A farizeji, čuvši da je ušutkao saduceje, sabraše se zajedno;
A farizeji, čuvši da je ušutkao saduceje, sabraše se zajedno;
i upita jedan od njih, zakonoznanac, iskušavajući Ga:
"Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?"
A On mu reče: "'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim.'
To je najveća i prva zapovijed.
"Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?"
Učitelju! koja je zapovijest najveća u zakonu?
διδάσκαλε, ποία ἐντολὴ μεγάλη ἐν τῷ νόμῳ;
didaskale poia entolē megalē en tō nomō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Učitelju, kakva zapovijed velika u tom Zakonu?"
1. Učitelju Izvornik: διδάσκαλε [didaskale] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda. Služi za izravno i učtivo obraćanje sugovorniku. Značenje: Grčki prijevod hebrejskog naslova 'Rabbi'. U Matejevu evanđelju ovim se naslovom Isusu obraćaju oni koji mu još nisu učenici ili pak protivnici (dok ga vjernici i učenici zovu 'Gospodine', Κύριε), priznajući mu barem vanjski autoritet učitelja Zakona.
2. kakva zapovijed Izvornik: ποία ἐντολὴ [poia entolē] Gramatika: Upitna zamjenica kakvoće u nominativu jednine ženskog roda uz imenicu bez člana. Zamjenica ποῖος izvorno pita za kakvoću ('kakva, koje vrste'), a u novozavjetnom grčkom često preuzima i ulogu pitanja 'koja'. Značenje: Pitanje ne traži samo izdvajanje jedne zapovijedi s popisa od 613 propisa Tore, nego pita za vrstu i narav zapovijedi koja može biti temeljno načelo cijeloga Zakona.
3. velika Izvornik: μεγάλη [megalē] Gramatika: Pridjev u pozitivu, nominativ jednine ženskog roda, u službi imenskog predikata (uz ispuštenu kopulu 'je'). Pod utjecajem hebrejskog i aramejskog jezika (koji nemaju poseban oblik za superlativ), pozitiv pridjeva ovdje ima značenje superlativa: 'najveća, najvažnija'. Značenje: Među rabinima se vodila živa rasprava o 'lakim' i 'teškim' (velikim) zapovijedima te o tome postoji li jedno središnje načelo iz kojega proizlaze sve ostale obveze prema Bogu.
4. u tom Zakonu Izvornik: ἐν τῷ νόμῳ [en tō nomō] Gramatika: Prijedlog ἐν s dativom jednine muškog roda i određenim članom. Član jasno određuje da nije riječ o bilo kakvom zakonu, nego o Mojsijevu Zakonu (Tori). Značenje: Zakon (νόμος, heb. Tora) za Židove je cjelovita Božja objava i uputa za život zapisana u Petoknjižju. Pitanje cilja u samo srce židovske vjere: što Bog u svojoj objavi traži kao apsolutni prioritet.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 22,36) predstavlja vrhunac teoloških rasprava i iskušavanja kojima su farizeji i saduceji izlagali Isusa u Jeruzalemu u danima prije njegove muke. Pitanje koje postavlja zakonoznanac odražava autentičnu duhovnu i intelektualnu potragu židovskog pismenog svijeta toga doba, koji je u mnoštvu od 613 propisa Mojsijeva zakona tražio 'hermeneutički ključ' – jedno vrhovno načelo ili temeljnu zapovijed (hebr. klal gadol) iz koje proizlaze i o kojoj ovise sve ostale. Iako je neposredna motivacija pitanja bila iskušavanje Isusove pravovjernosti i mudrosti, ono otvara put za jednu od najvažnijih objava u Novom zavjetu.
Postavljajući pitanje o 'velikoj zapovijedi' i koristeći kvalitativnu zamjenicu 'kakva/koja' (poia), tekst nas usmjerava na spoznaju da Božji zakon nije bezlični skup jednakovrijednih pravnih pravila, već organski sustav s jasnim središtem i svrhom. Isusov odgovor koji slijedi otkriva da je srce i vrhunac cjelokupnog Zakona (Tore) i Proroka – neraskidiva, dvostruka zapovijed ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Time se naglašava da istinska poslušnost Bogu ne leži u vanjskom legalizmu ili mehaničkom ispunjavanju dužnosti, već u cjelovitom predanju Boga čitavim bićem te u djelotvornoj ljubavi prema čovjeku, čime sav Zakon dobiva svoj konačni smisao i savršenstvo.