A učenici otiđoše i učiniše kako im zapovjedi Isus,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A učenici otiđoše i učiniše kako im zapovjedi Isus,
dovedoše magaricu i magarčića te staviše na njih haljine, i On sjede povrh njih.
A silno mnoštvo prostrije svoje haljine po putu, dok drugi sjekahu grane sa stabala i prostirahu ih po putu.
A mnoštva koja iđahu naprijed i koja slijedahu vikahu govoreći: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama!"
I kad On uđe u Jeruzalem, uzbuni se sav grad govoreći: "Tko je ovaj?"
A silno mnoštvo prostrije svoje haljine po putu, dok drugi sjekahu grane sa stabala i prostirahu ih po putu.
A ljudi mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveta i prostirahu po putu.
ὁ δὲ πλεῖστος ὄχλος ἔστρωσαν ἑαυτῶν τὰ ἱμάτια ἐν τῇ ὁδῷ, ἄλλοι δὲ ἔκοπτον κλάδους ἀπὸ τῶν δένδρων καὶ ἐστρώννυον ἐν τῇ ὁδῷ.
ho de pleistos ochlos estrōsan he'autōn ta himatia en tēa hodō alloi de ekopton kladous apo tōn dendrōn kai estrōnnuon en tēa hodō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Taj pak najveći narod prostriješe svojih te haljine na tom putu, drugi pak sjekahu grane od tih stabala i prostirahu na tom putu."
1. Taj pak najveći narod prostriješe Izvornik: ὁ δὲ πλεῖστος ὄχλος ἔστρωσαν [ho de pleistos ochlos estrōsan] Gramatika: Imenica 'narod, mnoštvo' je u nominativu jednine muškog roda, uz pridjev u superlativu ('najveći, vrlo velik'). Glagol 'prostriješe' je u aoristu indikativa aktivnog, ali u 3. licu množine – slaganje po smislu (constructio ad sensum), jer zbirna imenica u jednini označava mnoštvo pojedinaca. Značenje: Superlativ naglašava da većina hodočasničkog mnoštva sudjeluje u dočeku, dok prijelaz glagola u množinu prikazuje kako svaki pojedinac u tom mnoštvu osobno i spontano čini gestu poklona.
2. svojih te haljine Izvornik: ἑαυτῶν τὰ ἱμάτια [heautōn ta himatia] Gramatika: Povratna zamjenica u genitivu množine stavljena je u naglašeni položaj ispred određenog člana i imenice u akuzativu množine srednjeg roda. Značenje: Naglašeni položaj zamjenice 'svojih' ističe osobnu žrtvu i poštovanje: vanjski ogrtač bio je najvrjedniji dio odjeće običnog čovjeka, a prostrijeti ga pod noge jahaču i životinji značilo je simbolično podložiti samoga sebe pod vlast novoga Kralja (usp. 2 Kr 9,13).
3. sjekahu grane od tih stabala i prostirahu Izvornik: ἔκοπτον κλάδους ἀπὸ τῶν δένδρων καὶ ἐστρώννυον [ekopton kladous apo tōn dendrōn kai estrōnnuon] Gramatika: Oba glagola ('sjekahu' i 'prostirahu') nalaze se u imperfektu indikativa aktivnog, 3. lice množine, što stvara živu suprotnost prethodnom aoristu ('prostriješe'). Značenje: Dok je prostiranje haljina prikazano aoristom kao trenutačna, sažeta gesta, imperfekt ovih dvaju glagola slika trajnu, ponavljanu radnju koja prati povorku: kako je Isus odmicao putem, ljudi su neprestano sjekli nove grane i iznova prekrivali stazu pred njim, pretvarajući cijeli put u svečani sag.
4. na tom putu Izvornik: ἐν τῇ ὁδῷ [en tē hodō] Gramatika: Prijedlog 'u, na' s dativom jednine ženskog roda i određenim članom. Izraz se ponavlja dvaput na kraju obiju klauzula (epifora). Značenje: Ponavljanje izraza 'na tom putu' uokviruje sliku i usmjerava svu pozornost na stazu kojom Mesija ulazi u Jeruzalem – put koji narod ukrašava kao kraljevski, a koji zapravo vodi prema križu.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (21,8) zorno prikazuje vrhunac javnog mesijanskog priznanja Isusa Krista tijekom njegova svečanog ulaska u Jeruzalem. Kontrast i precizna upotreba grčkih glagolskih vremena – od aorista koji označava trenutni, svečani čin odricanja od vlastitih haljina, do imperfekta koji opisuje neprekidno, radosno siječenje i prostiranje grana – stvaraju živopisnu sliku masovnog zanosa. Narod, koristeći drevne simbole kraljevskog krunjenja i pobjede (kao u 2. Kraljevima 9,13 i Psalmu 118), otvoreno dočekuje Isusa ne samo kao učitelja ili proroka, već kao dugo iščekivanog Kralja, Davidova Sina i Spasitelja.
Međutim, dublja teološka poruka ovoga stiha leži u suprotnosti između naravi Isusova kraljevstva i zemaljskih očekivanja naroda. Dok mnoštvo prostire simbole trijumfa nadajući se političkom i vojnom izbavljenju od rimske vlasti, Isus po tom kraljevskom tepihu jaše na poniznom magaretu (Zaharija 9,9), idući usred Jeruzalema prema križu, a ne prema zemaljskom prijestolju. Time stih ostaje trajno svjedočanstvo o slavi i poniznosti Mesije, pozivajući vjernike da pred Gospodina prostiru ne samo vanjske simbole časti, već i vlastite živote u istinskom predanju.