On pošalje svoje sluge pozvati uzvanike na svadbu. Ali ne htjedoše doći.
On pošalje svoje sluge pozvati uzvanike na svadbu. Ali ne htjedoše doći.
On pošalje opet druge sluge zadužene reći uzvanicima: Evo, ja sam spremio gozbu, moji bikovi i moji tovljenici su zaklani, sve je spremno, dođite na svadbu.
Ali oni, ne vodeći računa, odoše, jedan u svoje polje, drugi za svojim poslom;
Drugi uhvatiše njegove sluge, istukoše ih i pobiše.
Kralj se razljuti; on posla svoje postrojbe, pogubi one ubojice i zapali njihov grad.
Ali oni, ne vodeći računa, odoše, jedan u svoje polje, drugi za svojim poslom;
A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.
οἱ δὲ ἀμελήσαντες ἀπῆλθον, ὃς μὲν εἰς τὸν ἴδιον ἀγρόν, ὃς δὲ ἐπὶ τὴν ἐμπορίαν αὐτοῦ·
hoi de amelēsantes apēlthon hos men eis ton idion agron hos de epi tēn emporian autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni pak zanemarivši odoše, jedan pak na to vlastito polje, drugi a na tu trgovinu svoju;"
1.οἱ δὲ ἀμελήσαντες (Oni pak zanemarivši / ne hajajući)
PrijevodOni pak zanemarivši (ne hajajući, prezrevši, ne marivši)
Izvornik (grč.)οἱ δὲ ἀμελήσαντες
Transliteracijahoi de amelesantes (korijen: ἀμελέω / ameleo)
Gramatičke nijanseRiječ je o participu aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda (ἀμελήσαντες) uz određeni član (οἱ), što zajedno funkcionira kao subjekt ("oni koji su zanemarili" ili "oni ne hajajući"). Aorist označava svršenu, odlučnu i svjesnu radnju – nije riječ o slučajnom propustu ili zaboravu, već o aktivnom, voljnom činu ravnodušnosti i odbijanja. Glagol "ameleo" složenica je od alfa-privativa (ἀ- / ne, bez) i imenske osnove "μέλει" (melei - mariti, brinuti se), što doslovno znači "biti bez brige", "ne mariti", "odvojiti srce od nečega".
Teološko značenjeU kontekstu prispodobe o kraljevskoj svadbi (Mt 22,5), ova riječ otkriva suštinu duhovne ravnodušnosti. Pozvanici ne odbijaju kraljev poziv iz otvorenog neprijateljstva ili agresije u tom trenutku, već iz duboke duhovne apatije prema Božjem pozivu i milosti (usp. Heb 2,3 gdje se isti glagol koristi za "zanemarivanje" tolikog spasenja). To je grijeh nemara prema uzvišenom daru zajedništva s Bogom.
2.ἀπῆλθον (odoše / otiđoše)
Prijevododoše (otiđoše, udaljiše se)
Izvornik (grč.)ἀπῆλθον
Transliteracijaapelthon (korijen: ἀπέρχομαι / aperchomai)
Gramatičke nijanseIndikativ aorista aktivnog, 3. lice množine od glagola "aperchomai" (složeno od prijedloga ἀπό / apo = od, ća i glagola ἔρχομαι / erchomai = ići, doći). Aorist ponovno naglašava konačnost i odlučnost njihovog odlaska. Predmetak "apo-" nosi snažno značenje odvajanja, napuštanja i distanciranja od mjesta ili osobe koja poziva.
Teološko značenjeOdlazak simbolizira fizičko i duhovno udaljavanje od Izvora života i radosti – Kralja i Njegove gozbe. Umjesto da pristupe zajedništvu na koje su pozvani, oni okreću leđa i odlaze vlastitim putem. To je slika autokratskog samoodređenja čovjeka koji bira vlastite putove umjesto Božje pozivnice i milosrđa.
