A poslije svih umrije i žena.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A poslije svih umrije i žena.
O uskrsnuću dakle, kojemu će od te sedmorice biti žena? Jer svi su je imali."
A Isus im odgovori i reče: "U zabludi ste jer ne poznajete Pisma ni Silu Božju.
Jer o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na Nebu.
A o uskrsnuću mrtvih zar niste čitali što vam je rekao Bog govoreći:
A Isus im odgovori i reče: "U zabludi ste jer ne poznajete Pisma ni Silu Božju.
A Isus odgovarajući reče im: varate se, ne znajući pisma ni sile Božije.
Ἀποκριθεὶς δὲ ὁ Ἰησοῦς εἶπεν αὐτοῖς· πλανᾶσθε μὴ εἰδότες τὰς γραφὰς μηδὲ τὴν δύναμιν τοῦ θεοῦ.
Apokritheis de ho Iēsous eipen autois planasthe mē eidotes tas graphas mēde tēn dunamin tou theou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovorivši pak taj Isus reče njima: lutate ne znajući ta Pisma niti tu silu toga Boga."
1. Odgovorivši pak ... reče Izvornik: Ἀποκριθεὶς δὲ ... εἶπεν [Apokritheis de ... eipen] Gramatika: Spoj participa aorista pasivnog u nominativu jednine i glavnog glagola u indikativu aorista aktivnog. To je česta semitska pripovjedna konstrukcija u kojoj oba oblika označavaju dovršenu radnju kojom započinje svečani i mjerodavni istup u raspravi. Značenje: Ovaj izričaj uvodi Isusov izravni prekid saducejske zamke. Njegov odgovor nije tek puka replika, nego učiteljska presuda koja razotkriva korijen njihove zablude.
2. lutate Izvornik: πλανᾶσθε [planasthe] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa, pasivnog ili medijalnog oblika, 2. lice množine. Prezent ovdje izražava trajno stanje zablude u kojem se sugovornici trenutno nalaze («u zabludi ste», «varate se»). Značenje: Izvorno glagol označava skretanje s pravoga puta i lutanje. Isus time saducejima poručuje da njihovo mudrovanje nije tek sitna logička pogreška, nego duboko duhovno zastranjenje od istine.
3. ne znajući Izvornik: μὴ εἰδότες [mē eidotes] Gramatika: Particip perfekta aktivnog u nominativu množine s negacijom koja se redovito koristi uz participe za označavanje uvjeta ili uzroka. Perfekt ovog glagola ima značenje prezenta («znati», «poznavati») te ovdje djeluje kao uzročni particip koji objašnjava zašto lutaju («zato što ne poznajete»). Značenje: Ovaj izraz ne označava nedostatak izvanjske obaviještenosti, jer su saduceji dobro znali tekst Tore, nego odsutnost unutarnjeg, duhovnog uvida u smisao Božje objave.
4. ta Pisma Izvornik: τὰς γραφὰς [tas graphas] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu množine s određenim članom. Množina s članom u Novom zavjetu redovito označava cjelinu svetih spisa Staroga zavjeta kao jedinstven i poznat korpus. Značenje: Saduceji su priznavali samo Petoknjižje kao mjerodavno i tvrdili da u njemu nema temelja za uskrsnuće. Isus im predbacuje da zapravo ne razumiju ni one spise na koje se sami pozivaju.
5. niti tu silu toga Boga Izvornik: μηδὲ τὴν δύναμιν τοῦ θεοῦ [mēde tēn dunamin tou theou] Gramatika: Niječni veznik spaja drugi objekt u akuzativu jednine s prethodnim, pri čemu genitiv «toga Boga» označava izvor i nositelja te sile. Značenje: Saduceji su budući život zamišljali kao puki produžetak zemaljskih odnosa jer su ograničavali Božju stvaralačku moć. Božja sila nije vezana zakonima ovoga prolaznog svijeta, nego može stvoriti posve nov način postojanja. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשׁוּעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
U ovom stihu Isus pogađa samu srž vjerskog skepticizma i teološke zablude, dijagnosticirajući njezin dvostruki korijen: nepoznavanje Svetoga pisma i nepoznavanje Božje sile. Saduceji, unatoč svojem visokom svećeničkom položaju, intelektualnom prestižu i izvrsnom poznavanju teksta Tore, bili su fundamentalno otuđeni od duhovne stvarnosti jer su Božju Riječ čitali kroz reduktivnu prizmu ljudskog racionalizma i ovozemaljskih ograničenja. Isus otkriva da je intelektualno ili akademsko poznavanje vjerskih tekstova potpuno beskorisno ako nije popraćeno istinskim, duhovnim i iskustvenim shvaćanjem živoga Boga.
Ova Isusova izjava služi kao bezvremensko teološko upozorenje i temeljno pravilo vjere: Pisana Riječ i Božja sila (grč. graphē i dýnamis) nikada se ne smiju razdvajati. Kada se Pismo proučava bez spoznaje o nadnaravnoj, svemogućoj Božjoj sili, vjera degradira u suhi legalizam, skepticizam i ljudsku tradiciju. S druge strane, traženje duhovne sile bez utemeljenja u autoritetu Pisma vodi u fanatizam i zabludu. Istinsko poznavanje Boga zahtijeva oboje: ponizno podlaganje objavljenoj istini Njegove Riječi i nepoljuljano pouzdanje u Njegovu neograničenu uskrsnu moć koja nadilazi sve prirodne zakone i ljudske nemogućnosti.