Evanđelje po Mateju 21
1Kad se približiše Jeruzalemu i stigoše blizu Betfage, na Maslinskoj gori, tada Isus posla dva učenika: 2Idite u selo koje je pred vama: naći ćete smjesta privezanu jednu magaricu i jednog magarčića s njom: odvežite ju i dovedite ih k Meni. 3I ako vam netko nešto bude rekao, vi ćete odgovoriti: Gospodin ih treba, i on će ih smjesta pustiti otići. 4To se dogodilo da bi se ispunilo ono što je rekao prorok: 5Recite kćeri Sionskoj: Evo kako tvoj Kralj dolazi k tebi, ponizan i uspinje se na jednoj magarici i magarčiću jednom, malom jedne tovarne životinje. 6Učenici odoše i, kako im Isus bijaše zapovjedio, 7Oni Mu dovedoše magaricu i magarčića, potom oni na njih prostriješe svoju odjeću, a Isus sjede povrh. 8Narod u mnoštvu prostiraše svoju odjeću po putu; neki su odsijecali grane s drveća i prekrivali put. 9Mnoštvo koje hodaše pred njima i oni koji Ga slijediše vikahu: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljeno budi ime Gospodina koji dolazi! Hosana najvišem od Nebesa!" 10Kad Isus uđe u Jeruzalem, sav grad bi u uzbuđenju: "Tko je to?", govorilo se: 11A mnoštvo odgovaraše: "To je prorok Isus iz Nazareta u Galileji." 12Potom Isus uđe u Hram i protjera sve one koji prodavahu i kupovahu u Hramu; On isprevrta stolove mjenjača i sjedišta trgovaca golubicama. 13I On im reče: "Pisano je: Moja kuća bit će zvana kućom molitve; ali vi, vi od nje pravite jednu pećinu razbojničku!" 14Slijepci i hromi približiše se k Njemu u Hramu i On ih iscijeli. 15Vidjevši iznenađujuće stvari koje je upravo izvršio i tu djecu koja kričahu u Hramu: "Hosana Sinu Davidovu!", veliki svećenici i pismoznanci biše ozlojeđeni 16I rekoše Njemu: "Čuješ li Ti što oni govore?" Ali, Isus im odgovori: "Da. Jeste li vi ikada čitali ovaj tekst: Ustima najmanjih i dojenčadi, Ti si sebi pripravio jedan hvalospjev?" 17Potom ih On napusti i iziđe iz grada da bi otišao u Betaniju, gdje provede noć. 18Kako je On stigao u grad u rano jutro, osjeti glad. 19Videći jedno smokvino stablo, On mu se primaknu, ali ne nađe na njemu ništa, samo lišće. On mu reče: "Nikada više ti nećeš donijeti ploda!" Istog časa, smokva se sasuši. 20Vidjevši to, učenici biše iznenađeni i rekoše: "Kako se smokva istog časa sasušila?" 21Isus im odgovori: Uistinu, Ja vam to kažem, ako jednog dana povjerujete i ne posumnjate, ne samo da ćete činiti što sam Ja upravo rekao smokvi, već čak i da kažete onoj planini: Podigni se otuda i survaj se u more, to će se izvršiti. 22Sve što vi zatražite s vjerom u molitvi, vi ćete to primiti. 23Kako je On ušao u Hram, veliki svećenici i starješine naroda Mu pristupiše dok On poučavaše, i rekoše Mu oni: "Po kojoj ovlasti Ti to činiš? I tko Ti je dao tu ovlast?" 24Isus im odgovori: Ja ću također vama postaviti jedno pitanje, samo jedno; ako Mi vi odgovorite, Ja ću vam reći po kojoj ovlasti Ja ovo činim. 25Krštenje Ivanovo, otkud je dolazilo? S Neba ili od ljudi? Oni su razmišljali u sebi ovako: Ako li mi kažemo: S Neba, On će nam reći: Zašto, dakle, niste vjerovali u njega? 26A ako mi kažemo: Od ljudi, tad nam je bojati se mnoštva, jer svi Ivana drže prorokom. 27Tada oni odgovoriše Isusu: "Ne znamo." A On im odgovori: "Ni Ja također ne znam, Ja vam neću reći po kojoj ovlasti Ja ovo činim." 28Kakvo je vaše mišljenje? Jedan čovjek imaše dva sina. Prišavši prvomu, on mu reče: 'Dijete moje, idi dakle raditi danas u vinograd.' 29Ovaj mu odgovori: Neću; malo kasnije, budući da se pokajao, on ode. 30Prišavši drugome, on mu reče istu stvar. Ovaj mu odgovori: Idem, gospodaru; ali ne ode on. 31Koji je od ove dvojice izvršio volju svoga oca? "Prvi", odgovoriše oni. Isus im reče: "Uistinu, Ja vam to kažem, skupljači poreza i bludnice prethode vam u Kraljevstvu Božjem." 32Naime, Ivan je došao k vama putem pravednosti, a vi mu niste vjerovali; skupljači poreza i bludnice, naprotiv, oni su mu vjerovali. I vi, vidjevši sve to, vi se čak ni kasnije niste pokajali i povjerovali mu. 33Drugu prispodobu čujte. Bijaše čovjek domaćin koji posadi vinograd, i ogradu oko njega postavi, i iskopa u njemu tijesak, i sagradi kulu, te ga iznajmi vinogradarima i otputova. 34Kad se približi vrijeme plodova, on posla svoje sluge da prime plodove koji mu pripadahu. 35Ali vinogradari uhvatiše njegove sluge; jednoga izmlatiše; drugoga ubiše; trećega kamenovaše. 36On posla ponovo druge sluge, brojnije no prve; oni s njima jednako postupiše. 37Konačno, on im posla svog sina, rekavši sam sebi: Oni će poštovati mog sina. 38Ali vinogradari, ugledavši sina, rekoše među sobom: To je baštinik. Dođite! Ubijmo ga i domognimo se baštine. 39Oni ga uhvatiše, baciše ga van iz vinograda i ubiše. 40Eh, dobro! Kad bude došao gospodar, što će učiniti tim vinogradarima? 41Oni Mu odgovoriše: "On će pogubiti kukavno te kukavce i dat će vinograd u najam drugim vinogradarima, koji će Mu predavati plodove u određeno vrijeme." 42Isus im reče: "Niste li vi nikada čitali u Pismima: Kamen koji su odbacili i graditelji, postao je zaglavni kamen; to je djelo Gospodinovo: Kojeg li čuda na naše oči." 43Ja vam također ovo kažem: Kraljevstvo Božje bit će vam oduzeto, i bit će ono dano jednom narodu koji će mu plodove proizvoditi. 44Onaj koji padne na taj kamen bit će skršen, a onoga na koga on padne, zgnječit će ga. 45Čuvši te prispodobe, veliki svećenici i farizeji shvatiše da je On to o njima govorio. 46Oni tražiše zgodu za Njegovo uhićenje, ali se plašiše mnoštva, jer Ga ono držaše prorokom.