A On mu reče: "'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim.'
A On mu reče: "'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim.'
To je najveća i prva zapovijed.
A druga je slična njoj: 'Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.'
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
Dok farizeji bijahu sabrani, upita ih Isus,
A druga je slična njoj: 'Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.'
A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.
δευτέρα δὲ ὁμοία αὐτῇ· ἀγαπήσεις τὸν πλησίον σου ὡς σεαυτόν.
deutera de homoia autēa agapēseis ton plēsion sou hōs seauton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Druga a slična njoj: Ljubit ćeš onoga bližnjega svojega kao samoga sebe."
1. Druga a slična njoj Izvornik: δευτέρα δὲ ὁμοία αὐτῇ [deutera de homoia autēa] Gramatika: Redni broj i pridjev u nominativu jednine ženskog roda (uz ispuštenu kopulu 'jest' i imenicu 'zapovijed' iz prethodnog stiha), dok je zamjenica 'njoj' u dativu koji traži pridjev 'slična'. Značenje: Iako pismoznanac pita samo za jednu najveću zapovijed, Isus odmah pridružuje drugu i proglašava je 'sličnom' prvoj — iste naravi, težine i božanskog autoriteta.
2. Ljubit ćeš Izvornik: ἀγαπήσεις [agapēseis] Gramatika: Glagol u futuru, aktiv, indikativ, 2. lice jednine, koji ponovno služi kao kategorička zapovijed preuzeta iz Staroga zavjeta (Lev 19,18). Značenje: Upotreba potpuno istog glagola kao i u zapovijedi ljubavi prema Bogu pokazuje da se radi o istoj vrsti djelatne, nesebične naklonosti i brige.
3. onoga bližnjega svojega Izvornik: τὸν πλησίον σου [ton plēsion sou] Gramatika: Prilog mjesta ('blizu') uz određeni član u akuzativu jednine muškog roda poimeničen je u značenju 'bližnji', uz posvojni genitiv osobne zamjenice. Značenje: U Isusovu navještaju pojam 'bližnjega' nadilazi granice sunarodnjaka i obuhvaća svakog čovjeka s kojim se susrećemo u životu.
4. kao samoga sebe Izvornik: ὡς σεαυτόν [hōs seauton] Gramatika: Poredbena čestica uz povratnu zamjenicu 2. lica jednine u akuzativu muškog roda. Značenje: Prirodna čovjekova briga za vlastiti život i dobrobit postaje mjerilo i način na koji treba pristupati potrebama i dostojanstvu drugoga čovjeka.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 22,39; usp. Mk 12,31 i Lk 10,27), u kojem Isus citira starozavjetnu zapovijed iz Knjige Levitskog zakonika (Lev 19,18), predstavlja jedan od temeljnih stupova kršćanske etike i teologije. Spajajući ljubav prema bližnjemu s ljubavlju prema Bogu u neodvojivu cjelinu, Isus pokazuje da je autentični odnos s Bogom neodvojiv od konkretnog, djelotvornog odnosa prema drugom čovjeku. Te dvije zapovijedi nisu u suprotnosti niti u natjecanju, već čine dvije strane iste evanđeoske medalje: vertikala ljubavi prema Bogu svoju autentičnost i potvrdu nužno pronalazi u horizontali ljubavi prema čovjeku.
Glavna poruka stiha poziva na radikalan zaokret od egocentričnosti prema altruizmu utemeljenom u Božjoj ljubavi (agape). Mjerilo te ljubavi nije sentiment, već konkretna, voljna briga za dobrobit, dostojanstvo i spasenje bližnjega, točno onako kako prirodno brinemo za vlastiti život. Time Isus ukida sve podjele i granice među ljudima, pretvarajući svakog čovjeka na našem putu u našeg bližnjega i uspostavljajući ljubav kao vrhovni zakon i ispunjenje cijeloga Svetog pisma.