govoreći: "Učitelju, Mojsije reče: 'Ako tko umre nemajući djece, neka se brat njegov oženi njegovom ženom i podigne potomstvo bratu svojemu.'
A bijahu kod nas sedmorica braće. I prvi se oženi i preminu te, nemajući potomstva, ostavi svoju ženu bratu svojemu;
isto tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
A poslije svih umrije i žena.
O uskrsnuću dakle, kojemu će od te sedmorice biti žena? Jer svi su je imali."
isto tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
A tako i drugi, i treći, tja do sedmoga.
ὁμοίως καὶ ὁ δεύτερος καὶ ὁ τρίτος ἕως τῶν ἑπτά.
homoiōs kai ho deuteros kai ho tritos he'ōs tōn hepta
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Isto tako i onaj drugi i onaj treći sve do onih sedam."
1. Isto tako Izvornik: ὁμοίως [homoiōs] Gramatika: Prilog načina izveden iz pridjeva ὅμοιος (sličan, jednak). Sažima cijelu prethodnu rečenicu kako se ne bi morali ponavljati glagoli ženidbe, umiranja bez potomstva i ostavljanja žene. Značenje: Naglašava potpuno identičan usud svakog sljedećeg brata: svaki je ispunio zakonsku dužnost, ali nijedan nije uspio podići potomstvo.
2. i onaj drugi i onaj treći Izvornik: καὶ ὁ δεύτερος καὶ ὁ τρίτος [kai ho deuteros kai ho tritos] Gramatika: Redni brojevi u nominativu jednine muškog roda, poimeničeni pomoću određenog člana ὁ. Vrše službu subjekta uz koji se iz prethodnog stiha podrazumijevaju isti glagoli. Značenje: Nizanje po redoslijedu rođenja pokazuje sustavno i dosljedno izvršavanje leviratskog zakona unutar obitelji.
3. sve do onih sedam Izvornik: ἕως τῶν ἑπτά [he'ōs tōn hepta] Gramatika: Prijedlog ἕως (do, sve do) s genitivom množine određenog člana (τῶν) i nepromjenjivim glavnim brojem (ἑπτά). Genitiv uz član zaokružuje cijelu skupinu braće kao krajnju granicu niza. Značenje: Broj sedam u semitskoj predaji označava puninu i cjelovitost; ovdje služi za pojačavanje zagonetke do krajnjih granica kako bi se pojam tjelesnog uskrsnuća prikazao besmislenim.
Ovaj stih (Matej 22,26; usp. Marko 12,21 i Luka 20,31) predstavlja ključni dramaturški trenutak u saducejskom pokušaju da Isusa uhoze u teološku zamku. Povezujući zakon o levitskom braku (Pnz 25,5-6) sa scenarijem ponavljane smrti sedmorice braće bez potomstva, saduceji nastoje prikazati vjeru u uskrsnuće mrtvih kao logički besmislenu i pravno neizvedivu.
Teološka dubina ovog stiha leži u kontrastu između ljudske nemoći i Božje suverenosti. Simbolika broja sedam označava potpunu iscrpljenost zemaljskih rješenja i ljudskih zakona pred problemom smrti. Stih služi kao priprema za Isusov maestralan odgovor u kojem razotkriva temeljnu zabludu saduceja: oni ne razumiju 'ni Pisma ni sile Božje' (Mt 22,29), jer uskrsnuće nije puko produženje zemaljskih odnosa i zakona, već prelazak u potpuno novu, nebesku stvarnost vječnog života.