Krštenje Ivanovo odakle bijaše? S Neba ili od ljudi?" A oni rasuđivahu u sebi govoreći: "Ako kažemo: 'S Neba', reći će nam: 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'
Ako pak kažemo: 'Od ljudi', bojimo se mnoštva; jer svi Ivana smatraju prorokom."
I odgovorivši Isusu, rekoše: "Ne znamo." Reče im i On: "Ni Ja vama ne govorim kojom vlašću ovo činim.
Što vam se pak čini? Čovjek imaše dvoje djece; i pristupivši prvomu, reče: 'Dijete, idi, danas radi u vinogradu.'
A on odgovori i reče: 'Neću'; poslije se pak predomisli i otiđe.
I odgovorivši Isusu, rekoše: "Ne znamo." Reče im i On: "Ni Ja vama ne govorim kojom vlašću ovo činim.
I odgovarajući Isusu rekoše: ne znamo. Reče i on njima: ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.
Καὶ ἀποκριθέντες τῷ Ἰησοῦ εἶπαν· οὐκ οἴδαμεν. ἔφη αὐτοῖς καὶ αὐτός· οὐδὲ ἐγὼ λέγω ὑμῖν ἐν ποίᾳ ἐξουσίᾳ ταῦτα ποιῶ.¶
Kai apokrithentes tō Iēsou eipan ouk oidamen ephē autois kai autos oude egō legō humin en poia exousia tauta poiō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I odgovorivši tom Isusu rekoše: Ne znamo. Reče njima i on: Niti ja govorim vama u kakvoj ovlasti ova činim."
1. odgovorivši ... rekoše Izvornik: ἀποκριθέντες ... εἶπαν [apokrithentes ... eipan] Gramatika: Particip aorista pasivnog oblika (s aktivnim značenjem) u nominativu množine muškog roda uz glavni glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine. Tipični biblijski semitizam u kojem particip uvodi svečani ili službeni odgovor u dijalogu. Značenje: Nakon dugog unutarnjeg vaganja u prethodnim stihovima (imperfekt), njihov javni odgovor sažet je u kratki, konačni aorist kojim izbjegavaju istinu.
2. Ne znamo Izvornik: οὐκ οἴδαμεν [ouk oidamen] Gramatika: Nijek οὐκ uz glagol οἶδα u perfektu indikativa aktiva, 1. lice množine, koji u grčkom ima značenje prezenta ('znamo'). U izvorniku cijeli njihov odgovor stane u samo dvije riječi. Značenje: Oni koji se smatraju vrhovnim vjerskim učiteljima i sucima u Izraelu javno priznaju neznanje o najvažnijem proročkom događaju svog vremena. Time sami sebi oduzimaju pravo da sude o Isusovoj službi.
3. Reče njima i on Izvornik: ἔφη αὐτοῖς καὶ αὐτός [ephē autois kai autos] Gramatika: Glagol u imperfektu (s aoristnim značenjem u pripovijedanju), 3. lice jednine, uz dativ množine i naglašeni izraz καὶ αὐτός ('i on sam'). Izraz καὶ αὐτός ističe uzajamnost: njegov odgovor točno odgovara njihovu postupanju. Značenje: Isus uzvraća istom mjerom, pokazujući da je njihov odbijajući stav zatvorio vrata daljnjem otkrivanju istine.
4. Niti ja govorim vama Izvornik: οὐδὲ ἐγὼ λέγω ὑμῖν [oude egō legō humin] Gramatika: Složeni niječni veznik οὐδὲ ('niti, ni') uz izričito navedenu osobnu zamjenicu ἐγὼ ('ja') i glagol u prezentu indikativa aktiva, 1. lice jednine. Budući da glagol već sadrži lice, dodavanje zamjenice ἐγὼ snažno naglašava subjekt ('ni ja s moje strane'). Značenje: Isus ne kaže da ne zna, nego odbija dati odgovor onima koji svjesno bježe od istine. Tko odbija svjetlo koje već ima (svjedočanstvo Ivana Krstitelja), ne može primiti ni veće otkrivenje.
5. u kakvoj ovlasti ova činim Izvornik: ἐν ποίᾳ ἐξουσίᾳ ταῦτα ποιῶ [en poia exousia tauta poiō] Gramatika: Prijedlog ἐν s dativom upitne zamjenice i imenice ženskog roda, uz pokaznu zamjenicu u akuzativu množine srednjeg roda i prezent aktiva u 1. licu jednine. Prijedlog ἐν ('u') ovdje ima instrumentalno značenje sfere i temelja na kojem netko djeluje. Značenje: Imenica ἐξουσία označava punomoć i zakonito pravo djelovanja koje proizlazi iz višeg izvora. Isus ponavlja točno njihove riječi iz 23. stiha, čime zaključuje raspravu u kojoj su se njegovi protivnici sami zapleli. Imena: - Isus [Ἰησοῦ (grč. Ἰησοῦς, heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsou] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), koje je složenica od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih predstavlja vrhunac dramatičnog sukoba između Isusa i službenih vjerskih vođa Izraela u jeruzalemskom Hramu. Njihovo licemjerno 'ne znamo', izrečeno iz kukavičluka i političke kalkulacije kako bi izbjegli osudu naroda ili obvezu priznanja Božjeg djela po Ivanu Krstitelju, razotkriva njihovu potpunu duhovnu i moralnu bankrotiranost. Kroz ovaj neiskreni odgovor, oni koji su se smatrali službenim čuvarima i sucima istine sami su sebe lišili prava da prosuđuju duhovne stvari te su izgubili moralni autoritet nad narodom.
Isusov uzvrat, 'Niti ja vama govorim u kojoj vlasti ovo činim', nije obična retorička pobjeda ili izbjegavanje odgovora, već duboki božanski sud nad neiskrenošću i svjesnim duhovnim sljepilom. Temeljno duhovno načelo koje ovdje dolazi do izražaja jest da Bog ne otkriva nove istine onima koji svjesno odbacuju i gaze svjetlo koje im je već dano. Isus suvereno zadržava svoju božansku tajnu za one koji su ponizni i otvoreni vjeri, dok istodobno odbija položiti račun o svojoj božanskoj vlasti (ἐξουσίᾳ) pred zemaljskim sudovima koji su već unaprijed zatvorili svoja srca za istinu.