Jer o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na Nebu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jer o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na Nebu.
A o uskrsnuću mrtvih zar niste čitali što vam je rekao Bog govoreći:
'Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev'? Nije On Bog mrtvih, nego živih."
I čuvši to, mnoštva bijahu zapanjena Njegovim naukom.
A farizeji, čuvši da je ušutkao saduceje, sabraše se zajedno;
'Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev'? Nije On Bog mrtvih, nego živih."
Ja sam Bog Avramov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev! Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh.
ἐγώ εἰμι ὁ θεὸς Ἀβραὰμ καὶ ὁ θεὸς Ἰσαὰκ καὶ ὁ θεὸς Ἰακώβ; οὐκ ἔστιν ὁ θεὸς θεὸς νεκρῶν ἀλλὰ ζώντων.¶
egō eimi ho theos Abraam kai ho theos Isaak kai ho theos Iakōb ouk estin ho theos theos nekrōn alla zōntōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ja jesam taj Bog Abrahama i taj Bog Izaka i taj Bog Jakova? Ne jest taj Bog mrtvih nego živućih."
1. Ja jesam Izvornik: ἐγώ εἰμι [egō eimi] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu jednine uz prezent indikativa glagola «biti» u 1. licu jednine. U grčkom jeziku zamjenica nije nužna uz glagol, pa njezino navođenje daje izričaju posebnu svečanost i naglasak na govornikovu identitetu. Značenje: Ova formula izravno odjekuje Božjom objavom Mojsiju iz Knjige Izlaska. Cijeli Isusov dokaz počiva upravo na sadašnjem vremenu glagola: Bog ne kaže «Ja bijah njihov Bog dok su bili živi», nego «Ja jesam», čime potvrđuje da odnos s patrijarsima traje u sadašnjosti.
2. taj Bog Abrahama i taj Bog Izaka i taj Bog Jakova Izvornik: ὁ θεὸς Ἀβραὰμ καὶ ὁ θεὸς Ἰσαὰκ καὶ ὁ θεὸς Ἰακώβ [ho theos Abraam kai ho theos Isaak kai ho theos Iakōb] Gramatika: Triput ponovljena imenica u nominativu jednine s određenim članom, praćena nepromjenjivim semitskim vlastitim imenima u službi genitiva. Ponavljanje naslova uz svako ime zasebno naglašava osobni saveznički odnos Boga sa svakim od trojice patrijarha. Značenje: Bog se trajno poistovjećuje s ljudima s kojima je sklopio savez. Budući da je Božja vjernost vječna, oni s kojima je On u osobnom zajedništvu ne mogu biti prepušteni ništavilu smrti.
3. Ne jest taj Bog mrtvih nego živućih Izvornik: οὐκ ἔστιν ὁ θεὸς νεκρῶν ἀλλὰ ζώντων [ouk estin ho theos nekrōn alla zōntōn] Gramatika: Prezent indikativa glagola «biti» uz suprotstavljene genitive množine bez člana: pridjev «mrtvih» i particip prezenta aktivnog «živućih». Odsutnost člana ispred «mrtvih» i «živućih» stavlja naglasak na samu kakvoću i narav onih čiji je On Bog. Značenje: Ovo je vrhunac Isusova dokaza: biti nečiji Bog podrazumijeva živ odnos, a mrtvaci koji ne bi postojali ne bi mogli imati Boga. Budući da se Bog naziva njihovim Bogom dugo nakon njihove zemaljske smrti, oni su pred Njim živi, što jamči i njihovo konačno tjelesno uskrsnuće. Imena: - Abraham [Ἀβραὰμ (heb. אַבְרָהָם) / Abraam (heb. Avraham)] (osoba) Znači: otac mnoštva Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Avraham, koje se tumači kao složenica od imenice av (otac) i korijena vezanog uz hamon (mnoštvo, mnoštvo naroda). Tekst objašnjava: U Post 17,5 Bog mu daje ovo ime uz izričito objašnjenje: «jer sam te učinio ocem mnoštva naroda». Promjena imena: Izvorno se zvao Abram (heb. Avram, «uzvišeni otac»), a Bog mu pri sklapanju saveza mijenja ime u Abraham («otac mnoštva») kao zalog obećanja o brojnom potomstvu.
- Izak [Ἰσαὰκ (heb. יִצְחָק) / Isaak (heb. Jichak)] (osoba) Znači: on se smije / nasmijat će se Tvorba: Grčki prijenos hebrejskog imena Jichak, glagolskog oblika izvedenog iz korijena cahak koji znači «smijati se». Tekst objašnjava: Knjiga Postanka povezuje ime sa smijehom Abrahama (Post 17,17) i Sare (Post 18,12; 21,6) prilikom navještaja i rođenja sina u njihovoj dubokoj starosti.
- Jakov [Ἰακώβ (heb. יַעֲקֹב) / Iakōb (heb. Jaakov)] (osoba) Znači: onaj koji drži za petu / istiskivač (ili: neka Bog štiti) Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Jaakov, koje je u biblijskom predanju povezano s imenicom akev (peta) i glagolom akav (uhvatiti za petu, potisnuti, nadmudriti), dok se u općesemitskoj tvorbi tumači kao teoforno ime «neka (Bog) zaštiti». Tekst objašnjava: Prema Post 25,26 dobio je to ime jer je pri rođenju rukom držao brata blizanca Ezava za petu, a u Post 27,36 Ezav to ime tumači time što ga je Jakov dvaput istisnuo (prevario). Promjena imena: Nakon noćnog hrvanja s Bogom dobiva novo ime Izrael (heb. Jisrael, «onaj koji se bori s Bogom» ili «Bog se bori», Post 32,29), čime postaje rodozačetnik izabranog naroda.
Ovaj stih (Mt 22,32; usp. Mk 12,26; Lk 20,37) predstavlja jedan od najdubljih kristoloških i teoloških odgovora u Novom zavjetu, u kojem Isus kristalno jasno dokazuje stvarnost uskrsnuća i besmrtnosti koristeći isključivo Petoknjižje – jedini dio Pisma koji su saduceji priznavali autoritativnim. Pozivajući se na Božje otkrivenje Mojsiju kod gorućeg grma, Isus ne gradi argument na eksplicitnim proročanstvima o uskrsnuću, već na samoj naravi Boga i Njegovog Saveza. Glavna poruka stiha leži u spoznaji da Bog, koji je vječan, nepromjenjiv i apsolutno vjeran, ne sklapa prolazne saveze s bićima osuđenima na trajno ništavilo. Kada Bog kaže 'Ja sam Bog Abrahama, Izaka i Jakova', On tim neopozivim obećanjem trajno veže svoj božanski identitet uz osobni identitet tih ljudi.
Iz te intimne i savezniče povezanosti proizlazi ontološka neizbježnost života nakon smrti i budućeg uskrsnuća: budući da je On 'Bog živih', svi koji su u Savezu s Njim moraju živjeti. Tjelesna smrt je stoga samo privremena zemaljska stvarnost koja ne može prekinuti ontološko i duhovno zajedništvo između Stvoritelja i Njegove djece. U konačnici, stih nas poučava da je ljudski život u Bogu neuništiv te da kršćanska nada u uskrsnuće nije utemeljena na ljudskoj zasluzi ili prirodnoj besmrtnosti same materije, već isključivo na moći, vjernosti i vječnoj ljubavi živoga Boga.