I posla svoje sluge pozvati uzvanike na svadbu, ali ne htjedoše doći.
I posla svoje sluge pozvati uzvanike na svadbu, ali ne htjedoše doći.
Ponovno posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: "Evo, svoj sam objed pripremio, moji su junci i tovljenici zaklani i sve je spremno; dođite na svadbu."'
Ali oni, ne mareći, odoše: tko u svoje polje, a tko za svojom trgovinom;
ostali pak uhvatiše njegove sluge, zlostaviše ih i ubiše.
A kralj se razgnjevi te posla svoju vojsku, pogubi one ubojice i grad njihov zapali.
Ali oni, ne mareći, odoše: tko u svoje polje, a tko za svojom trgovinom;
A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.
οἱ δὲ ἀμελήσαντες ἀπῆλθον, ὃς μὲν εἰς τὸν ἴδιον ἀγρόν, ὃς δὲ ἐπὶ τὴν ἐμπορίαν αὐτοῦ·
hoi de amelēsantes apēlthon hos men eis ton idion agron hos de epi tēn emporian autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni pak zanemarivši otiđoše, koji dakle u to vlastito polje, koji pak na tu trgovinu njegovu;"
1. Oni pak Izvornik: οἱ δὲ [hoi de] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškog roda u zamjeničkoj službi, praćen suprotnim veznikom. Uspostavlja prijelaz i kontrast prema kraljevu opetovanom i svečanom pozivu iz prethodnog stiha. Značenje: Označava pozvane uzvanike koji unatoč pripremljenoj gozbi zauzimaju suprotan stav od očekivanog odaziva.
2. zanemarivši Izvornik: ἀμελήσαντες [amelēsantes] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda. Označava radnju koja prethodi glavnom glagolu odlaska ili opisuje unutarnji stav s kojim su otišli. Značenje: Glagol doslovno znači 'ne mariti', 'biti ravnodušan' ili 'olakotno shvatiti'. Ovdje opisuje prezir kroz ravnodušnost: kraljev poziv na svadbu nije im dovoljno važan da bi prekinuli svoje uobičajene poslove.
3. otiđoše Izvornik: ἀπῆλθον [apēlthon] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Izražava dovršenu, odlučnu radnju udaljavanja. Značenje: Fizički odlazak na suprotnu stranu od kraljeva dvora vidljivi je znak nutarnjeg odbijanja zajedništva s kraljem.
4. koji dakle... koji pak Izvornik: ὃς μὲν... ὃς δὲ [hos men... hos de] Gramatika: Odnosne zamjenice u nominativu jednine muškog roda povezane česticama za razdiobu i suprotnost. U grčkom ova konstrukcija dijeli skupinu na pojedince ('jedan... a drugi'). Značenje: Pokazuje da se opća ravnodušnost konkretizira kroz pojedinačne izbore u kojima svatko odlazi na svoju stranu, prema vlastitim interesima.
5. vlastito polje Izvornik: ἴδιον ἀγρόν [idion agron] Gramatika: Pridjev i imenica u akuzativu jednine muškog roda s određenim članom. Pridjev naglašava osobno vlasništvo i privatnost ('svoje vlastito'). Značenje: Predstavlja posjed i zemljoradnju, odnosno zatvorenost u vlastito imanje koje čovjeku postaje važnije od kraljevskog poziva.
6. trgovinu Izvornik: ἐμπορίαν [emporian] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda s prijedlogom i određenim članom. Označava cilj kretanja i svrhu djelovanja. Značenje: Označava trgovački posao, kupoprodaju i stjecanje dobiti. Zajedno s poljem obuhvaća cjelokupnu sferu svakodnevnih zemaljskih briga (posjed i zaradu) koje zasjenjuju Božji poziv.
Ovaj stih iz Prispodobe o kraljevskoj svadbi (Mt 22,5) donosi duboku i trezvenu opomenu o opasnosti duhovne ravnodušnosti. Glavni razlog zbog kojeg pozvanici odbijaju kraljevski poziv na svadbu – simbol vječnoga spasenja i eshatološke radosti u Božjem kraljevstvu – nije otvorena pobuna ili moralni pad, već potpuna zaokupljenost legitimnim zemaljskim poslovima. Kroz kontrast riječi 'vlastito polje' (osobna imovina i sigurnost) i 'trgovina' (poslovne ambicije i stjecanje bogatstva), Isus razotkriva kako svakodnevne obveze i materijalni interesi mogu neprimjetno prerasti u idole koji zasjenjuju vječne stvarnosti.
Glavna poruka stiha jest da duhovna propast često ne dolazi kroz dramatično zlo, već kroz tihi grijeh nemara i apatije (ἀμελήσαντες) – kada čovjeku njegovo 'vlastito' (ἴδιος) postane važnije od Božjega poziva. Bog nas poziva na besplatan dar milosti i zajedništva, no taj dar zahtijeva prepoznavanje njegovog vrhovnog prioriteta nad svim zemaljskim posjedima, poslovima i ambicijama.