dovedoše magaricu i magarčića te staviše na njih haljine, i On sjede povrh njih.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
dovedoše magaricu i magarčića te staviše na njih haljine, i On sjede povrh njih.
A silno mnoštvo prostrije svoje haljine po putu, dok drugi sjekahu grane sa stabala i prostirahu ih po putu.
A mnoštva koja iđahu naprijed i koja slijedahu vikahu govoreći: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama!"
I kad On uđe u Jeruzalem, uzbuni se sav grad govoreći: "Tko je ovaj?"
A mnoštva govorahu: "Ovo je prorok Isus, Onaj iz Nazareta u Galileji."
A mnoštva koja iđahu naprijed i koja slijedahu vikahu govoreći: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama!"
A narod koji iđaše pred njim i za njim, vikaše govoreći: Osana Sinu Davidovu! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini!
οἱ δὲ ὄχλοι οἱ προάγοντες αὐτὸν καὶ οἱ ἀκολουθοῦντες ἔκραζον λέγοντες· ὡσαννὰ τῷ υἱῷ Δαυίδ, εὐλογημένος ὁ ἐρχόμενος ἐν ὀνόματι κυρίου, ὡσαννὰ ἐν τοῖς ὑψίστοις.¶
hoi de ochloi hoi proagontes auton kai hoi akolouthountes ekrazon legontes hōsanna tō huiō Dauid eulogēmenos ho erchomenos en onomati kuriou hōsanna en tois hupsistois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A mnoštva koja iđahu naprijed i koja slijediše vikahu govoreći: Hosana Sinu Davida, blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodina, Hosana u najvišima!"
1. koja iđahu naprijed i koja slijediše Izvornik: οἱ προάγοντες καὶ οἱ ἀκολουθοῦντες [hoi proagontes kai hoi akolouthountes] Gramatika: Dva poimeničena glagolska pridjeva sadašnja (participa prezenta aktivnog) u nominativu množine s određenim članom. Opisuju dvije skupine koje neprekidno prate povorku ispred i iza Isusa. Značenje: Slika mnoštva koje okružuje Isusa sa svih strana pokazuje da On ulazi u grad kao središnja osoba svečane kraljevske povorke.
2. vikahu Izvornik: ἔκραζον [ekrazon] Gramatika: Glagol u nesvršenom prošlom vremenu (imperfektu), 3. lice množine. Označava trajnu i ponavljanu radnju glasnog uzvikivanja tijekom cijelog puta. Značenje: Neprekidno klicanje naroda pretvara ulazak u Jeruzalem u javnu proklamaciju Mesije koja se ne može prešutjeti ni previdjeti.
3. Hosana Sinu Davida Izvornik: ὡσαννὰ τῷ υἱῷ Δαυίδ [hōsanna tō huiō Dauid] Gramatika: Usklik preuzet iz hebrejskog (izvorno: 'spasi, molimo'), praćen dativom jednine ('Sinu') i genitivom pripadnosti ili podrijetla ('Davida'). U grčkom se izraz koristi kao klicanje časti i blagoslova upućeno osobi u dativu. Značenje: Zaziv iz Psalma 118,25 spaja se s mesijanskim naslovom 'Sin Davidov', čime mnoštvo prepoznaje Isusa kao obećanog kralja iz Davidove loze koji donosi Božje spasenje.
4. blagoslovljen koji dolazi Izvornik: εὐλογημένος ὁ ἐρχόμενος [eulogēmenos ho erchomenos] Gramatika: Glagolski pridjev trpni (particip perfekta pasivnog) u nominativu jednine, uz koji se u rečenici podrazumijeva glagol 'biti', te poimeničeni particip prezenta ('onaj koji dolazi'). Perfekt pasivni označava trajno stanje osobe na kojoj počiva Božji blagoslov. Značenje: Navod iz Psalma 118,26 kojim su se izvorno pozdravljali hodočasnici pri ulasku u Hram, no izraz 'Onaj koji dolazi' u židovskom je iščekivanju postao tehnički naziv za samog Mesiju.
5. u najvišima Izvornik: ἐν τοῖς ὑψίστοις [en tois hupsistois] Gramatika: Prijedložni izraz s određenim članom i pridjevom u superlativu, u dativu množine srednjeg ili muškog roda. Označava najviše nebeske sfere u kojima prebiva Bog i njegovi anđeli. Značenje: Klicanje na zemlji poziva i nebeske visine da se pridruže slavljenju, ili pak zaziva spasenje koje dolazi iz samog Božjeg prebivališta na visinama. Imena: - David [Δαυίδ (heb. דָּוִד Dāwīḏ) / Dauid] (osoba) Znači: Ljubljeni, mili Tvorba: Potječe od hebrejskog korijena 'dôd' (דּוֹד) što znači 'ljubljeni' ili 'dragi'. U Bibliji je to ime najznačajnijeg izraelskog kralja kojemu je Bog obećao vječno prijestolje.
Matej 21,9 predstavlja dramatični vrhunac Isusova javnog djelovanja prije Njegove muke, prikazujući Njegov trijumfalni, ali ponizni ulazak u Jeruzalem kao obećanog Kralja-Mesije. Klicanje mnoštva, koje stapa proročke uzvike iz Staroga zavjeta (posebice Psalam 118), jasno identificira Isusa kao »Sina Davidova« – ostvarenje vjekovnih židovskih nada o dolasku Izbavitelja. Riječ »Hosana« ovdje prelazi iz očajničke vapajuće molitve (»Spasi nas sada!«) u pobjednički poklic slavljenja i zahvalnosti, prepoznajući da je u Isusovoj osobi spasenje već stiglo među ljude, donoseći Božju prisutnost i autoritet »u imenu Gospodnjem«.
Teološki gledano, ovaj stih otkriva duboku kozmičku i eklezijalnu dimenziju Kristova kraljevstva. Povorka onih koji idu ispred i onih koji slijede Isusa simbolično predočava cjelokupnu povijest spasenja: vjernike Staroga zavjeta koji su iščekivali Njegov dolazak i vjernike Novoga zavjeta koji hodaju za Njim. Istodobno, uzvik »Hosana u visinama!« povezuje zemaljsko klicanje s nebeskom liturgijom, pokazujući da Isusov dolazak nije samo lokalni politički događaj, već svemirski čin pomirenja i proslave Boga u najvišim nebeskim sferama. Ipak, stih nosi i dramatičnu ironiju teološke napetosti, jer ukazuje na prevrtljivost ljudskih mnoštava koja će slavljenje Mesije uskoro zamijeniti odbacivanjem, čime će se upravo kroz Njegovu žrtvu na križu ostvariti ono pravo, vječno spasenje za koje su klicali »Hosana«.