Matej 22,37 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"On pak reče mu: »Ljubit ćeš Gospodina Boga svoga u svem srcu svome i u svoj duši svojoj i u svem umu svome.«"

1.ὁ δὲ ἔφη αὐτῷ (On pak reče mu)

Hrvatski prijevodOn pak reče mu / A on mu reče

Izvornik (grč.)ὁ δὲ ἔφη αὐτῷ

Transliteracijaho de ephe auto

Gramatičke nijanse'ὁ' je određeni član u nominativu koji ovdje ima funkciju pokazne/osobne zamjenice ('on', odnoseći se na Isusa). 'δὲ' je postpozitivni veznik suprotstavljanja ili nastavljanja (a, pak). 'ἔφη' je nesvršeni ili aoristni oblik (imperfekt/aorist) glagola φημί (govoriti, reći) u 3. licu jednine, što u grčkom narativu često označava svečanu, autoritativnu izjavu ili definitivan odgovor. 'αὐτῷ' je osobna zamjenica u dativu jednine muškog roda (njemu/mu), odnoseći se na zakonoznanca (farizeja) koji je postavio pitanje.

Teološko značenjeOvaj uvod označava trenutak vrhovnog božanskog autoriteta. Isus ne daje samo osobno mišljenje ili rabinsko tumačenje, već kao utjelovljeni Logos autoritativno definira samu srž i sažetak cijelog Zakona i Proroka (Tore i Tanaha).

2.Ἀγαπήσεις (Ljubit ćeš)

Hrvatski prijevodLjubit ćeš / Voljet ćeš

Izvornik (grč./heb.)Ἀγαπήσεις (grč. ἀγαπάω / heb. אָהַב, 'ahav)

TransliteracijaAgapēseis (grč. agapaō / heb. 'ahav)

Gramatičke nijanseGlagol je u futuru prvom (buduće vrijeme), aktivni, indikativ, 2. lice jednine. U biblijskom grčkom (kao i u hebrejskom originalu iz Ponovljenog zakona 6,5 gdje se koristi futur/imperativ ve'ahavta - וְאָהַבְתָּ), futur se često koristi s imperativnim značenjem (tzv. zapovjedni ili gnomski futur). On ne izriče samo predviđanje budućnosti, već najviši stupanj moralne obveze i trajne zapovijedi.

Teološko značenjeRiječ korijena agape (ἀγάπη) u Novom zavjetu ne označava površnu emociju, prolazni osjećaj ili romantičnu privlačnost (za razliku od eros ili philia). Agape je svjesna, odluke puna, nepokolebljiva, požrtvovna i djelatna ljubav. To je čvrsto opredjeljenje volje da se traži najviše dobro te potpuno predanje Bogu. U hebrejskom kontekstu ('ahav), ta ljubav predstavlja odanost u sklopu Saveza (covenantal loyalty) između Boga i Njegova naroda. Zapovijed da 'ljubimo' Boga ukazuje na to da je ljubav stvar slobodne volje, poslušnosti i saveznog odnosa, a ne tek spontane emocije.

3.κύριον τὸν θεόν σου (Gospodina Boga svoga)

Hrvatski prijevodGospodina Boga svoga / tvoga

Izvornik (grč./heb.)κύριον τὸν θεόν σου (grč. κύριος ὁ θεός / heb. יְהוָה אֱלֹהֶיךָ, YHWH Eloheka)

Transliteracijakyrion ton theon sou (heb. Adonai Eloheka / YHWH Eloheka)

Gramatičke nijanse'κύριον' (akuzativ jednine muškog roda od κύριος) i 'τὸν θεόν' (akuzativ jednine muškog roda s određenim članom od θεός) stoje u apoziciji kao izravni objekt glagola agapēseis. Zamjenica 'σου' (genitiv jednine od σύ - tvoj, svoj) izriče posvojnost i osobni odnos. U grčkom tekstu određeni član 'τὸν' ispred 'θεόν' naglašava da je riječ o jedinom pravom Bogu.

Teološko značenjeOva je fraza direktan citat iz poznate židovske molitve Šema Izrael (Ponovljeni zakon 6,4-5: 'Čuj, Izraele, Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!...'). U grčkom prijevodu Staroga zavjeta (Septuaginta - LXX), sveto Božje ime YHWH (Jahve) dosljedno se prevodilo riječju Kyrios (Gospodin, Gospodar, Suveren). Naziv Theos odgovara hebrejskom Elohim (Stvoritelj, Svemogući Bog). Dodatak zamjenice 'svoga' (σου / eloheka) od presudne je teološke važnosti: Bog nije apstraktna, daleka kozmička sila, već osobni Bog koji ulazi u intiman, savezni odnos sa svakim pojedincem. Ljubav prema Bogu počiva na spoznaji da je On naš suvereni Gospodin i Otkupitelj.

4.ἐν ὅλῃ τῇ καρδίᾳ σου (u svem srcu svome)

Hrvatski prijevodu svem srcu svome / svim srcem svojim

Izvornik (grč./heb.)ἐν ὅλῃ τῇ καρδίᾳ σου (grč. καρδία / heb. לֵבָב, levav ili לֵב, lev)

Transliteracijaen holē tē kardia sou (heb. be-kol levavka)

Gramatičke nijansePrijedlog 'ἐν' (u, sa) ovdje se uz dativ ženskog roda ('ὅλῃ τῇ καρδίᾳ') koristi u instrumentalnom ili intenzivnom smislu, prenoseći hebrejski prijedlog be (בְּ), što znači 'sa svim' ili 'iz cijelog'. Pridjev 'ὅλῃ' (čitavoj, cijeloj, svem) naglašava totalitet i nedjeljivost.

