I kad On dođe u Hram, pristupiše Mu, dok je poučavao, prvosvećenici i starješine naroda govoreći: "Kojom vlašću ovo činiš i tko Ti dade tu vlast?"
A Isus odgovori i reče im: "Upitat ću i Ja vas jednu riječ; ako Mi je kažete, i Ja ću vama reći kojom vlašću ovo činim.
Krštenje Ivanovo odakle bijaše? S Neba ili od ljudi?" A oni rasuđivahu u sebi govoreći: "Ako kažemo: 'S Neba', reći će nam: 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'
Ako pak kažemo: 'Od ljudi', bojimo se mnoštva; jer svi Ivana smatraju prorokom."
I odgovorivši Isusu, rekoše: "Ne znamo." Reče im i On: "Ni Ja vama ne govorim kojom vlašću ovo činim.
Krštenje Ivanovo odakle bijaše? S Neba ili od ljudi?" A oni rasuđivahu u sebi govoreći: "Ako kažemo: 'S Neba', reći će nam: 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'
Krštenje Jovanovo otkuda bi? ili s neba, ili od ljudi? A oni pomišljavahu u sebi govoreći: a ako rečemo: s neba, reći će nam: zašto mu dakle ne vjerovaste?
τὸ βάπτισμα τὸ Ἰωάννου πόθεν ἦν; ἐξ οὐρανοῦ ἢ ἐξ ἀνθρώπων;¶ Οἱ δὲ διελογίζοντο ἐν ἑαυτοῖς λέγοντες· ἐὰν εἴπωμεν· ἐξ οὐρανοῦ, ἐρεῖ ἡμῖν· διὰ τί οὖν οὐκ ἐπιστεύσατε αὐτῷ;
to baptisma to Iōannou pothen ēn ex ouranou ē ex anthrōpōn Hoi de dielogizonto en he'autois legontes ean eipōmen ex ouranou erei hēmin dia ti oun ouk episteusate autō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"To krštenje Ivana odakle bijaše? Iz neba ili iz ljudi? Oni pak rasuđivahu u sebi govoreći: Ako kažemo: Iz neba, reći će nama: Zbog čega dakle ne povjerovaste njemu?"
1. To krštenje Izvornik: τὸ βάπτισμα [to baptisma] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine uz određeni član. Imenica s nastavkom -μα označava konkretan čin ili rezultat radnje uranjanja, za razliku od općeg procesa. Značenje: Označava cjelokupnu Ivanovu proročku službu i poziv na obraćenje sažet u obredu uranjanja u vodu. Isus postavlja Ivanovu službu kao mjerilo za prepoznavanje Božjeg djelovanja, jer su obje službe istoga podrijetla.
2. odakle bijaše Izvornik: πόθεν ἦν [pothen ēn] Gramatika: Upitni prilog za podrijetlo praćen glagolom 'biti' u imperfektu, 3. lice jednine. Imperfekt smješta Ivanovo djelovanje u nedavnu prošlost koja je već završena njegovom smrću, ali je svim sugovornicima dobro poznata. Značenje: Pitanje 'odakle' u biblijskom govoru ne pita za zemljopisno mjesto, nego za izvor ovlasti i poslanja. Isus izravno uzvraća na pitanje glavara o podrijetlu Njegove vlastite vlasti.
3. Iz neba ili iz ljudi Izvornik: ἐξ οὐρανοῦ ἢ ἐξ ἀνθρώπων [ex ouranou ē ex anthrōpōn] Gramatika: Prijedlog ἐξ (iz, od) s genitivom jednine ('neba') i genitivom množine ('ljudi'), povezani rastavnim veznikom ἢ (ili). Obje imenice su bez člana, čime se naglašava kakvoća i narav izvora. Značenje: 'Nebo' je židovski izraz poštovanja (perifraza) za samoga Boga, kako bi se izbjeglo izgovaranje Božjeg imena. Isus postavlja oštru dvojbu bez treće mogućnosti: proročka služba ili dolazi od Boga ili je ljudska izmišljotina.
