Matej 22,7 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"A kralj se razgnjevi, i poslavši vojske svoje pogubi ubojice one i grad njihov spali. (Doslovno po redu riječi u grčkom izvorniku: [ὁ δὲ] A [βασιλεὺς] kralj [ὠργίσθη] razgnjevi se, [καὶ] i [πέμψας] poslavši [τὰ] (-) [στρατεύματα] vojske [αὐτοῦ] svoje [ἀπώλεσεν] pogubi [τοὺς] (-) [φονεῖς] ubojice [ἐκείνους] one [καὶ] i [τὴν] (-) [πόλιν] grad [αὐτῶν] njihov [ἐνέπρησεν] spali.)"

1.ὁ δὲ βασιλεὺς (A kralj / Kralj pak)

PrijevodA kralj (ili: Kralj pak)

Izvornikgrč. ὁ δὲ βασιλεὺς

Transliteracijaho de basileus

Gramatikaὁ (određeni član, nom. sg. m.), δὲ (koordinativni suprotno-nastavni veznik, postpozitiv koji stoji na drugom mjestu u rečenici), βασιλεὺς (imenica treće deklinacije, nom. sg. m., subjekt rečenice).

Teološko značenjeU kontekstu prispodobe o svadbenoj gozbi (Mt 22,1-14), kralj predstavlja samoga Boga Oca koji priprema svadbu svome Sinu (Isusu Kristu). Titula "kralj" naglašava Božji suverenitet, apsolutni kraljevski autoritet i pravo na poslušnost svojih podanika. Odbijanje Njegova poziva i nasilje nad Njegovim glasnicima predstavlja otvorenu pobunu protiv samog svemirskog Vladara.

2.ὠργίσθη (se razgnjevi / bi razgnjeven)

Prijevodse razgnjevi / rasrdi se (ili: bi razgnjeven)

Izvornikgrč. ὠργίσθη (od glagola ὀργίζω)

Transliteracijaōrgisthē

GramatikaAorist pasivni, indikativ, 3. lice jednine od glagola ὀργίζω. Pasivni oblik ovdje ima ingresivno (početno) ili medijopasivno značenje te označava ulazak u stanje gnjeva ("postade gnjevan", "razgnjevi se").

Teološko značenjeBožji gnjev (ὀργὴ Θεοῦ) u biblijskoj teologiji nije nekontrolirani afekt, hirovita emocija ili ljudska zloba, već sveta, pravedna i neizbježna reakcija apsolutne Dobrote i Pravde na grijeh, pobunu i nasilje nad Njegovim poslanicima. Naglašava krajnju ozbiljnost odbijanja Božje milosti i poziva na spasenje.

3.πέμψας (poslavši)

Prijevodposlavši (ili: nakon što je poslao)

Izvornikgrč. πέμψας (od glagola πέμπω)

Transliteracijapempsas

GramatikaAorist aktivni, particip, nominativ jednine muškog roda. Kao particip aorista, označava radnju koja prethodi glavnom glagolu rečenice (ἀπώλεσεν - pogubi) te je u neposrednoj uzročno-posljedičnoj vezi s njim.

Teološko značenjeGlagol "poslati" odražava izvršnu vlast Kralja i Njegovo suvereno upravljanje povijesnim događajima. Bog aktivno djeluje u povijesti koristeći zemaljske instrumente kako bi izvršio svoj pravedni sud i ostvario svoje naumljene planove.

4.τὰ στρατεύματα αὐτοῦ (vojske svoje / trupe njegove)

Prijevodvojske svoje / trupe njegove

Izvornikgrč. τὰ στρατεύματα αὐτοῦ

Transliteracijata strateumata autou

Gramatikaτὰ στρατεύματα (akuzativ množine srednjeg roda od στράτευμα - vojska, trupa, vojni odred), αὐτοῦ (osobna zamjenica 3. lica jednine, genitiv posvojni muškog roda - "njegove/svoje").

Teološko značenjeIako su rimske legije pod vodstvom Tita (70. god. po Kr.) bile poganske, okupatorske vojske koje su razorile Jeruzalem, u božanskoj ekonomiji povijesti one su nazvane "Njegovim vojskama" (στρατεύματα αὐτοῦ). Ovo je duboki odjek starozavjetne proročke teologije (usp. Iz 10,5 gdje je Asirija nazvana "štapom Božjega gnjeva" ili Jer 25,9 gdje je babilonski kralj Nabukodonosor nazvan "slugom Božjim"). Bog ostaje suvereni gospodar nad narodima i carstvima te ih može koristiti kao nesvjesna oruđa svoje providnosti i povijesnog suda.

5.ἀπώλεσεν (pogubi / uništi)

Prijevodpogubi / uništi (zatre)

Izvornikgrč. ἀπώλεσεν (od glagola ἀπόλλυμι)

Transliteracijaapōlesen

GramatikaAorist aktivni, indikativ, 3. lice jednine glagola ἀπόλλυμι (uništiti, pogubiti, zatrti). Aorist ovdje izražava konačnu, potpunu i izvršenu radnju suda.

