubav prema Bogu (Pnz 6,5) i ljubav prema bližnjemu (Lev 19,18) kao najvažnije, već slikovito i snažno tvrdi da cijelo Sveto pismo na njima doslovno 'visi' (κρέμαται). To znači da su sve ostale zapovijedi, zakonski propisi i proročke opomene zapravo detaljne razrade, praktične primjene i zaštitni mehanizmi ovih dviju temeljnih istina.
Glavna poruka stiha jest da je ljubav neraskidivi temelj, središnja os i konačna svrha svakog Božjeg zakona i cjelokupnog vjerskog života. Bez autentične ljubavi prema Bogu i čovjeku, svako obredno štovanje, moralno nastojanje ili teološko poznavanje Pisma gubi svoj smisao, stabilnost i životnost — urušava se baš kao što bi pala vrata skinuta sa svojih šarki. Isus ovime ne ukida Zakon i Proroke, već ih usmjerava prema njihovom savršenom ispunjenju, pokazujući da se istinska bogobojaznost ne mjeri pukim formalnim obnašanjem pravila, nego dubinom ljubavi kojom se ta pravila žive.