Teološko značenjeU biblijskom i hebrejskom poimanju (antropologiji), 'srce' (kardia / levav) nije prvenstveno sjedište romantičnih osjećaja ili emocija kako ga poima moderna zapadna kultura. U Svetom pismu, srce je sam centar ljudskog bića – unutarnje središte iz kojeg proizlaze misli, volja, nakane, moralne odluke, savjest i intelektualno rasuđivanje (Izreke 4,23). Ljubiti Boga 'svim srcem' znači predati Mu nepodijeljeno središte svoje ličnosti, tako da su naše želje, odluke i motivi u potpunosti usmjereni prema Njemu, bez licemjerja ili idolopoklonstva.

5.καὶ ἐν ὅλῃ τῇ ψυχῇ σου (i u svoj duši svojoj)

Hrvatski prijevodi u svoj duši svojoj / i svom dušom svojom

Izvornik (grč./heb.)καὶ ἐν ὅλῃ τῇ ψυχῇ σου (grč. ψυχή / heb. נֶפֶשׁ, nefesh)

Transliteracijakai en holē tē psychē sou (heb. u-ve-kol nafsheka)

Gramatičke nijansePonavljanje veznika 'καὶ' (i) te prijedlošne konstrukcije 'ἐν ὅλῃ τῇ...' (u cijeloj/svoj) stvara snažan ritmički i retorički polizindeton, čime se pojačava kumulativni učinak totalne predanosti. Dativ ženskog roda 'ψυχῇ'.

Teološko značenjeRiječ psyche u grčkom, a osobito njezin hebrejski ekvivalent nefesh (נֶפֶשׁ), označava sam život, životni dah, vitalnost, osobnost ili živo biće u cjelini (Postanak 2,7 gdje čovjek postaje 'živa duša'). To uključuje naše strasti, čežnje, nagon za održanjem te samu našu egzistenciju. Ljubiti Boga 'svojom dušom' znači biti spreman posvetiti Mu čitav svoj život, svu svoju životnu energiju i vitalnost, pa čak i položiti sam fizički život (mučeništvo) ako vjernost Bogu to zahtijeva. To je ljubav koja obuhvaća cijelo ljudsko postojanje i identitet.

6.καὶ ἐν ὅλῃ τῇ διανοίᾳ σου (i u svem umu svome)

Hrvatski prijevodi u svem umu svome / i svim umom svojim (razumom, pameti)

Izvornik (grč./heb.)καὶ ἐν ὅλῃ τῇ διανοίᾳ σου (grč. διάνοια / heb. מְאֹד, me'od - snaga/mnoštvo u Pnz 6,5)

Transliteracijakai en holē tē dianoia sou

Gramatičke nijanseImenica 'διάνοια' (dianoia) je dativ jednine ženskog roda, složenica od prijedloga dia (kroz, raz-) i nous (um, razum), što doslovno znači sposobnost dubokog promišljanja, razumijevanja, kognitivnog rasuđivanja i intelektualnog shvaćanja.

Teološko značenjeZanimljivo je da u izvornom hebrejskom tekstu Ponovljenog zakona 6,5 stoji 'svom snagom svojom' (be-kol me'odeka), dok Septuaginta i Evanđelja uvode i/ili naglašavaju 'um' (dianoia), a u Marku 12,30 i Luci 10,27 navode se i 'um' (dianoia) i 'snaga' (ischys). Umetanje ili isticanje riječi dianoia u Isusovom odgovoru izuzetno je značajno za kršćansku teologiju i epistemologiju: Bog ne traži slijepu, nerazumnu ili isključivo emocionalnu vjeru. Mi smo pozvani ljubiti Boga svojim intelektom, kritičkim razmišljanjem, proučavanjem, spoznajom istine i teološkim promišljanjem. Um mora biti obnovljen (Rimljanima 12,2) i posvećen Bogu, što znači da je intelektualno poštenje, traženje istine i voljenje Boga vlastitim razumom neodvojiv dio najveće zapovijedi.

Matej 22,37 predstavlja apsolutni vrhunac i sažetak biblijske etike, prenoseći drevnu židovsku molitvu Šema Izrael u sam centar kršćanskog života i bogoslužja. Isus ovim stihom jasno daje do znanja da istinska religioznost i ugodnost Bogu ne počivaju na vanjskom formalizmu, obrednim propisima ili površnom izvršavanju dužnosti, već na totalnom, nepodijeljenom predanju cijeloga bića. Ljubav prema Bogu (agape) definirana je kao sveobuhvatna, aktivna zapovijed koja angažira svaki aspekt ljudske prirode: naše moralno i voljno središte (srce), našu životnu energiju i egzistenciju (dušu) te naše kognitivne i intelektualne sposobnosti (um).

Glavna poruka ovoga stiha jest da je Bog, kao apsolutni Stvoritelj i suvereni Otkupitelj, dostojan naše potpune i bezuvjetne odanosti. Riječ je o pozivu na integrirani život u kojem nema podjele između duhovnog i svjetovnog, između emocija i intelekta, ili između vjere i razuma. Ljubiti Boga »svim« bićem znači da On mora biti vrhovni gospodar naših želja, misli i djela. Ta vrhovna ljubav prema Bogu postaje temelj i nepresušni izvor iz kojega neizbježno proizlazi i druga najveća zapovijed – ljubav prema bližnjemu – čineći tako cjelovitu okosnicu o kojoj »visi sav Zakon i Proroci«.