Matej 22,32 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Ja sam Bog Abrahama i Bog Izaka i Bog Jakova? Nije Bog mrtvih nego živih."

1.Ἐγώ εἰμι (Ja sam)

Hrvatski prijevodJa sam

Izvornikgrč. Ἐγώ εἰμι; heb. ekvivalent אֶהְיֶה אֲשֶׁר אֶהְיֶה (Ehje ašer ehje) / אֲנִי (ani)

TransliteracijaEgō eimi

Gramatičke nijanseU grčkom jeziku osobna zamjenica u nominativu 'Ἐγώ' (ja) uz glagol 'εἰμι' (sam/jesam, 1. lice jednine prezenta indikativa aktiva) gramatički nije nužna jer sam glagolski oblik već jasno izražava lice. Njezino eksplicitno navođenje služi snažnom naglašavanju i emfazi subjekta: 'upravo Ja jesam'. Prezent 'εἰμι' ovdje nije historijski niti prolazan, nego izražava trajnu, neprekinutu sadašnjost i nepromjenjivo postojanje.

Teološko značenjeOvo je jedna od najsnažnijih teoloških izjava u Bibliji. U Septuaginti (LXX) frazom 'Ἐγώ εἰμι' prevodi se Božje otkrivenje vlastitog imena Mojsiju kod gorućeg grma u Izlasku 3:14 ('Ja sam koji jesam' - YHWH). Isus, citirajući ove riječi u raspravi sa saducejima (koji su nijekali uskrsnuće), naglašava vječnu sadašnjost Božjeg bića i Njegovog odnosa s ljudima. Bog ne kaže 'Ja sam bio Bog Abrahama' u prošlom vremenu, nego 'Ja jesam' – što dokazuje da Njegov odnos s patrijarsima traje i u sadašnjosti. Ako vječni Bog ima sadašnji, živi odnos s Abrahamom, Izakom i Jakovom stoljećima nakon njihove zemaljske smrti, oni ne mogu biti u stanju nepostojanja, već moraju biti živi u Njegovoj stvarnosti.

2.ὁ θεὸς Ἀβραὰμ καὶ ὁ θεὸς Ἰσαὰκ καὶ ὁ θεὸς Ἰακώβ (Bog Abrahama i Bog Izaka i Bog Jakova)

Hrvatski prijevodBog Abrahama i Bog Izaka i Bog Jakova

Izvornikgrč. ὁ θεὸς Ἀβραὰμ καὶ ὁ θεὸς Ἰσαὰκ καὶ ὁ θεὸς Ἰακώβ; heb. ekvivalent אֱלֹהֵי אַבְרָהָם אֱלֹהֵי יִצְחָק וֵאלֹהֵי יַעֲקֹב

Transliteracijaho theos Abraam kai ho theos Isaak kai ho theos Iakōb (heb. Elohej Avraham, Elohej Jichak ve-Elohej Ja'akov)

Gramatičke nijanseImenica 'θεὸς' (Bog) nalazi se u nominativu jednine muškog roda uz određeni član 'ὁ', što u biblijskom grčkom označava apsolutnog, jedinstvenog i istinitog Boga monoteizma. Vlastita imena patrijarha (Ἀβραὰμ, Ἰσαὰκ, Ἰακώβ) su indeklinabilne grčke transliteracije hebrejskih imena te ovdje stoje u funkciji genitiva odnosa ili pripadnosti ('Bog koga? - Abrahama'). Značajno je ponavljanje određenog člana i imenice ('ὁ θεὸς') pred svakim pojedinim imenom, umjesto sažetog 'Bog Abrahama, Izaka i Jakova'. Gramatički, ovo ponavljanje izražava distributivnost i individualizaciju.

Teološko značenjePonavljanje titule 'Bog' naglašava da Bog nije samo kolektivno božanstvo nacije, već da ima osoban, intiman i jedinstven savezniči (kovanantalni) odnos sa svakim pojedinim patrijarhom. Taj Savez (Berit) je po svojoj naravi vječan i neopoziv, jer se temelji na Božjoj vjernosti (hesed). Budući da se Bog identificira preko svojih slugu ('Ja sam Bog Abrahama...'), Njegova vlastita čast i ime vezani su uz njihovu sudbinu. Ako bi patrijarsi zauvijek ostali mrtvi u prahu, Božje obećanje o vječnom blagoslovu bi propalo. Stoga je njihovo osobno preživljavanje i buduće uskrsnuće zajamčeno samim Božjim karakterom.

3.οὐκ ἔστιν (Nije / Ne jest)

Hrvatski prijevodNije / Ne jest

Izvornikgrč. οὐκ ἔστιν

Transliteracijaouk estin

Gramatičke nijanseRiječ 'οὐκ' je osnovna niječna čestica u grčkom jeziku koja se koristi ispred riječi koje počinju samoglasnikom s blagim prizvukom (za razliku od 'οὐ' pred suglasnicima ili 'οὐχ' pred oštrim prizvukom). Za razliku od subjektivne negacije 'μή', čestica 'οὐκ' negira objektivnu stvarnost i činjenice u indikativu. Glagol 'ἔστιν' je 3. lice jednine prezenta indikativa glagola 'εἰμί' (biti/postojati). Prezent ovdje ima gnomsko (općeispravno) značenje, izražavajući vječnu, aksiomatsku i nepromjenjivu istinu.

