i upita jedan od njih, zakonoznanac, iskušavajući Ga:
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i upita jedan od njih, zakonoznanac, iskušavajući Ga:
"Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?"
A On mu reče: "'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim.'
To je najveća i prva zapovijed.
A druga je slična njoj: 'Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.'
A On mu reče: "'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim.'
A Isus reče mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.
ὁ δὲ Ἰησοῦς ἔφη αὐτῷ· ἀγαπήσεις κύριον τὸν θεόν σου ἐν ὅλῃ τῇ καρδίᾳ σου καὶ ἐν ὅλῃ τῇ ψυχῇ σου καὶ ἐν ὅλῃ τῇ διανοίᾳ σου.
ho de Iēsous ephē autō agapēseis kurion ton theon sou en holē tēa kardia sou kai en holē tēa psuchēa sou kai en holē tēa dianoia sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On a govoraše njemu: Ljubit ćeš Gospodina onoga Boga svojega u svoj onoj srcu svojemu i u svoj onoj duši svojoj i u svoj onoj misli svojoj."
1. On a govoraše njemu Izvornik: ὁ δὲ ἔφη αὐτῷ [ho de ephē autō] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda uz čestici za promjenu govornika služi kao osobna zamjenica ('A on'), dok je glagol u imperfektu, 3. lice jednine, koji u pripovijedanju funkcionira kao svečano uvođenje odgovora. Značenje: U grčkom izvorniku ime 'Isus' ovdje nije izričito napisano, nego se podrazumijeva iz konteksta dijaloga; glagol uvodi autoritativnu i konačnu riječ Učitelja na postavljeno pitanje.
2. Ljubit ćeš Izvornik: ἀγαπήσεις [agapēseis] Gramatika: Glagol u futuru, aktiv, indikativ, 2. lice jednine. U grčkom prijevodu Staroga zavjeta (Septuaginti) i Novom zavjetu ovaj oblik budućeg vremena prenosi hebrejski imperativni stil zakonskih propisa (kategorički futur). Značenje: Označava ljubav koja nije tek prolazni osjećaj, nego svjesno opredjeljenje volje, potpuna predanost i vjernost Bogu kao odgovor na Njegov savez.
3. Gospodina onoga Boga svojega Izvornik: κύριον τὸν θεόν σου [kurion ton theon sou] Gramatika: Imenica 'Gospodin' u akuzativu jednine stoji bez člana jer u Septuaginti zamjenjuje Božje osobno ime (JHVH), dok imenica 'Bog' ima određeni član u apoziciji i osobnu zamjenicu u genitivu posvojnom. Značenje: Izravni navod početka židovske molitve 'Šema Jisrael' (Pnz 6,5), čime Isus potvrđuje da je temelj cjelokupnog Zakona osobni odnos sa živim Bogom saveza.
4. u svoj onoj srcu svojemu Izvornik: ἐν ὅλῃ τῇ καρδίᾳ σου [en holē tēa kardia sou] Gramatika: Prijedlog s dativom jednine ženskog roda (ovdje pod utjecajem hebrejskog prijedloga 'be' označava sredstvo ili način), uz pridjev 'sav' i određeni član. Značenje: U biblijskoj antropologiji 'srce' nije samo sjedište osjećaja, nego središte cjelokupne ljudske osobe: misli, volje, odluka i moralnog usmjerenja.
5. u svoj onoj duši svojoj Izvornik: ἐν ὅλῃ τῇ ψυχῇ σου [en holē tēa psuchēa sou] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu jednine ženskog roda, paralelno građen s prethodnim izrazom, s osobnim zamjeničkim genitivom na kraju. Značenje: Označava sam život, životni dah, žudnje i cjelokupnu egzistenciju čovjeka — spremnost da se i sam život položi u ljubavi prema Bogu.
6. u svoj onoj misli svojoj Izvornik: ἐν ὅλῃ τῇ διανοίᾳ σου [en holē tēa dianoia sou] Gramatika: Imenica u dativu jednine ženskog roda, sastavljena od prijedloga 'dia' (kroz) i korijena 'nous' (um), što označava sposobnost promišljanja i razumijevanja. Značenje: Dok hebrejski izvornik Pnz 6,5 ima 'svom snagom svojom', ovdje se naglašava intelektualna i spoznajna dimenzija čovjeka: ljubav prema Bogu uključuje i cjelokupno ljudsko razmišljanje i shvaćanje.
Matej 22,37 predstavlja apsolutni vrhunac i sažetak biblijske etike, prenoseći drevnu židovsku molitvu Šema Izrael u sam centar kršćanskog života i bogoslužja. Isus ovim stihom jasno daje do znanja da istinska religioznost i ugodnost Bogu ne počivaju na vanjskom formalizmu, obrednim propisima ili površnom izvršavanju dužnosti, već na totalnom, nepodijeljenom predanju cijeloga bića. Ljubav prema Bogu (agape) definirana je kao sveobuhvatna, aktivna zapovijed koja angažira svaki aspekt ljudske prirode: naše moralno i voljno središte (srce), našu životnu energiju i egzistenciju (dušu) te naše kognitivne i intelektualne sposobnosti (um).
Glavna poruka ovoga stiha jest da je Bog, kao apsolutni Stvoritelj i suvereni Otkupitelj, dostojan naše potpune i bezuvjetne odanosti. Riječ je o pozivu na integrirani život u kojem nema podjele između duhovnog i svjetovnog, između emocija i intelekta, ili između vjere i razuma. Ljubiti Boga »svim« bićem znači da On mora biti vrhovni gospodar naših želja, misli i djela. Ta vrhovna ljubav prema Bogu postaje temelj i nepresušni izvor iz kojega neizbježno proizlazi i druga najveća zapovijed – ljubav prema bližnjemu – čineći tako cjelovitu okosnicu o kojoj »visi sav Zakon i Proroci«.