O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
Dok farizeji bijahu sabrani, upita ih Isus,
govoreći: "Što vam se čini o Kristu? Čiji je sin?" Govore Mu: "Davidov."
Govori im: "Kako Ga dakle David u Duhu naziva Gospodinom govoreći:
'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi Mi zdesna dok ne položim neprijatelje Tvoje pod noge Tvoje"'?
govoreći: "Što vam se čini o Kristu? Čiji je sin?" Govore Mu: "Davidov."
Govoreći: šta mislite za Hrista, čiji je sin? Rekoše mu: Davidov.
λέγων· τί ὑμῖν δοκεῖ περὶ τοῦ χριστοῦ; τίνος υἱός ἐστιν; λέγουσιν αὐτῷ· τοῦ Δαυίδ.¶
legōn ti humin dokei peri tou christou tinos huios estin legousin autō tou Dauid
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"govoreći: što vama čini se o onom Kristu? čiji sin jest? govore njemu: onoga Davida."
1. govoreći Izvornik: λέγων [legōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Kao priložni particip uvodi upravni govor i neposredno se nadovezuje na glavni glagol 'upita' iz prethodnog stiha. Značenje: Tipičan semitski način uvođenja izravnih riječi kojim se naglašava živost i neposrednost govora.
2. što vama čini se Izvornik: τί ὑμῖν δοκεῖ [ti hymin dokei] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda, osobna zamjenica u dativu množine i glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine ('što vam se čini', tj. 'kakvo je vaše prosudbeno mišljenje'). Značenje: Uobičajena rabinska formula kojom se sugovornike poziva da iznesu svoje stručno teološko stajalište o nekom pitanju.
3. o onom Kristu Izvornik: περὶ τοῦ χριστοῦ [peri tou christou] Gramatika: Prijedlog s genitivom imenice uz određeni član. Prisutnost određenog člana pokazuje da se ne radi o osobnom imenu, nego o naslovu ('o Pomazaniku', tj. obećanom Mesiji). Značenje: Imenica dolazi od glagola 'pomazati' i prevodi hebrejski pojam 'Mašiah'; u židovstvu označava očekivanog kralja i spasitelja iz kraljevske loze.
4. čiji sin jest Izvornik: τίνος υἱός ἐστιν [tinos hyios estin] Gramatika: Upitna zamjenica u genitivu jednine ('čiji', posvojni i podrijetlosni genitiv), imenica u nominativu bez člana kao predikatni dio i glagol 'biti' u prezentu. Značenje: U biblijskom izričaju 'sin' ne označava samo neposrednog potomka, nego i nasljednika određene loze i nositelja njezinih obećanja.
5. govore Izvornik: λέγουσιν [legousin] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 3. lice množine indikativa. Riječ je o pripovjedačkom (historijskom) prezentu koji prošle događaje prikazuje kao da se odvijaju pred očima čitatelja. Značenje: Kratkoća i izravnost prezenta odražava spremnost i sigurnost farizeja, kojima se odgovor čini posve očitim.
6. onoga Davida Izvornik: τοῦ Δαυίδ [tou Dauid] Gramatika: Određeni član u genitivu jednine muškog roda uz nepromjenjivo hebrejsko ime. Član u genitivu eliptično zamjenjuje imenicu 'sin' iz pitanja ('[Sin] onoga Davida'). Značenje: Naslov 'Sin Davidov' bio je najčešći mesijanski naslov u tadašnjem židovstvu, utemeljen na Božjem obećanju o vječnom kraljevstvu Davidova potomka (2 Sam 7,12–16), ali su ga farizeji shvaćali prvenstveno u zemaljskom i nacionalnom smislu. Imena: - Krist [Χριστός (od heb. מָשִׁיחַ Māšīaḥ) / Christos] (ostalo) Znači: Pomazanik Tvorba: Grčki glagolski pridjev od glagola 'chriō' (pomazati uljem), koji služi kao izravan prijevod hebrejskog naslova 'Mašiah' (Mesija), kojim su u Starom zavjetu označavani pomazani kraljevi, svećenici i proroci.
- David [Δαυίδ (heb. דָּוִד Dāwīd) / Dauid] (osoba) Znači: ljubljeni, miljenik Tvorba: Potječe od hebrejskog korijena 'd-w-d' koji znači 'ljubiti' ili 'biti mio' (srodno imenici 'dōd' – ljubljeni, dragi), a nosio ga je drugi i najveći izraelski kralj.
Ovaj stih predstavlja vrhunsku prekretnicu u evanđeoskim raspravama između Isusa i vjerskih vođa u Jeruzalemu. Nakon što su farizeji, saduceji i pismoznanci nizom provokativnih i lukavih pitanja pokušali uhvatiti Isusa u riječi kako bi ga optužili, Isus preuzima inicijativu i postavlja im najvažnije pitanje cjelokupne biblijske objave: pitanje o samom identitetu Mesije ('Što mislite o Kristu?'). Time nas Isus poučava da istinska vjera ne počiva na sporednim teološkim raspravama ili tumačenju zakonskih propisa, već na ispravnom osobnom prepoznavanju i prihvaćanju osobe Isusa Krista.
Odgovor farizeja da je Mesija 'Davidov sin' bio je biblijski točan, ali teološki izrazito nepotpun i ograničen. Oni su Mesiju promatrali isključivo kroz prizmu zemaljskog kraljevstva, političkog trijumfa i nacionalnog oslobođenja. Isus ovim uvodnim pitanjem (koje vodi do citiranja Psalma 110 u idućim stihovima) razbija njihove uske koncepcije i otvara put ka dubokoj tajni Utjelovljenja: Mesija nije samo čovjek i Davidov potomak po tijelu, već je i vječni Sin Božji, suvereni Davidov Gospodin. Glavna poruka stiha jest poziv svakom vjerniku da nadvlada ljudske predrasude, tradiciju i nepotpuna očekivanja kako bi prepoznao Krista u Njegovom punom božanskom i ljudskom veličanstvu.