Teološko značenjeOvom kategoričkom i objektivnom negacijom Isus ruši temelj saducejske teologije. Saduceji su priznavali samo Petoknjižje (Toru) i tvrdili da u njemu nema dokaza za uskrsnuće niti za život nakon smrti. Isus im dokazuje da upravo iz Tore proizlazi da Bog nije božanstvo grobova, ništavila ili nepostojanja. Izraz 'οὐκ ἔστιν' odiše božanskim autoritetom – Bog po samoj svojoj definiciji isključuje smrt kao konačno stanje onih koji su Njegovi.

4.ὁ θεὸς νεκρῶν (Bog mrtvih)

Hrvatski prijevodBog mrtvih

Izvornikgrč. ὁ θεὸς νεκρῶν

Transliteracijaho theos nekrōn

Gramatičke nijanseImenica 'νεκρῶν' je u genitivu množine (od nominativa 'νεκρός' - mrtvac, beživotno tijelo, onaj koji je umro). Riječ je ovdje anartrična (bez određenog člana), što je u grčkoj automatici od iznimne važnosti: izostanak člana naglašava kvalitativnu narav imenice, odnosno samu narav i stanje mrtvila ('Bog kategorije mrtvih' ili 'Bog bića koja su u stanju smrtne beživotnosti'), a ne samo nekih određenih mrtvaca. Genitiv je ovdje genitiv podrednosti ili vladavine.

Teološko značenjeU antičkom poimanju, smrt je označavala raspad ljudskog bića i odlazak u sjenovito, pasivno postojanje (Šeol/Had) gdje prestaje aktivno slavljenje Boga (usp. Ps 6,6; 115,17). Isusov argument otkriva da bi titula 'Bog mrtvih' bila teološki oksimoron. Bog je Stvoritelj, Darovatelj i Održavatelj života (Fons vitae). On ne sklapa saveze s leševima ili bićima koja su trajno prekinula postojanje. Ako Bog sebe naziva Bogom nekoga, ta osoba mora biti subjekat koji je sposoban primati Njegovu ljubav i zajedništvo.

5.ἀλλὰ ζώντων (nego živih)

Hrvatski prijevodnego živih / već živih

Izvornikgrč. ἀλλὰ ζώντων; heb. ekvivalent korijena חָיָה (chajah), odnosno חַיִּים (chajim - život)

Transliteracijaalla zōntōn

Gramatičke nijanseVeznik 'ἀλλὰ' (alla) je jak adversativni (suprotni) veznik koji označava potpuni kontrast, oštru suprotnost i isključivanje prethodne tvrdnje (za razliku od blažeg veznika 'δέ'). Riječ 'ζώντων' je genitiv množine participia prezenta aktiva glagola 'ζάω' (zaō - živjeti). Upotreba participia prezenta (koji označava trajnu, nesvršenu radnju u tijeku) od ključnog je značenja: on doslovno znači 'onih koji kontinuirano, aktivno i trajno žive'. Kao i 'νεκρῶν', i ovaj je particip anartričan, naglašavajući samu kvalitetu i dinamičnost života.

Teološko značenjeOvo je poanta cijele Isusove argumentacije i trijumf života nad smrću. U Božjim očima i u Njegovoj nebeskoj stvarnosti, patrijarsi nisu mrtvi, nego aktivno žive u Njegovoj prisutnosti. Particip 'ζώντων' ukazuje na neprekinuto zajedništvo s Bogom koje tjelesna smrt ne može prekinuti. Kako evanđelist Luka u paralelnom tekstu pojašnjava Isusove riječi: 'ta svi njemu žive' (Lk 20,38). Ovaj stih predstavlja temelj kršćanske nade: smrt nije kraj ljudske persone. Štoviše, budući da je biblijsko poimanje čovjeka holističko (duša i tijelo u jedinstvu), Božja vjernost prema 'živim' patrijarsima nužno vodi prema konačnom uskrsnuću tijela i oživljavanju cijelog stvorenja na kraju vremena.

Ovaj stih (Mt 22,32; usp. Mk 12,26; Lk 20,37) predstavlja jedan od najdubljih kristoloških i teoloških odgovora u Novom zavjetu, u kojem Isus kristalno jasno dokazuje stvarnost uskrsnuća i besmrtnosti koristeći isključivo Petoknjižje – jedini dio Pisma koji su saduceji priznavali autoritativnim. Pozivajući se na Božje otkrivenje Mojsiju kod gorućeg grma, Isus ne gradi argument na eksplicitnim proročanstvima o uskrsnuću, već na samoj naravi Boga i Njegovog Saveza. Glavna poruka stiha leži u spoznaji da Bog, koji je vječan, nepromjenjiv i apsolutno vjeran, ne sklapa prolazne saveze s bićima osuđenima na trajno ništavilo. Kada Bog kaže 'Ja sam Bog Abrahama, Izaka i Jakova', On tim neopozivim obećanjem trajno veže svoj božanski identitet uz osobni identitet tih ljudi.

Iz te intimne i savezniče povezanosti proizlazi ontološka neizbježnost života nakon smrti i budućeg uskrsnuća: budući da je On 'Bog živih', svi koji su u Savezu s Njim moraju živjeti. Tjelesna smrt je stoga samo privremena zemaljska stvarnost koja ne može prekinuti ontološko i duhovno zajedništvo između Stvoritelja i Njegove djece. U konačnici, stih nas poučava da je ljudski život u Bogu neuništiv te da kršćanska nada u uskrsnuće nije utemeljena na ljudskoj zasluzi ili prirodnoj besmrtnosti same materije, već isključivo na moći, vjernosti i vječnoj ljubavi živoga Boga.