Matej 22,28 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"U onom uskrsnuću dakle kojega od onih sedam bit će žena? Svi naime imadoše nju."

1. U onom uskrsnuću dakle Izvornik: ἐν τῇ ἀναστάσει οὖν [en tēa anastasei oun] Gramatika: Prijedlog ἐν s dativom jednine ženskog roda i određenim članom (τῇ ἀναστάσει) za označavanje vremena ili stanja, uz zaključni veznik οὖν ('dakle, stoga'). Određeni član upućuje na općepoznato vjerovanje u uskrsnuće o kojem se vodi rasprava. Značenje: Imenica 'anastasis' doslovno znači 'ustajanje' ili 'ponovno podizanje'. Veznik 'oun' uvodi poantu cijele saducejske zamke: iz zakonske poslušnosti na zemlji izvode prividnu nerješivost u budućem vijeku.

2. kojega od onih sedam Izvornik: τίνος τῶν ἑπτὰ [tinos tōn hepta] Gramatika: Upitna zamjenica u genitivu jednine (τίνος - 'čija, kojega') koji izriče pripadnost, praćena partitivnim genitivom množine (τῶν ἑπτά - 'od onih sedam') koji označava cjelinu iz koje se izdvaja pojedinac. Značenje: Pitanje pretpostavlja da se bračni odnosi u uskrsnuću nastavljaju na isti, isključivo posjednički i tjelesni način kao u sadašnjem životu, čime bi po Mojsijevu zakonu nastalo nedopustivo mnogomuštvo.

3. bit će žena Izvornik: ἔσται γυνή [estai gunē] Gramatika: Futur indikativa glagola 'biti' u 3. licu jednine (ἔσται, mediopasivnog oblika s aktivnim značenjem) i predikatna imenica u nominativu bez člana (γυνή). Značenje: Odsutnost člana uz imenicu 'žena' naglašava njezinu ulogu i status ('u svojstvu supruge'), postavljajući pitanje čija će ona zakonita žena biti u eshatološkom poretku.

4. Svi naime imadoše nju Izvornik: πάντες γὰρ ἔσχον αὐτήν [pantes gar eschon autēn] Gramatika: Imenica/pridjev u nominativu množine (πάντες), uzročni veznik γάρ ('jer, naime') i glagol u drugom aoristu aktivnom, 3. lice množine (ἔσχον) s akuzativom zamjenice (αὐτήν). Aorist ovdje ima sažimajući (kompleksivni) vid: obuhvaća sedam uzastopnih brakova u jednu završenu povijesnu činjenicu. Značenje: Glagol 'imati' (ἔχω) u grčkom i semitskom izričaju standardni je izraz za bračno zajedništvo ('imati za ženu'). Budući da su svi imali jednako zakonsko pravo na nju, saduceji zaključuju da uskrsnuće stvara nerješiv sukob sa samom Torom.

Ovaj stih (Mt 22,28) predstavlja vrhunac sofisticirane logičke zamke (reductio ad absurdum) kojom su saduceji, aristokratska i svećenička židovska frakcija koja je nijekala uskrsnuće mrtvih, pokušali diskreditirati Isusa i samu doktrinu o zagrobnom životu. Koristeći se mojsijevskim zakonom o leviratskom braku (Pnz 25,5-10) i ekstremnim primjerom sedmorice braće koja su uzastopno bila u braku s istom ženom bez potomstva, saduceji projiciraju zemaljske, materijalne i pravne kategorije u eshatološku stvarnost. Njihovo je pitanje osmišljeno tako da dokaže kako vjera u uskrsnuće neminovno vodi ili u nerješivu pravnu kontradikciju ili u nemoralni te neprirodni poredak poput eshatološke poliandrije.

Glavna poruka i teološka važnost ovog stiha ne leži u samom saducejskom pitanju, već u onome što ono razotkriva o ograničenom ljudskom poimanju Boga i vječnosti. Saducejska zabluda proizlazi iz antropomorpfnog i materijalističkog shvaćanja po kojem bi budući svijet morao biti puka kopija ili produžetak sadašnjeg zemaljskog poretka, opterećen biološkim potrebama, produženjem vrste i imovinsko-pravnim odnosima. Isusov kasniji odgovor na ovaj izazov razbija te predrasude, otkrivajući da uskrsnuće donosi radikalnu, kvalitativnu preobrazbu ljudskog postojanja u kojoj zemaljske institucije ustupaju mjesto savršenom, 'anđeoskom' zajedništvu proslavljenih ljudi s živim Bogom.