Početna

Matej 22,39 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Isus mu reče: "Voli Gospodina svog Boga svim svojim srcem, svom dušom svojom i svakom svojom misli."

To je najveća, prva zapovijed.

Jedna druga također je važna: Voli bližnjega svoga kao samoga sebe.

Od te dvije zapovijedi ovise sav Zakon i Proroci.

Kad se farizeji sastadoše, Isus im postavi ovo pitanje:

Biblija

Jedna druga također je važna: Voli bližnjega svoga kao samoga sebe.

Daničić-Karadžić

A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.

Original

δευτέρα δὲ ὁμοία αὐτῇ· ἀγαπήσεις τὸν πλησίον σου ὡς σεαυτόν.

Izgovor

deutera de homoia autēa agapēseis ton plēsion sou hōs seauton

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Druga pak slična njoj: Ljubit ćeš bližnjega svoga kao samoga sebe."

Analiza

1.Δευτέρα (Druga)

Hrvatski prijevodDruga

Izvornik i transliteracijagrč. δευτέρα (deutera)

Gramatičke nijansePridjev u nominativu jednine ženskog roda. Slaže se s podrazumijevanom imenicom ἐντολή (entolē - zapovijed).

Teološko značenjeOznačava redoslijed u odnosu na prvu i najveću zapovijed (ljubav prema Bogu; Pnz 6,5 / Mt 22,37-38). Iako je navedena kao "druga", ona nije sekundarna ili manje važna, već izrasta iz prve zapovijedi kao njezin nužni i neodvojivi praktični izraz.

2.δὲ (pak / a)

Hrvatski prijevodpak / a

Izvornik i transliteracijagrč. δέ (de)

Gramatičke nijanseKoordinativni veznik ili čestica blagog suprotstavljanja i nadopunjavanja (postpozitivna riječ, u grčkom nikada ne stoji na prvom mjestu u rečenici, ali se prevodi na početku ili nakon prve riječi).

Teološko značenjePovezuje prvu i drugu zapovijed u neraskidivu organsku cjelinu. Ne odvaja ih, nego naglašava da druga zapovijed izravno nadopunjuje prvu – autentična ljubav prema Bogu ne može postojati bez ljubavi prema čovjeku (usp. 1 Iv 4,20).

3.ὁμοία αὐτῇ (slična njoj / jednaka njoj)

Hrvatski prijevodslična njoj / jednaka njoj

Izvornik i transliteracijagrč. ὁμοία αὐτῇ (homoia autē)

Gramatičke nijanseRiječ ὁμοία (homoia) je pridjev u nominativu jednine ženskog roda sa značenjem "slična", "iste naravi" ili "jednaka", koji u grčkom jeziku zahtijeva dopunu u dativu – ovdje je to osobna zamjenica αὐτῇ (autē - njoj) u dativu jednine ženskog roda.

Teološko značenjeIsus ovim riječima uzdiže zapovijed o ljubavi prema bližnjemu (preuzetu iz Lev 19,18) na istu razinu autoriteta i važnosti kao što je Šema Izrael (ljubav prema Bogu). Riječ "homoia" ukazuje na istobitnost po važnosti i božanskom autoritetu: obje zapovijedi sažimaju sav Zakon i Proroke i dijele isti temelj – Božju ljubav (agape).

4.Ἀγαπήσεις (Ljubit ćeš)

Hrvatski prijevodLjubit ćeš / Voljet ćeš

Izvornik i transliteracijagrč. ἀγαπήσεις (agapēseis), heb. ekvivalent u Lev 19,18: וְאָהַבְתָּ (ve'ahavta)

Gramatičke nijanseGlagol ἀγαπάω (agapao), 2. lice jednine futura prvog (aktivni indikativ). U biblijskom grčkom i hebrejskom jeziku, futur se često koristi s imperativnim značenjem (imperativni futur ili apodiktički futur), izričući trajnu, bezuvjetnu i obvezujuću zapovijed.

Teološko značenjeGlagol ne označava površnu emociju, strast (eros) ili prijateljsku naklonost (philia), nego agape – svjesnu, voljnu, djelotvornu i nesebičnu ljubav. To je čvrsta odluka volje da se traži najveće dobro drugoga, bez obzira na njegove zasluge, simpatije ili naše trenutne osjećaje, po uzoru na bezuvjetnu Božju ljubav prema čovjeku.

