Isus im odgovori: Ja ću također vama postaviti jedno pitanje, samo jedno; ako Mi vi odgovorite, Ja ću vam reći po kojoj ovlasti Ja ovo činim.
Isus im odgovori: Ja ću također vama postaviti jedno pitanje, samo jedno; ako Mi vi odgovorite, Ja ću vam reći po kojoj ovlasti Ja ovo činim.
Krštenje Ivanovo, otkud je dolazilo? S Neba ili od ljudi? Oni su razmišljali u sebi ovako: Ako li mi kažemo: S Neba, On će nam reći: Zašto, dakle, niste vjerovali u njega?
A ako mi kažemo: Od ljudi, tad nam je bojati se mnoštva, jer svi Ivana drže prorokom.
Tada oni odgovoriše Isusu: "Ne znamo." A On im odgovori: "Ni Ja također ne znam, Ja vam neću reći po kojoj ovlasti Ja ovo činim."
Kakvo je vaše mišljenje? Jedan čovjek imaše dva sina. Prišavši prvomu, on mu reče: 'Dijete moje, idi dakle raditi danas u vinograd.'
A ako mi kažemo: Od ljudi, tad nam je bojati se mnoštva, jer svi Ivana drže prorokom.
Ako li rečemo: od ljudi, bojimo se naroda! jer svi Jovana držahu za proroka.
ἐὰν δὲ εἴπωμεν· ἐξ ἀνθρώπων, φοβούμεθα τὸν ὄχλον· πάντες γὰρ ὡς προφήτην ἔχουσιν τὸν Ἰωάννην.¶
ean de eipōmen ex anthrōpōn phoboumetha ton ochlon pantes gar hōs prophētēn echousin ton Iōannēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako pak kažemo: Od ljudi, bojimo se mnoštva, svi naime kao proroka drže Ivana."
1.ἐὰν δὲ εἴπωμεν (Ako pak kažemo / reknemo)
PrijevodAko pak kažemo (reknemo)
Izvornik (grč.)ἐὰν δὲ εἴπωμεν
Transliteracijaean de eipōmen
Gramatičke nijanseVeznik ἐάν (ean - ako / kad bi) uvodi pogodbenu rečenicu trećeg tipa (eventualna pogodba, futuralni uvjet) te se stoga veže uz konjunktiv. Čestica δé (de - pak / a / ali) je postpozitivni veznik koji izražava suprotstavljanje ili nastavak rasprave (suprotstavlja ovu opciju prethodnoj mogućnosti, tj. 'S neba'). Glagol εἴπωμεν (aorist konjunktiva aktivnog, 1. lice množine od λέγω - reći, kazati) označava deliberativni čin, međusobno savjetovanje i preračunavanje vjerskih glavara o tome kakav bi odgovor trebali ponuditi Isusu.
Teološko značenjeOvdje vidimo unutarnji monolog i političko kalkuliranje svećeničke elite i starješina. Umjesto traženja istine i otvorenosti poticajima Svetoga Duha, njihovo razmišljanje je vođeno isključivo pragmatičnošću i očuvanjem vlastitog statusa. Uvjetno 'ako kažemo' razotkriva neiskrenost: njihov odgovor ne ovisi o stvarnom uvjerenju, već o posljedicama koje bi taj odgovor imao po njih.
2.Ἐξ ἀνθρώπων (Od ljudi / Iz ljudskog podrijetla)
PrijevodOd ljudi / Iz ljudi
Izvornik (grč.)Ἐξ ἀνθρώπων
TransliteracijaEx anthrōpōn
Gramatičke nijansePrijedlog ἐξ (ex - od, iz; zbog vokala na početku sljedeće riječi umjesto ἐκ) rabi se s genitivom i označava izvor, podrijetlo ili autoritet. Imenica ἀνθρώπων je genitiv množine muškog roda od ἄνθρωπος (anthrōpos - čovjek).
