"Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
"Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?"
A On mu reče: "'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim.'
To je najveća i prva zapovijed.
A druga je slična njoj: 'Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.'
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
To je najveća i prva zapovijed.
Ovo je prva i najveća zapovijest.
αὕτη ἐστὶν ἡ μεγάλη καὶ πρώτη ἐντολή.
hautē estin hē megalē kai prōtē entolē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ova jest velika i prva zapovijed."
1. Ova jest Izvornik: αὕτη ἐστὶν [hautē estin] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine ženskog roda (slaže se s imenicom 'zapovijed') uz prezent indikativa glagola 'biti' u 3. licu jednine. Značenje: Izravno upućuje na prethodno izrečenu zapovijed ljubavi prema Bogu kao na traženi odgovor zakonoznancu.
2. velika i prva Izvornik: μεγάλη καὶ πρώτη [megalē kai prōtē] Gramatika: Dva pridjeva u nominativu jednine ženskog roda u pozitivu; u semitskom načinu izražavanja i novozavjetnom grčkom pozitiv se često koristi u službi superlativa ('najveća i prva'). Značenje: Ova zapovijed nije samo prva po redoslijedu, nego je po svojoj važnosti, obuhvatnosti i dostojanstvu temeljno počelo iz kojeg sve ostale zapovijedi proizlaze.
3. zapovijed Izvornik: ἐντολή [entolē] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda bez određenog člana, čime se naglašava njezina kvaliteta i narav. Značenje: Označava božanski nalog ili odredbu koja usmjerava čovjekov život u skladu s Božjom voljom.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 22,38) predstavlja vrhunac Isusovog odgovora na pitanje farizejskog zakonoučitelja o tome koja je najveća zapovijed u Zakonu. Isus ne ukida Mojsijev zakon niti bira jedan marginalni propis, već se poziva na 'Šema Izrael' (Pnz 6,5) – potpunu i bezuvjetnu ljubav prema Bogu svim srcem, dušom i umom – postavljajući je kao neosporni temelj i srce cijele Objave.
Glavna poruka ovog stiha jest da kršćanska vjera i moralnost nisu utemeljeni na pravnom formalizmu ili mehanicističkom izvršavanju pravila, već na živom, osobnom odnosu ljubavi prema Stvoritelju. Nazivajući ovu zapovijed 'velikom i prvom', Krist uči da svako pravo bogoslužje, etika i međuljudski odnosi moraju izvirati iz te prvotne ljubavi prema Bogu, bez koje sve ostale vjerske dužnosti gube svoj istinski smisao.