Matej 22,27 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Naposljetku pak svih umrije ta žena."

1.ὕστερον (husteron) - naposljetku / poslije • Hrvatski prijevod: naposljetku, poslije, na kraju • Izvornik: grč. ὕστερον • Transliteracija: husteron • Gramatičke nijanse: Prilog vremena (nastao od pridjeva ὕστερος - kasniji, potonji; ovdje u srednjem rodu jednine u funkciji priloga). U rečenici označava vremenski slijed i konačnu točku u nizu događaja. • Teološko značenje: U kontekstu rasprave sa saducejima o uskrsnuću (Mt 22,27; Mk 12,22; Lk 20,32), ova riječ označava kraj zemaljskog, smrtnog ciklusa. Saduceji konstruiraju apsurdnu situaciju u kojoj sedam braće uzastopce umire bez potomstva. Riječ 'naposljetku' naglašava neizbježnost ljudske smrtnosti – bez obzira na broj pokušaja produženja loze i zemaljskog života kroz leviratski brak, zemaljska egzistencija neminovno završava smrću za sve. Tim se prilogom priprema pozornica za Isusovo otkrivenje o potpuno drugačijoj naravi života o uskrsnuću.

2.δέ (de) - pak / a • Hrvatski prijevod: pak, a • Izvornik: grč. δέ • Transliteracija: de • Gramatičke nijanse: Koordirajući veznik (suprotni ili prijelazni), koji u grčkom jeziku redovito zauzima drugo mjesto u rečenici (enklitička pozicija). Ovdje ima blago suprotno i prijelazno značenje ('pak', 'a'). • Teološko značenje: Ovaj veznik povezuje prethodni niz smrti sedmorice braće s konačnom smrću žene, stvarajući vrhunac narativne gradacije. On zaključuje tužni niz zemaljske prolaznosti te služi kao retorički prijelaz ka ključnom teološkom pitanju saduceja o tome čija će ona biti supruga o uskrsnuću, čime se naglašava napetost između zemaljskih pravila i nebeske stvarnosti.

3.πάντων (pantōn) - svih • Hrvatski prijevod: svih • Izvornik: grč. πάντων (od πᾶς, πᾶσα, πᾶν) • Transliteracija: pantōn • Gramatičke nijanse: Genitiv množine muškog ili srednjeg roda pridjeva/zamjenice πᾶς (sav, svaki, svi). U frazi 'ὕστερον πάντων' (naposljetku svih / poslije svih), genitiv funkcionira kao genitiv usporedbe ili odvajanja uz prilog vremena. • Teološko značenje: Riječ 'svih' obuhvaća cjelokupnost sedmorice braće koji su živjeli pod Mojsijevim zakonom o leviratskom braku (Pnz 25,5). Teološki ukazuje na univerzalnost smrti i neuspjeh ljudskih te zakonskih mehanizama da nadvladaju smrtnost u starome svijetu. Svi su podložni istom zemaljskom svršetku, čime se pokazuje da zemaljski zakon ne daje vječni život, već samo privremeno rješenje za očuvanje imena u prolaznom svijetu.

4.ἀπέθανεν (apethanen) - umrije / umrla je • Hrvatski prijevod: umrije, umrla je • Izvornik: grč. ἀπέθανεν (od ἀποθνῄσκω) • Transliteracija: apethanen • Gramatičke nijanse: Glagol, indikativ aorista aktivnog, 3. lice jednine. Prefiks ἀπό- (apo-) intenzivira osnovni glagol θνῄσκω (thnēskō - umrijeti), označavajući potpuno odvajanje od života, konačnost i svršen čin smrti. Aorist kao glagolsko vrijeme označava povijesni, svršeni događaj u prošlosti. • Teološko značenje: Smrt je u saducejskoj argumentaciji prikazana kao apsolutni kraj, budući da oni nisu vjerovali u uskrsnuće ni u zagrobni život (Dj 23,8). Glagol u aoristu naglašava konačnost zemaljskog života pod grijehom i padom. Međutim, Isus će u nastavku (Mt 22,31-32) ovu prividnu konačnost zemaljske smrti suprotstaviti snazi Boga živoga, koji 'nije Bog mrtvih, nego živih', čime aorist zemaljske smrti gubi svoju definitivnu riječ pred vječnim životom u Bogu.

5.ἡ γυνή (hē gunē) - ta žena / žena • Hrvatski prijevod: ta žena, žena • Izvornik: grč. ἡ γυνή • Transliteracija: hē gunē • Gramatičke nijanse: Imenica ženskog roda u nominativu jednine (γυνή) uz određeni član ženskog roda u nominativu jednine (ἡ), vrši službu glavnog subjekta rečenice. Određeni član ukazuje na točno određenu ženu iz prethodno ispričane parabole o sedmorici braće. • Teološko značenje: Žena je središnja figura saducejske zagonetke i hipotetskog slučaja leviratskog braka. U starozavjetnom društvenom i zakonskom kontekstu, njezina je uloga u ovom propisu bila očuvanje imena i baštine preminulog supruga. Saduceji je u svom pitanju svode na objekt pravnog i bračnog posjedovanja ('čija će biti žena?'). Njezina smrt zaključuje zemaljsku dramu beznađa bez potomstva. Međutim, Isusov odgovor oslobađa pojam žene (i čovjeka uopće) od zemaljskih kategorija posjedovanja i isključivih društveno-pravnih veza u budućem vijeku, gdje proslavljeni ljudi žive 'kao anđeli na nebu', nepromjenjivi u vječnoj Božjoj prisutnosti i oslobođeni potrebe za produženjem vrste.

Ovaj stih (Mt 22,27; Mk 12,22; Lk 20,32) predstavlja vrhunac saducejske hipotetske konstrukcije kojom su pokušali ismijati i dokazati apsurdnost vjere u uskrsnuće mrtvih. Konačna smrt žene, nakon smrti sedmorice braće koji nisu ostavili potomstva, simbolizira apsolutnu nemoć zemaljskih institucija – pa čak i samog Mojsijeva zakona o leviratskom braku – da čovjeku osiguraju trajnost, pobjedu nad smrću i istinski vječni život. U svijetu podloženom prolaznosti, smrt neminovno ima zadnju riječ nad svakim ljudskim bićem ('naposljetku svih').

Međutim, dublja teološka poruka ovoga stiha leži u kontrastu koji on priprema za Isusov suvereni odgovor. Isus koristi ovu dramatičnu sliku opće smrtnosti kako bi dekonstruirao ljudske, materijalističke predodžbe o nebeskom kraljevstvu. Smrt žene ne označava kraj njezine egzistencije, već kraj zemaljskog poretka rađanja, umiranja i bračnih odnosa. Stih nas poziva da shvatimo kako uskrsnuće nije puki nastavak zemaljskog života s njegovim zakonima i ograničenjima, već radikalan prijelaz u novu, nebesku stvarnost u kojoj Bog preobrazuje ljudsko postojanje u vječni život u svojoj slavi.