Teološko značenjeIzraz 'ex anthrōpōn' predstavlja suprotnost božanskom autoritetu ('ex ouranou' - s neba, od Boga). U biblijskoj teologiji, ono što je 'od ljudi' označava čisto ljudsku inicijativu, zemaljsko promišljanje bez Božjeg nadahnuća ili autoriteta. Kad bi glavari rekli da je Ivanovo krštenje 'od ljudi', negirali bi njegovo proročko poslanje i proglasili ga običnim vjerskim inovatorom ili pobunjenikom bez božanskog legitimiteta, što bi bilo u izravnom sukobu s iskustvom i vjerom naroda.
3.φοβούμεθα (bojimo se / strahujemo)
Prijevodbojimo se / strahujemo od
Izvornik (grč.)φοβούμεθα
Transliteracijaphoboumetha
Gramatičke nijansePrezent indikativa medijopasivnog/deponentnog (1. lice množine) od glagola φοβέω (phobeō) / φοβέομαι (phobeomai - bojati se, strepiti). Prezent ovdje izražava trajno, aktualno stanje straha u kojem se nalaze.
Teološko značenjeOvaj glagol razotkriva duhovnu tragediju vjerskih vođa: umjesto straha Božjeg (timor Dei), koji je početak mudrosti i temelj istinskog autoriteta, njima upravlja strah od ljudi i gubitka kontrole nad masama. Kukavičluk je direktna posljedica neiskrenosti. Oni koji bi trebali voditi narod k Bogu zapravo su zarobljenici straha od reakcije tog istog naroda.
4.τὸν ὄχλον (mnoštva / naroda / svjetine)
Prijevodmnoštva / naroda / svjetine
Izvornik (grč.)τὸν ὄχλον
Transliteracijaton ochlon
Gramatičke nijanseAkuzativ jednine muškog roda s određenim članom (τὸν) od imenice ὄχλος (ochlos - mnoštvo, svjetina, običan puk, narodina). Glagol φοβέομαι u grčkom jeziku regira akuzativom osobe ili stvari od koje prijeti opasnost.
Teološko značenjeU Novom zavjetu 'ὄχλος' često označava priprosti, običan puk za razliku od vjerske elite (saduceja, farizeja, pismoznanaca). Dok elita odbacuje Božje poslanike zbog duhovne sljepoće i ponosa, običan narod ('mnoštvo') često pokazuje veću duhovnu osjetljivost i otvorenost za Božje djelovanje. Glavari svećenički gledaju na mnoštvo s prezirom, ali istovremeno i sa strahom, jer njihova politička i društvena moć ovisi o miru i stabilnosti među tim istim mnoštvom.
5.πάντες γάρ (svi naime / jer svi)
Prijevodsvi naime / jer svi
Izvornik (grč.)πάντες γάρ
Transliteracijapantes gar
Gramatičke nijanseImenički upotrijebljen pridjev πάντες (pantes) je nominativ množine muškog roda od πᾶς, πᾶσα, πᾶν (pas, pasa, pan - sav, svaki, svi). Naglašava sveobuhvatnost bez iznimke. Postpozitivni veznik γάρ (gar - naime, jer, budući da) služi kao kauzalno (uzročno) obrazloženje straha spomenutog u prethodnom dijelu rečenice.
Teološko značenjeRiječ 'svi' (pantes) ukazuje na nepodijeljeni konsenzus običnog puka o Ivanu Krstitelju. Narodu nije trebalo formalno teološko obrazovanje da bi prepoznao Božjeg čovjeka; njihovo duhovno osjetilo i savjest svjedočili su o autentičnosti Ivanova poziva na obraćenje. Ovaj sveopći konsenzus predstavlja nepremostivi zid za manipulacije vjerske elite.
6.ὡς προφήτην (kao proroka)
Prijevodkao proroka
Izvornik (grč.)ὡς προφήτην
Transliteracijahōs prophētēn
Gramatičke nijansePrilog ὡς (hōs - kao, na način) ovdje ima ulogu uvođenja predikativnog akuzativa koji označava svojstvo ili status. Imenica προφήτην je akuzativ jednine muškog roda od προφήτης (prophētēs - prorok).
