Saznavši da On bijaše zatvorio usta saducejima, farizeji se sastadoše na vijećanje.
Saznavši da On bijaše zatvorio usta saducejima, farizeji se sastadoše na vijećanje.
I jedan od njih, jedan zakonoznanac, upita Ga da bi Ga ulovio u zamku:
Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?
Isus mu reče: "Voli Gospodina svog Boga svim svojim srcem, svom dušom svojom i svakom svojom misli."
To je najveća, prva zapovijed.
Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?
Učitelju! koja je zapovijest najveća u zakonu?
διδάσκαλε, ποία ἐντολὴ μεγάλη ἐν τῷ νόμῳ;
didaskale poia entolē megalē en tō nomō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Učitelju, koja zapovijed velika u (tom) zakonu?"
1.Διδάσκαλε (Učitelju) — grč. Διδάσκαλε (Didaskale), hebr./aram. ekvivalent רַבִּי (Rabbi / Rabboni)
Gramatička analizaVokativ jednine muškog roda imenice διδάσκαλος (didaskalos - učitelj, instruktor, poučavatelj). Vokativ se u grčkom jeziku koristi kao padež izravnog oslovljavanja i obraćanja.
Teološko i povijesno značenjeU židovskom kontekstu prvoga stoljeća, ovaj naslov izražava visoko poštovanje prema autoritativnom učitelju Tore i službenom tumaču Božjeg zakona. Farizejski zakonoznanac koji postavlja pitanje koristi ovaj tradicionalni rabinski naslov kako bi javno priznao Isusov status teološkog učitelja i mudraca, premda širi kontekst (Mt 22,35) otkriva da je pitanje postavljeno s namjerom da ga se 'iskuša' te da ga se uvuče u složene rabinske rasprave o hijerarhiji zakona.
2.ποία (koja / kakva) — grč. ποία (poia)
Gramatička analizaNominativ jednine ženskog roda korelativne upitne zamjenice ποῖος (poios - kakav, koje vrste). U rečenici se slaže u rodu, broju i padežu s imenicom ἐντολή (entolē).
Teološko i lingvističko značenjeZa razliku od opće upitne zamjenice τίς (tis - tko/što koja traži jednostavnu identifikaciju), zamjenica ποῖος prvenstveno ima kvalitativno značenje te pita za svojstvo, vrstu, narav ili kakvoću ('kakve vrste?', 'koje kakvoće?', 'po kojem kriteriju?'). U kontekstu rabinskih rasprava u kojima se baratalo s 613 pojedinačnih zapovijedi (248 pozitivnih ili naredbi i 365 negativnih ili zabrana) podijeljenih na 'teške' (važne) i 'lake' (manje važne), ovo pitanje ne traži samo mehanički odabir jednog propisa s popisa. Ono traži dubinski kvalitativni kriterij, temeljno načelo ili suštinsku narav po kojoj se neka zapovijed izdvaja kao najvažnija i na kojoj počiva cijeli normativni sustav Tore.
3.ἐντολὴ (zapovijed) — grč. ἐντολὴ (entolē), hebr. ekvivalent מִצְוָה (mitsvah)
Gramatička analizaNominativ jednine ženskog roda imenice ἐντολή (entolē), koja je izvedena iz glagola ἐντέλλομαι (entellomai - naložiti, zapovjediti, dati uputu/ovlast).
Teološko i lingvističko značenjeU Septuaginti (grčkom prijevodu Staroga zavjeta - LXX) ova riječ redovito prevodi hebrejski pojam mitsvah. U biblijskoj teologiji zapovijed nije tek hladni, arbitrarni pravni propis ili nametnuta dužnost, već odraz Božje svete naravi, Njegove očinske volje i središnji element saveznoga odnosa (hebr. berit) između Boga i Njegova naroda. U Isusovu daljnjem odgovoru vidimo da se suština Božje zapovijedi ne ispunjava kroz vanjski legalizam i mehaničko vršenje pravila, nego u nutarnjem odazivu srca i potpunom predanju kroz ljubav prema Bogu i bližnjemu.
