A bijahu kod nas sedmorica braće. I prvi se oženi i preminu te, nemajući potomstva, ostavi svoju ženu bratu svojemu;
A bijahu kod nas sedmorica braće. I prvi se oženi i preminu te, nemajući potomstva, ostavi svoju ženu bratu svojemu;
isto tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
A poslije svih umrije i žena.
O uskrsnuću dakle, kojemu će od te sedmorice biti žena? Jer svi su je imali."
A Isus im odgovori i reče: "U zabludi ste jer ne poznajete Pisma ni Silu Božju.
A poslije svih umrije i žena.
A poslije sviju umrije i žena.
ὕστερον δὲ πάντων ἀπέθανεν καὶ ἡ γυνή.
husteron de pantōn apethanen kai hē gunē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Poslije pak svih umrije ona žena."
1. Poslije pak svih Izvornik: ὕστερον δὲ πάντων [husteron de pantōn] Gramatika: Komparativni oblik pridjeva u akuzativu jednine srednjeg roda (ὕστερον) u službi priloga vremena ('kasnije, naposljetku'), praćen genitivom usporedbe u množini (πάντων - 'od svih'). Čestica δέ označava prijelaz na završni čin priče. Značenje: Smrt žene zatvara povijesni okvir slučaja: na zemlji više nema nijednog sudionika, čime se cijelo pitanje u potpunosti seli u eshatološku stvarnost.
2. umrije Izvornik: ἀπέθανεν [apethanen] Gramatika: Drugi (jaki) aorist indikativa aktivnog, 3. lice jednine od glagola ἀποθνῄσκω. Označava konačnu, dovršenu radnju u prošlosti, a pojačani prijedložni prefiks ἀπο- naglašava potpunost smrti. Značenje: Za razliku od prvog brata za kojeg je u 25. stihu upotrijebljen blaži izraz 'skonča' (ἐτελεύτησεν), ovdje stoji izravni glagol 'umrijeti', čime se kratko i konačno zaključuje zemaljska sudbina svih osmero ljudi.
3. ona žena Izvornik: ἡ γυνή [hē gunē] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom ἡ kao subjekt rečenice. Član upućuje na konkretnu ženu o kojoj je riječ od početka priče. Značenje: U grčkom jeziku ista riječ (γυνή) znači i 'žena' i 'supruga'; u ovom stihu ona je ponovno promatrana kao pojedinačna osoba koja umire nakon svih muževa.
Ovaj stih (Mt 22,27; Mk 12,22; Lk 20,32) predstavlja vrhunac saducejske hipotetske konstrukcije kojom su pokušali ismijati i dokazati apsurdnost vjere u uskrsnuće mrtvih. Konačna smrt žene, nakon smrti sedmorice braće koji nisu ostavili potomstva, simbolizira apsolutnu nemoć zemaljskih institucija – pa čak i samog Mojsijeva zakona o leviratskom braku – da čovjeku osiguraju trajnost, pobjedu nad smrću i istinski vječni život. U svijetu podloženom prolaznosti, smrt neminovno ima zadnju riječ nad svakim ljudskim bićem ('naposljetku svih').
Međutim, dublja teološka poruka ovoga stiha leži u kontrastu koji on priprema za Isusov suvereni odgovor. Isus koristi ovu dramatičnu sliku opće smrtnosti kako bi dekonstruirao ljudske, materijalističke predodžbe o nebeskom kraljevstvu. Smrt žene ne označava kraj njezine egzistencije, već kraj zemaljskog poretka rađanja, umiranja i bračnih odnosa. Stih nas poziva da shvatimo kako uskrsnuće nije puki nastavak zemaljskog života s njegovim zakonima i ograničenjima, već radikalan prijelaz u novu, nebesku stvarnost u kojoj Bog preobrazuje ljudsko postojanje u vječni život u svojoj slavi.