Ali oni, ne mareći, odoše: tko u svoje polje, a tko za svojom trgovinom;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ali oni, ne mareći, odoše: tko u svoje polje, a tko za svojom trgovinom;
ostali pak uhvatiše njegove sluge, zlostaviše ih i ubiše.
A kralj se razgnjevi te posla svoju vojsku, pogubi one ubojice i grad njihov zapali.
Tada govori svojim slugama: 'Svadba je, doduše, spremna, ali uzvanici ne bijahu dostojni.
Idite dakle na raskrižja putova i koga god nađete, pozovite na svadbu.'
A kralj se razgnjevi te posla svoju vojsku, pogubi one ubojice i grad njihov zapali.
A kad to ču car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
καὶ ἀκούσας ὁ δὲ βασιλεὺς ἐκεῖνος ὠργίσθη, καὶ πέμψας τὰ στρατεύματα αὐτοῦ ἀπώλεσεν τοὺς φονεῖς ἐκείνους καὶ τὴν πόλιν αὐτῶν ἐνέπρησεν.¶
kai akousas ho de basileus ekeinos ōrgisthē kai pempsas ta strateumata autou apōlesen tous phoneis ekeinous kai tēn polin autōn eneprēsen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Taj pak kralj razgnjevi se, i poslavši te vojske njegove pogubi te ubojice one i taj grad njihov zapali."
1. kralj Izvornik: βασιλεὺς [basileus] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom i česticom koja označava promjenu subjekta u pripovijedanju. Značenje: Nakon opisa postupaka uzvanika, fokus se vraća na suverenog vladara. U prispodobi kralj predstavlja samoga Boga, čije strpljenje ima moralnu granicu.
2. razgnjevi se Izvornik: ὠργίσθη [ōrgisthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine. Pasivni oblik ovdje ima medijalno (povratno) ili ingresivno značenje: 'obuze ga gnjev', 'pade u gnjev'. Značenje: Kraljev gnjev nije nekontrolirani hir, nego pravedan sudski odgovor na prezir milosti i prolijevanje nevine krvi njegovih poslanika.
3. poslavši te vojske njegove Izvornik: πέμψας τὰ στρατεύματα αὐτοῦ [pempsas ta strateumata autou] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda uz imenicu u akuzativu množine srednjeg roda i posvojni genitiv zamjenice. Particip izražava sredstvo i radnju koja prethodi pogubljenju. Značenje: Nasuprot nenaoružanim slugama koji su donosili poziv na gozbu, kralj sada šalje oružane postrojbe kao izvršitelje svojega suda.
4. pogubi Izvornik: ἀπώλεσεν [apōlesen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Označava cjelovito i konačno uništenje. Značenje: Glagol znači 'uništiti', 'dati pogubiti', 'upropastiti'. Izražava potpunu kaznu nad onima koji su odbacili kraljevu dobrotu i ubili njegove sluge.
5. ubojice one Izvornik: τοὺς φονεῖς ἐκείνους [tous phoneis ekeinous] Gramatika: Imenica u akuzativu množine muškog roda s određenim članom, praćena pokaznom zamjenicom za udaljeno ('one'). Značenje: Nekadašnji 'uzvanici' sada su definirani isključivo svojim zločinom kao 'ubojice', a pokazna zamjenica 'one' izražava distancu i osudu.
6. grad njihov zapali Izvornik: τὴν πόλιν αὐτῶν ἐνέπρησεν [tēn polin autōn eneprēsen] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda s određenim članom, posvojnim genitivom množine i glagolom u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Značenje: Spaljivanje grada standardni je starovjekovni čin potpunog suda nad pobunjenim vazalima. U proročkom kontekstu evanđelja, slika najavljuje razorenje Jeruzalema zbog odbacivanja Božjih poslanika i Mesije.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 22,7) predstavlja vrhunac dramatične prekretnice u Prispodobi o svadbenoj gozbi te nosi duboku povijesno-spasiteljsku i eshatološku poruku. Kraljev pravedni gnjev i slanje vojske da unište ubojice i spale njihov grad predstavljaju neposredno proročanstvo o padu i razorenju Jeruzalema 70. godine po Kr. Bog je stoljećima strpljivo slao svoje glasnike i proroke, a naposljetku i svoga Sina, pozivajući izabrani narod na gozbu spasenja. Međutim, ustrajno odbijanje Božje milosti, koje je kulminiralo nasiljem i prolijevanjem pravedničke krvi, neizbježno je dovelo do Božjeg suverenog suda, pri čemu je Bog iskoristio rimske legije kao povijesno oruđe svoje pravednosti.
Teološki gledano, stih nas snažno podsjeća na neodvojivu povezanost Božje milosti i Njegove svetosti i pravde. Odbacivanje Božjeg poziva na spasenje nije pasivna ili bezazlena odluka, već aktivna pobuna protiv svemirskog Kralja koja sa sobom nosi teške i vječne posljedice. Gubitak statusa "Božjeg grada" i njegovo prepuštanje ognju služe kao trajna opomena svim generacijama: Božja milost, iako beskrajno široka i besplatno ponuđena, ne smije se prezreti. Kada se milost uporno i nasilno odbacuje, otvara se put neizbježnom sudu, ali se istovremeno u nastavku prispodobe otvaraju vrata milosti svim narodima svijeta na križanjima puteva.