4. rasuđivahu Izvornik: διελογίζοντο [dielogizonto] Gramatika: Glagol u imperfektu, 3. lice množine, deponentni (mediopasivni oblik s aktivnim značenjem). Imperfekt prikazuje trajnu, živu raspravu i vaganje argumenata, a prefiks δια- naglašava prevrtanje misli amo-tamo između više osoba. Značenje: Otkriva prirodu razmišljanja vjerskih vođa: umjesto da traže istinu o Ivanu, oni proračunato važu kakve će posljedice pojedini odgovor imati za njihov položaj.
5. Ako kažemo Izvornik: ἐὰν εἴπωμεν [ean eipōmen] Gramatika: Pogodbeni veznik ἐὰν s glagolom u konjunktivu aorista, 1. lice množine. Ovaj oblik u grčkom tvori pogodbenu rečenicu za realnu mogućnost u budućnosti, pri čemu aorist označava pojedinačan, konačan iskaz. Značenje: Vođe unaprijed predviđaju tijek razgovora kao šahovsku partiju, svjesni da ih priznanje Ivanovog božanskog poslanja odmah stavlja pred odgovornost.
6. ne povjerovaste njemu Izvornik: οὐκ ἐπιστεύσατε αὐτῷ [ouk episteusate autō] Gramatika: Nijek οὐκ uz glagol u indikativu aorista aktiva, 2. lice množine, praćen zamjenicom u dativu jednine. Aorist sažima njihov cjelokupni prošli stav prema Ivanu kao konačan čin nevjere, a dativ uz glagol 'vjerovati' znači povjerovati osobi i njezinoj riječi. Značenje: Razotkriva duhovnu nedosljednost vođa: priznati da glasnik dolazi od Boga obvezuje na poslušnost njegovoj poruci, a Ivan je upravo svjedočio za Isusa i pozivao na obraćenje koje su oni odbili. Imena: - Ivan [Ἰωάννου (grč. Ἰωάννης, heb. יוֹחָנָן Yochanan) / Iōannou] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Yochanan (skraćeno od Yehochanan), sastavljenog od skraćenog Božjeg imena Jahve (Jo-) i glagolskog korijena chanan (biti milostiv, iskazati naklonost).
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 21,25) predstavlja vrhunac Isusove duhovne i polemičke mudrosti u sukobu sa službenim vjerskim vođama Izraela. Na njihovo pitanje o izvoru Njegova autoriteta, Isus ne odgovara izravnom tvrdnjom, već maestralno postavlja protupitanje o Ivanu Krstitelju, čime razotkriva neraskidivu teološku povezanost između Ivanove pretečničke službe i vlastita mesijanskog identiteta. Isus time pokazuje da se božanski autoritet ne može segmentirati: onaj tko odbacuje Božju pripremnu objavu u pozivu na pokajanje (Ivanovo krštenje), neminovno je zaslijepio vlastito srce za puninu te objave u Isusu Kristu.
Glavna poruka stiha leži u razotkrivanju duhovnog licemjerja i moralne nepoštenosti onih koji istinu podređuju pragmatičnim i političkim kalkulacijama. Glavari svećenički i starješine nisu tražili istinu o Bogu, već očuvanje vlastite društvene moći i ugleda. Nesuprotstavljanjem Isusovoj logičkoj zamci, oni su sami nad sobom izrekli presudu: njihovo nevjerovanje nije bilo plod intelektualnoga neznanja ili nedostatka dokaza, već svjestan i voljan otpor Božjoj volji. Stih trajno opominje svakog vjernika da se pred Božjom objavom ('iz neba') ne može ostati neutralan niti kalkulirati, jer prepoznavanje Božjeg autoriteta neodvojivo zahtijeva osobno pokajanje, poslušnost i živu vjeru.