Teološko značenjeRiječ προφήτης u grčkom jeziku označava onoga tko govori u nečije ime, glasnika ili poslanika, dok u biblijskom kontekstu odgovara hebrejskom terminu navi (נָבִיא) — čovjeka kojega je Bog pozvao i ovlastio da prenosi Njegovu riječ, razotkriva grijeh i najavljuje Božji plan. Nakon gotovo četiristo godina 'proročke šutnje' u Izraelu (od razdoblja Malahije), pojava Ivana Krstitelja u pustinji, s odjećom i porukom u stilu Ilije proroka, probudila je duboko uvjerenje da je Bog ponovno pohodio svoj narod i podigao istinskog proroka.
7.ἔχουσιν (drže / smatraju / imaju)
Prijevoddrže / smatraju / imaju
Izvornik (grč.)ἔχουσιν
Transliteracijaechousin
Gramatičke nijansePrezent indikativa aktivnog, 3. lice množine od glagola ἔχω (echō - imati, držati, posjedovati). U konstrukciji s dvostrukim akuzativom ili uz prilog ὡς (kao ovdje: ἔχω τινὰ ὡς...), glagol poprima preneseno, idiomatsko značenje 'držati nekoga za nešto', 'smatrati nekoga nečim' ili 'cijeniti nekoga kao...'. Prezent označava trajno i čvrsto uvjerenje.
Teološko značenjeOva riječ opisuje nepoljuljan stav naroda prema Ivanu. Narod 'drži' (echousin) Ivana u svom srcu i umu kao svetog Božjeg poslanika. To čvrsto držanje puka stoji u oštrom kontrastu s kolebanjem i oportunizmom vjerskih vođa koji ne 'drže' do istine, nego do vlastitog prestiža.
8.τὸν Ἰωάννην (Ivana)
PrijevodIvana (Krstitelja)
Izvornik (grč./heb.)τὸν Ἰωάννην / יוֹחָנָן
Transliteracijaton Iōannēn / Jochanan (Yohanan)
Gramatičke nijanseAkuzativ jednine muškog roda vlastitog imena Ἰωάννης s određenim članom τὸν koji u grčkom često prati vlastita imena poznatih osoba (tzv. anaforski član).
Teološko značenjeIme Ivan potječe od hebrejskog Johanan (יוֹחָנָן), što znači 'Jahve je milostiv' ili 'Jahve iskazuje milost'. Ivan Krstitelj je bio preteča Mesije, onaj koji je pripremao put Gospodinu pozivajući na pokajanje i krštenje. Njegova služba bila je božanska prekretnica u povijesti spasenja. Priznati Ivana značilo je priznati Božje milosno djelovanje i pokoriti se pozivu na obraćenje; odbaciti Ivana (ili njegovo podrijetlo proglasiti 'ljudskim') značilo je odbaciti samoga Boga. Zato Isus koristi pitanje o Ivanovu krštenju kako bi razotkrio licemjerje i neovlaštenost onih koji ga propituju o Njegovom vlastitom božanskom autoritetu.
Ovaj stih razotkriva duboku duhovnu i moralnu krizu tadašnje vjerske elite u Jeruzalemu. Suočeni s Isusovim pitanjem o podrijetlu Ivanova krštenja, glavari svećenički i starješine ne traže istinu, niti se pitaju što je volja Božja, već upadaju u zamku vlastitog političkog kalkuliranja. Njihov odgovor nije vođen vjerom ili teološkim uvjerenjem, nego strahom od gubitka ugleda i moći pred običnim narodom, koji je u Ivanu Krstitelju bezrezervno prepoznao istinskog Božjeg proroka.
Glavna poruka stiha leži u oštrom kontrastu između duhovne sljepoće i oportunizma samoproglašenih autoriteta s jedne strane te jednostavne, intuitivne vjere naroda s druge strane. Kada se izgubi strah Božji — temelj svake mudrosti i duhovnog vodstva — na njegovo mjesto neizbježno dolazi strah od ljudi. Isus ovim dijalogom maestralno ogoljuje licemjerje vjerskih vođa, pokazujući da oni koji odbacuju Božje glasnike iz zemaljskih interesa gube svaki moralni legitimitet za propitivanje božanskog autoriteta.