A Isus im odgovori i reče: "U zabludi ste jer ne poznajete Pisma ni Silu Božju.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A Isus im odgovori i reče: "U zabludi ste jer ne poznajete Pisma ni Silu Božju.
Jer o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na Nebu.
A o uskrsnuću mrtvih zar niste čitali što vam je rekao Bog govoreći:
'Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev'? Nije On Bog mrtvih, nego živih."
I čuvši to, mnoštva bijahu zapanjena Njegovim naukom.
A o uskrsnuću mrtvih zar niste čitali što vam je rekao Bog govoreći:
A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li čitali što vam je rekao Bog govoreći:
περὶ δὲ τῆς ἀναστάσεως τῶν νεκρῶν οὐκ ἀνέγνωτε τὸ ῥηθὲν ὑμῖν ὑπὸ τοῦ θεοῦ λέγοντος·
peri de tēs anastaseōs tōn nekrōn ouk anegnōte to rhēthen humin hupo tou theou legontos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"O pak tom uskrsnuću tih mrtvih zar ne čitaste to rečeno vama od toga Boga govorećega:"
1. O pak tom uskrsnuću tih mrtvih Izvornik: περὶ δὲ τῆς ἀναστάσεως τῶν νεκρῶν [peri de tēs anastaseōs tōn nekrōn] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine uvodi novu temu rasprave, dok prijelazna čestica označava pomak s naravi uskrsnuća na sam dokaz njegove stvarnosti. Drugi genitiv množine («tih mrtvih») pobliže određuje tko to ustaje u život. Značenje: Nakon što je ispravio njihovu krivu predodžbu o stanju uskrslih, Isus prelazi na temeljno pitanje: dokaz da mrtvi doista ustaju, i to iz samog Petoknjižja koje saduceji jedino priznaju.
2. zar ne čitaste Izvornik: οὐκ ἀνέγνωτε [ouk anegnōte] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 2. lice množine, s niječnom česticom koja u pitanjima redovito očekuje potvrdan odgovor («zar niste čitali?»). Aorist sažima sva njihova dosadašnja čitanja Pisma u jedno pitanje. Značenje: Pitanje nosi snažnu ironiju jer se upućuje vjerskim prvacima koji su neprestano čitali i tumačili Toru. Isus im pokazuje da su tisuću puta prešli preko ključnog retka a da nisu shvatili njegovu dubinu.
3. to rečeno vama od toga Boga govorećega Izvornik: τὸ ῥηθὲν ὑμῖν ὑπὸ τοῦ θεοῦ λέγοντος [to rhēthen humin hupo tou theou legontos] Gramatika: Poimeničeni particip aorista pasivnog u akuzativu jednine srednjeg roda («ono što je izrečeno»), uz dativ osobnih zamjenica («vama») i prijedložni izraz u genitivu koji označava stvarnog vršitelja radnje («od Boga»), praćen participom prezenta u genitivu («govorećega»). Značenje: Iako je riječi u gorućem grmu Bog izgovorio Mojsiju stoljećima ranije, Isus kaže da je to rečeno «vama». Time naglašava da je pisana Božja riječ živi govor koji se izravno obraća svakom naraštaju čitatelja.
U ovom stihu (Matej 22:31), Isus suvereno odgovara na saducejsko negiranje uskrsnuća, ne pozivajući se na kasnija prorokovanja ili predaju, već na samu Toru (Knjigu Izlaska 3:6) – jedini autoritet koji su saduceji bezuvjetno priznavali. Njegovo provokativno pitanje 'Niste li čitali ono što vam je rečeno od Boga?' razotkriva duboku hermeneutsku i duhovnu zaslijepljenost vjerske elita: moguće je napamet poznavati slovo Pisma, a istodobno promašiti njegovu živu srž i ne poznavati silu Božju. Isus transformira drevni biblijski tekst iz mrtvog povijesnog zapisa u živu, suvremenu Božju riječ koja se u svakom vremenu izravno obraća čitatelju ('rečeno vama').
Glavna poruka stiha počiva na nepromjenjivoj naravi Boga i Njegova vječnog saveza s čovjekom. Budući da se Bog objavljuje kao 'Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev', a Bog nije Bog mrtvih nego živih (stih 32), iz toga nužno proizlazi stvarnost uskrsnuća. Božja ljubav i saveznička vjernost prema patrijarzima ne mogu biti prekinute biološkom smrću; onaj tko je u zajedništvu s vječnim i živim Bogom, pred Njim i u Njemu trajno živi. Time Isus utemeljuje vjeru u uskrsnuće ne na filozofskim spekulacijama o besmrtnosti duše, već na samom karakteru, suverenosti i vjernosti Boga koji obnavlja cijelog čovjeka za vječni život.