A Isus odgovori i reče im: "Upitat ću i Ja vas jednu riječ; ako Mi je kažete, i Ja ću vama reći kojom vlašću ovo činim.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A Isus odgovori i reče im: "Upitat ću i Ja vas jednu riječ; ako Mi je kažete, i Ja ću vama reći kojom vlašću ovo činim.
Krštenje Ivanovo odakle bijaše? S Neba ili od ljudi?" A oni rasuđivahu u sebi govoreći: "Ako kažemo: 'S Neba', reći će nam: 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'
Ako pak kažemo: 'Od ljudi', bojimo se mnoštva; jer svi Ivana smatraju prorokom."
I odgovorivši Isusu, rekoše: "Ne znamo." Reče im i On: "Ni Ja vama ne govorim kojom vlašću ovo činim.
Što vam se pak čini? Čovjek imaše dvoje djece; i pristupivši prvomu, reče: 'Dijete, idi, danas radi u vinogradu.'
Ako pak kažemo: 'Od ljudi', bojimo se mnoštva; jer svi Ivana smatraju prorokom."
Ako li rečemo: od ljudi, bojimo se naroda! jer svi Jovana držahu za proroka.
ἐὰν δὲ εἴπωμεν· ἐξ ἀνθρώπων, φοβούμεθα τὸν ὄχλον· πάντες γὰρ ὡς προφήτην ἔχουσιν τὸν Ἰωάννην.¶
ean de eipōmen ex anthrōpōn phoboumetha ton ochlon pantes gar hōs prophētēn echousin ton Iōannēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako pak kažemo: Iz ljudi, bojimo se tog mnoštva; svi jer kao proroka imaju tog Ivana."
1. Ako pak kažemo Izvornik: ἐὰν δὲ εἴπωμεν [ean de eipōmen] Gramatika: Pogodbeni veznik ἐὰν uz suprotnu česticu δὲ i konjunktiv aorista u 1. licu množine. Čestica δὲ postavlja drugu stranu dvojbe nasuprot prvoj mogućnosti iz prethodnog stiha. Značenje: Prikazuje vođe kako prelaze na drugu moguću laž ili izgovor, tražeći izlaz iz neugodnog položaja u koji ih je dovelo Isusovo pitanje.
2. bojimo se tog mnoštva Izvornik: φοβούμεθα τὸν ὄχλον [phoboumetha ton ochlon] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa, 1. lice množine, mediopasivnog oblika, s izravnim objektom u akuzativu jednine. Prezent umjesto očekivanog futura pokazuje da taj strah nije tek buduća mogućnost, nego njihovo trajno, već prisutno stanje. Značenje: Dok se u prvom dijelu dvojbe nisu bojali Božjeg suda zbog nevjere, ovdje priznaju da ih vodi strah od naroda i gubitka vlastitog ugleda.
3. svi jer Izvornik: πάντες γὰρ [pantes gar] Gramatika: Pridjev u nominativu množine muškog roda u službi subjekta, praćen uzročnim veznikom γὰρ (jer, naime) koji u grčkom uvijek stoji na drugom mjestu u rečenici. Naglašeni položaj riječi 'svi' na samom početku rečenice ističe jednodušnost naroda. Značenje: Objašnjava razlog njihova straha: nasuprot duhovnoj sljepoći vođa, običan je narod jednodušno prepoznao Božji glas u Ivanu Krstitelju.
4. kao proroka imaju Izvornik: ὡς προφήτην ἔχουσιν [hōs prophētēn echousin] Gramatika: Usporedna čestica ὡς s imenicom u akuzativu jednine bez člana i glagolom 'imati' u prezentu aktiva, 3. lice množine. Izraz 'imati nekoga kao nešto' grčki je idiom za 'držati, smatrati nekoga nečim', a prezent označava da to uvjerenje u narodu traje i nakon Ivanove smrti. Značenje: Riječ προφήτης (od πρό 'pred/za' i φημί 'govoriti') označava onoga koji govori u Božje ime. Narod u Ivanu prepoznaje istinskog Božjeg glasnika, što neizravno potvrđuje i Isusovo poslanje o kojem je Ivan svjedočio. Imena: - Ivan [Ἰωάννην (grč. Ἰωάννης, heb. יוֹחָנָן Yochanan) / Iōannēn] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Yochanan (skraćeno od Yehochanan), sastavljenog od skraćenog Božjeg imena Jahve (Jo-) i glagolskog korijena chanan (biti milostiv, iskazati naklonost).
Ovaj stih razotkriva duboku duhovnu i moralnu krizu tadašnje vjerske elite u Jeruzalemu. Suočeni s Isusovim pitanjem o podrijetlu Ivanova krštenja, glavari svećenički i starješine ne traže istinu, niti se pitaju što je volja Božja, već upadaju u zamku vlastitog političkog kalkuliranja. Njihov odgovor nije vođen vjerom ili teološkim uvjerenjem, nego strahom od gubitka ugleda i moći pred običnim narodom, koji je u Ivanu Krstitelju bezrezervno prepoznao istinskog Božjeg proroka.
Glavna poruka stiha leži u oštrom kontrastu između duhovne sljepoće i oportunizma samoproglašenih autoriteta s jedne strane te jednostavne, intuitivne vjere naroda s druge strane. Kada se izgubi strah Božji — temelj svake mudrosti i duhovnog vodstva — na njegovo mjesto neizbježno dolazi strah od ljudi. Isus ovim dijalogom maestralno ogoljuje licemjerje vjerskih vođa, pokazujući da oni koji odbacuju Božje glasnike iz zemaljskih interesa gube svaki moralni legitimitet za propitivanje božanskog autoriteta.