3.ὃς μὲν εἰς τὸν ἴδιον ἀγρόν (jedan pak na to vlastito polje)
Prijevodjedan pak na to vlastito polje (njivu, posjed)
Izvornik (grč.)ὃς μὲν εἰς τὸν ἴδιον ἀγρόν
Transliteracijahos men eis ton idion agron
Gramatičke nijanseKonstrukcija "ὃς μὲν ... ὃς δὲ" služi za distributivnu podjelu skupine ("jedan ovamo... drugi onamo"). Prijedlog "eis" (u, na, prema) s akuzativom označava smjer i cilj kretanja. Pridjev "ἴδιος" (idios - vlastiti, osobni, privatni; odatle potječe riječ "idiom" te u starogrčkom smislu privatna osoba - "idiot") naglašava snažnu posesivnost i usmjerenost na vlastiti interes. Imenica "ἀγρός" (agros - polje, agrar, posjed) u akuzativu jednine označava zemljišni ili poljoprivredni posjed.
Teološko značenje"Idios agros" (vlastito polje) predstavlja preokupaciju privatnim vlasništvom, svakodnevnim radom i zemaljskom sigurnošću. Riječ "idios" ovdje nosi snažan teološki naglasak: čovjek stavlja svoje "vlastito" ispred Božjeg. Poljoprivreda i briga za posjed sami po sebi nisu grijeh, ali kada "vlastito polje" postane idol koji zasjenjuje Božji poziv na spasenje, ono postaje sredstvo duhovne propasti.
4.ὃς δὲ ἐπὶ τὴν ἐμπορίαν αὐτοῦ (drugi a na tu trgovinu svoju)
Prijevoddrugi a na tu trgovinu svoju (posao, trgovačko poslovanje)
Izvornik (grč.)ὃς δὲ ἐπὶ τὴν ἐμπορίαν αὐτοῦ
Transliteracijahos de epi ten emporian autou
Gramatičke nijanseDistributivni nastavak rečenice s veznikom "de" (a, pak). Prijedlog "epi" s akuzativom ovdje označava svrhu ili usmjerenost ("radi trgovine", "na posao"). Imenica "ἐμπορία" (emporia - trgovina, trgovački posao, biznis; od glagola ἐμπορεύομαι / emporeuomai, odakle nam dolazi riječ "emporij") označava komercijalnu djelatnost i stjecanje profita. Osobna zamjenica "autou" (njegovu, svoju) u genitivu ponovno podcrtava sebičnu posesivnost i egocentričnost.
Teološko značenjeAko "agros" predstavlja tradicionalnu, agrarnu i stabilnu imovinu, "emporia" predstavlja komercijalne, financijske i poslovne ambicije. Obje skupine pozvanika ilustriraju kako legitimne svjetovne dužnosti i ekonomski interesi (rad na zemlji i poslovne transakcije) mogu postati smrtonosne zamke ako zauzmu vrhovno mjesto u ljudskom srcu. Isus ovdje pokazuje da najveći neprijatelj Božjeg kraljevstva često nije otvoreni nemoral, već potpuna zaokupljenost zemaljskim poslovima i materijalnim probitkom.
Ovaj stih iz Prispodobe o kraljevskoj svadbi (Mt 22,5) donosi duboku i trezvenu opomenu o opasnosti duhovne ravnodušnosti. Glavni razlog zbog kojeg pozvanici odbijaju kraljevski poziv na svadbu – simbol vječnoga spasenja i eshatološke radosti u Božjem kraljevstvu – nije otvorena pobuna ili moralni pad, već potpuna zaokupljenost legitimnim zemaljskim poslovima. Kroz kontrast riječi 'vlastito polje' (osobna imovina i sigurnost) i 'trgovina' (poslovne ambicije i stjecanje bogatstva), Isus razotkriva kako svakodnevne obveze i materijalni interesi mogu neprimjetno prerasti u idole koji zasjenjuju vječne stvarnosti.
Glavna poruka stiha jest da duhovna propast često ne dolazi kroz dramatično zlo, već kroz tihi grijeh nemara i apatije (ἀμελήσαντες) – kada čovjeku njegovo 'vlastito' (ἴδιος) postane važnije od Božjega poziva. Bog nas poziva na besplatan dar milosti i zajedništva, no taj dar zahtijeva prepoznavanje njegovog vrhovnog prioriteta nad svim zemaljskim posjedima, poslovima i ambicijama.