4.μεγάλη (velika / najveća) — grč. μεγάλη (megalē), hebr. ekvivalent גְּדוֹלָה (gedolah)
Gramatička analizaNominativ jednine ženskog roda pridjeva μέγας (megas - velik, značajan, silan). U koine grčkom jeziku Novoga zavjeta, pozitiv (osnovni stupanj pridjeva, 'velika') u kombinaciji s upitnim riječima često zamjenjuje superlativ ('najveća' ili 'najvažnija').
Teološko i lingvističko značenjeOvdje 'velika' (megalē) označava vrhovnu, najuzvišeniju, najvažniju ili temeljnu zapovijed (u paralelnom tekstu Mk 12,28 koristi se izraz 'prva od sviju' - πρώτη πάντων). U rabinskom judaizmu vodile su se žustre rasprave o tome koja je zapovijed 'velika' (gedolah), a koja 'mala' (ketanah). Pitajući za 'veliku' zapovijed, zakonoznanac traži vrhovni aksiom, središnji stup koji nosi cjelokupnu etičku i religijsku konstrukciju Staroga zavjeta.
5.ἐν τῷ νόμῳ (u zakonu / u tom zakonu) — grč. ἐν τῷ νόμῳ (en tō nomō), hebr. ekvivalent בַּתּוֹרָה (ba-Torah)
Gramatička analizaPrijedlog ἐν (en - u, unutar) koji zahtijeva dativ, uz određeni član τῷ (tō - tom, određenom) u dativu jednine muškog roda te imenicu νόμος (nomos - zakon, pravilo, norma) u dativu jednine muškog roda. Određeni član naglašava da nije riječ o bilo kakvom ljudskom zakonu, već o specifičnom, Božjem objavljenom Zakonu danom Izraelu.
Teološko i lingvističko značenjeRiječ νόμος (nomos) u Novom zavjetu gotovo bez iznimke prevodi hebrejski pojam תּוֹרָה (Torah - uputa, pouka, zakon, Božje otkrivenje). Iako se u užem smislu odnosi na Mojsijevo Petoknjižje ili na pojedinačne zakonske propise, u širem teološkom smislu označava cjelokupnu Božju objavu i volju za život Njegova naroda. Izraz 'u zakonu' smješta ovu raspravu u sam centar židovskog vjerskog identiteta: što je srce Tore? Isus u svom odgovoru (Mt 22,37-40) otkriva da su ljubav prema Bogu (Pnz 6,5) i ljubav prema bližnjemu (Lev 19,18) dvije zapovijedi o kojima 'visi sav Zakon i Proroci', čime Zakon ne dokida niti umanjuje, već otkriva njegovu najdublju teološku svrhu, sažima ga i dovodi do punine u ljubavi.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 22,36) predstavlja vrhunac teoloških rasprava i iskušavanja kojima su farizeji i saduceji izlagali Isusa u Jeruzalemu u danima prije njegove muke. Pitanje koje postavlja zakonoznanac odražava autentičnu duhovnu i intelektualnu potragu židovskog pismenog svijeta toga doba, koji je u mnoštvu od 613 propisa Mojsijeva zakona tražio 'hermeneutički ključ' – jedno vrhovno načelo ili temeljnu zapovijed (hebr. klal gadol) iz koje proizlaze i o kojoj ovise sve ostale. Iako je neposredna motivacija pitanja bila iskušavanje Isusove pravovjernosti i mudrosti, ono otvara put za jednu od najvažnijih objava u Novom zavjetu.
Postavljajući pitanje o 'velikoj zapovijedi' i koristeći kvalitativnu zamjenicu 'kakva/koja' (poia), tekst nas usmjerava na spoznaju da Božji zakon nije bezlični skup jednakovrijednih pravnih pravila, već organski sustav s jasnim središtem i svrhom. Isusov odgovor koji slijedi otkriva da je srce i vrhunac cjelokupnog Zakona (Tore) i Proroka – neraskidiva, dvostruka zapovijed ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Time se naglašava da istinska poslušnost Bogu ne leži u vanjskom legalizmu ili mehaničkom ispunjavanju dužnosti, već u cjelovitom predanju Boga čitavim bićem te u djelotvornoj ljubavi prema čovjeku, čime sav Zakon dobiva svoj konačni smisao i savršenstvo.