5.τὸν πλησίον (bližnjega)

Hrvatski prijevodbližnjega / susjeda

Izvornik i transliteracijagrč. τὸν πλησίον (ton plēsion), heb. ekvivalent u Lev 19,18: לְרֵעֲךָ (le're'acha / re'a)

Gramatičke nijanseRiječ τὸν (ton) je određeni član u akuzativu jednine muškog roda (koji se u hrvatskom jeziku u pravilu ne prevodi zasebnom riječi), dok je πλησίον (plēsion) prilog sa značenjem "blizu". Zajedno s članom tvori poimeničeni prilog (supstantivirani prilog) u akuzativu jednine: "onaj koji je blizu", odnosno "bližnji" ili "susjed".

Teološko značenjeU starozavjetnom kontekstu (Lev 19,18), hebrejski pojam "re'a" prvenstveno se odnosio na sunarodnjaka, pripadnika naroda Izraela ili došljaka koji živi u zajednici. Međutim, u Novom zavjetu Isus radikalno proširuje granice ovog pojma (posebice u prispodobi o milosrdnom Samarijancu, Lk 10,25-37). Bližnji više nije definiran etničkom, vjerskom, geografskom ili krvnom blizinom, nego našom spremnošću da pokažemo djelotvorno milosrđe svakom čovjeku u potrebi.

6.σου (svoga / tvoga)

Hrvatski prijevodsvoga / tvoga

Izvornik i transliteracijagrč. σου (sou), heb. sufiks u Lev 19,18: ־ךָ (-cha)

Gramatičke nijanseGenitiv jednine osobne zamjenice σύ (sy - ti), u posvojnom značenju (genitiv posjedovanja ili pripadnosti).

Teološko značenjeNaglašava osobnu i relacijsku dimenziju zapovijedi. Bližnji nije apstraktno čovječanstvo u cjelini, nego konkretna osoba koju Bog u danom trenutku stavlja u naš životni prostor i za koju snosimo osobnu moralnu i kršćansku odgovornost.

7.ὡς σεαυτόν (kao samoga sebe)

Hrvatski prijevodkao samoga sebe / kao sebe

Izvornik i transliteracijagrč. ὡς σεαυτόν (hōs seauton), heb. ekvivalent u Lev 19,18: כָּמוֹךָ (kamocha)

Gramatičke nijanseRiječ ὡς (hōs) je prilog i veznik usporedbe ("kao", "na način kao što"), dok je σεαυτόν (seauton) povratna zamjenica 2. lica jednine u akuzativu muškog roda ("samoga sebe", "sebe").

Teološko značenjeOva usporedba ne zapovijeda egocentričnu samo-ljubav niti moderni narcizam, već uzima prirodnu ljudsku težnju za vlastitim preživljavanjem, zdravljem, sigurnošću i dostojanstvom kao univerzalno mjerilo djelotvorne ljubavi prema drugima (usp. Ef 5,29). Kao što instinktivno i bez odgode štitimo, hranimo i njegujemo vlastito biće, istom tom mjerom, predanošću i konkretnom pažnjom pozvani smo ljubiti i brinuti se za svoga bližnjega.

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 22,39; usp. Mk 12,31 i Lk 10,27), u kojem Isus citira starozavjetnu zapovijed iz Knjige Levitskog zakonika (Lev 19,18), predstavlja jedan od temeljnih stupova kršćanske etike i teologije. Spajajući ljubav prema bližnjemu s ljubavlju prema Bogu u neodvojivu cjelinu, Isus pokazuje da je autentični odnos s Bogom neodvojiv od konkretnog, djelotvornog odnosa prema drugom čovjeku. Te dvije zapovijedi nisu u suprotnosti niti u natjecanju, već čine dvije strane iste evanđeoske medalje: vertikala ljubavi prema Bogu svoju autentičnost i potvrdu nužno pronalazi u horizontali ljubavi prema čovjeku.

Glavna poruka stiha poziva na radikalan zaokret od egocentričnosti prema altruizmu utemeljenom u Božjoj ljubavi (agape). Mjerilo te ljubavi nije sentiment, već konkretna, voljna briga za dobrobit, dostojanstvo i spasenje bližnjega, točno onako kako prirodno brinemo za vlastiti život. Time Isus ukida sve podjele i granice među ljudima, pretvarajući svakog čovjeka na našem putu u našeg bližnjega i uspostavljajući ljubav kao vrhovni zakon i ispunjenje cijeloga Svetog pisma.