Teološko značenjeRiječ ἀπόλλυμι u Novom zavjetu označava fizičko uništenje i smrt, ali često nosi i eshatološku težinu konačne propasti i božanske osude. Ovdje označava potpunu odmazdu i pravedni sud nad onima koji su odbili milost i prolili nečinu krv Božjih poslanika.

6.τοὺς φονεῖς ἐκείνους (ubojice one / te ubojice)

Prijevodubojice one / te ubojice

Izvornikgrč. τοὺς φονεῖς ἐκείνους

Transliteracijatous phoneis ekeinous

Gramatikaτοὺς (određeni član, akuz. pl. m.), φονεῖς (imenica treće deklinacije od φονεύς - ubojica, krvnik, akuz. pl. m.), ἐκείνους (pokazna zamjenica ἐκείνος - onaj, taj, akuz. pl. m.). Upotreba pokazne zamjenice "one" (ἐκείνους) ima distancirajući i naglašavajući učinak, usmjeravajući pozornost na specifičnu težinu krivnje te skupine.

Teološko značenjeNazivajući ih "ubojicama", tekst skida s njih svaki privid vjerskog, nacionalnog ili političkog legitimiteta. Odbacivši Božje poslanike (starozavjetne proroke, Ivana Krstitelja, te u konačnici samoga Isusa Krista i rane kršćanske apostole) nasiljem i ubojstvom, oni su navukli na sebe puninu krivnje za prolivenu pravedničku krv (usp. Mt 23,34-36).

7.καὶ τὴν πόλιν αὐτῶν (i grad njihov)

Prijevodi grad njihov

Izvornikgrč. καὶ τὴν πόλιν αὐτῶν

Transliteracijakai tēn polin autōn

Gramatikaκαὶ (veznik - i), τὴν πόλιν (akuzativ jednine ženskog roda od πόλις - grad), αὐτῶν (osobna zamjenica 3. lica množine, genitiv posvojni - njihov).

Teološko značenjeFraza "grad njihov" (πόλιν αὐτῶν) izuzetno je teološki nabijena. To je Jeruzalem, koji je dotad bio "grad velikoga Kralja" (Mt 5,35), "sveti grad" i Božje zemaljsko prebivalište. Međutim, zbog ustrajnog odbacivanja Mesije i pobune protiv Boga, grad gubi svoj status Božjeg posjeda i zaštite; on tragikomično postaje samo "njihov grad" (grad pobunjenika i ubojica), prepušten sudu i razorenju (usp. Mt 23,38: "Evo, vaša vam se kuća napušta pusta").

8.ἐνέπρησεν (spali / zapali)

Prijevodspali / zapali (predade ognju)

Izvornikgrč. ἐνέπρησεν (od glagola ἐμπίπρημι / ἐνπρήθω)

Transliteracijaenēprēsen

GramatikaAorist aktivni, indikativ, 3. lice jednine. Aorist naglašava dovršenost, nepovratnost i temeljitost razaranja.

Teološko značenjeSpaljivanje grada je dramatično ispunjenje starozavjetnih proročanstava o sudu nad neposlušnim Jeruzalemom (usp. Iz 5,24; Jer 52,13; Mih 3,12). Oganj (πῦρ) u biblijskoj teologiji simbolizira Božju svetost, pročišćenje, ali i konačni, neizbježni sud nad grijehom. U povijesnom smislu, ovo se doslovno ispunilo 70. godine po Kr. kada je rimska vojska osvojila i do temelja spalila Jeruzalem i Drugi hram, označivši kraj jednoga razdoblja povijesti spasenja i otvaranje vrata propovijedanju Evanđelja svim narodima.

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 22,7) predstavlja vrhunac dramatične prekretnice u Prispodobi o svadbenoj gozbi te nosi duboku povijesno-spasiteljsku i eshatološku poruku. Kraljev pravedni gnjev i slanje vojske da unište ubojice i spale njihov grad predstavljaju neposredno proročanstvo o padu i razorenju Jeruzalema 70. godine po Kr. Bog je stoljećima strpljivo slao svoje glasnike i proroke, a naposljetku i svoga Sina, pozivajući izabrani narod na gozbu spasenja. Međutim, ustrajno odbijanje Božje milosti, koje je kulminiralo nasiljem i prolijevanjem pravedničke krvi, neizbježno je dovelo do Božjeg suverenog suda, pri čemu je Bog iskoristio rimske legije kao povijesno oruđe svoje pravednosti.

Teološki gledano, stih nas snažno podsjeća na neodvojivu povezanost Božje milosti i Njegove svetosti i pravde. Odbacivanje Božjeg poziva na spasenje nije pasivna ili bezazlena odluka, već aktivna pobuna protiv svemirskog Kralja koja sa sobom nosi teške i vječne posljedice. Gubitak statusa "Božjeg grada" i njegovo prepuštanje ognju služe kao trajna opomena svim generacijama: Božja milost, iako beskrajno široka i besplatno ponuđena, ne smije se prezreti. Kada se milost uporno i nasilno odbacuje, otvara se put neizbježnom sudu, ali se istovremeno u nastavku prispodobe otvaraju vrata milosti svim narodima svijeta na križanjima puteva.