Početna ›

Matej 22,6 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Ponovno posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: "Evo, svoj sam objed pripremio, moji su junci i tovljenici zaklani i sve je spremno; dođite na svadbu."'

Ali oni, ne mareći, odoše: tko u svoje polje, a tko za svojom trgovinom;

ostali pak uhvatiše njegove sluge, zlostaviše ih i ubiše.

A kralj se razgnjevi te posla svoju vojsku, pogubi one ubojice i grad njihov zapali.

Tada govori svojim slugama: 'Svadba je, doduše, spremna, ali uzvanici ne bijahu dostojni.

Biblija

ostali pak uhvatiše njegove sluge, zlostaviše ih i ubiše.

Daničić-Karadžić

A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih.

Original

οἱ δὲ λοιποὶ κρατήσαντες τοὺς δούλους αὐτοῦ ὕβρισαν καὶ ἀπέκτειναν.

Izgovor

hoi de loipoi kratēsantes tous doulous autou hubrisan kai apekteinan

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Oni pak preostali uhvativši te sluge njegove zlostaviše i ubiše."

Analiza

1. preostali Izvornik: λοιποὶ [loipoi] Gramatika: Pridjev u nominativu množine muškog roda uz određeni član, u službi imenice. Odnosi se na drugi dio pozvanih uzvanika. Značenje: Dok je prva skupina reagirala hladnom ravnodušnošću, ova preostala skupina prelazi u otvoreno i nasilno neprijateljstvo.

2. uhvativši Izvornik: κρατήσαντες [kratēsantes] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda. Označava prethodnu radnju nasilnog hvatanja prije samog zlostavljanja i ubojstva. Značenje: Glagol nosi značenje primjene sile, svladavanja i lišavanja slobode. U evanđeljima se često koristi za uhićenje proroka i samoga Krista.

3. sluge njegove Izvornik: τοὺς δούλους αὐτοῦ [tous doulous autou] Gramatika: Imenica u akuzativu množine muškog roda s određenim članom i osobnom zamjenicom u genitivu jednine koji označava pripadnost. Značenje: Sluge su izravni opunomoćenici i glasnici samoga kralja, pa je napad na njih izravan napad na kraljev autoritet. U proročkoj slici predstavljaju Božje glasnike, proroke i apostole.

4. zlostaviše Izvornik: ὕβρισαν [hubrisan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Označava dovršeni čin nasilja i sramoćenja. Značenje: Izveden iz imenice 'hybris' (objesna oholost), glagol znači drsko poniziti, izvrijeđati i fizički zlostavljati iz čiste obijesti. Naglašava ne samo nanošenje boli nego i namjerno obeščašćivanje kraljevih poslanika.

5. ubiše Izvornik: ἀπέκτειναν [apekteinan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Izriče konačan i nepovratan čin. Značenje: Vrhunac pobune protiv kralja: umjesto odaziva na gozbu radosti, uzvanici odgovaraju prolijevanjem krvi onih koji su im donijeli radosnu vijest.

Zaključak

Ovaj stih iz Mateja 22:6 pruža dramatičan i duboko realističan uvid u narav ljudske pobune protiv Boga i Njegove neizmjerne milosti. U prispodobi o svadbenoj gozbi, dok jedan dio uzvanika pokazuje duhovnu ravnodušnost dajući prednost zemaljskim poslovima i materijalnim interesima, "ostali" predstavljaju otvoreno i aktivno neprijateljstvo. Njihova reakcija na Božji poziv na spasenje i radost ne ostaje na pasivnom odbijanju, već eskalira u nasilno zlostavljanje (hybris) i ubojstvo Kraljevih glasnika. Time se razotkriva duboka grešnost i oholost ljudskog srca koje ne pati samo od nedostatka interesa za Boga, nego u svojoj obijesti osjeća i aktivnu mržnju prema Njegovu autoritetu i milosti.

Teološki gledano, stih sažima cjelokupnu povijest spasenja i proročki naviješta sudbinu Božjih poslanika. Bog u svojoj ustrajnoj ljubavi neprestano šalje svoje sluge – proroke, apostole i propovjednike evanđelja – kako bi pozvao grešni svijet u zajedništvo sa sobom. Međutim, odbacivanje tih glasnika i nasilje nad njima zapravo je izravan napad na samoga Boga čije poslanje nose. Ovaj stih stoga služi kao ozbiljna opomena o težini odbacivanja Božje milosti, podsjećajući da neprijateljstvo prema evanđelju neizbježno vodi pod Božji pravedni i neizbježni sud koji uslijediti u nastavku prispodobe.