Početna ›

Matej 21,29 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I odgovorivši Isusu, rekoše: "Ne znamo." Reče im i On: "Ni Ja vama ne govorim kojom vlašću ovo činim.

Što vam se pak čini? Čovjek imaše dvoje djece; i pristupivši prvomu, reče: 'Dijete, idi, danas radi u vinogradu.'

A on odgovori i reče: 'Neću'; poslije se pak predomisli i otiđe.

Pristupivši drugomu, reče jednako. A on odgovori i reče: 'Evo me, gospodaru'; i ne otiđe.

Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Govore: "Prvi." Govori im Isus: "Zaista, govorim vam da carinici i bludnice prednjače vama u Kraljevstvo Božje.

Biblija

A on odgovori i reče: 'Neću'; poslije se pak predomisli i otiđe.

Daničić-Karadžić

A on odgovarajući reče: neću; a poslije se raskaja i otide.

Original

ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν· οὐ θέλω· ὕστερον δὲ μεταμεληθεὶς ἀπῆλθεν.

Izgovor

ho de apokritheis eipen ou thelō husteron de metamelētheis apēlthen

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Taj pak odgovorivši reče: Ne hoću; poslije pak predomislivši-se otiđe."

Analiza

1. Taj pak Izvornik: ὁ δὲ [ho de] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda koji u spoju s česticom δὲ djeluje kao pokazna ili osobna zamjenica ('on pak', 'a taj'). Označava promjenu subjekta u dijalogu s oca na prvoga sina. Značenje: U grčkom pripovijedanju ova sažeta konstrukcija daje živost dijalogu i suprotstavlja sinovljev odgovor očevoj zapovijedi iz prethodnog stiha.

2. odgovorivši reče Izvornik: ἀποκριθεὶς εἶπεν [apokritheis eipen] Gramatika: Particip aorista pasivnog (s medijalnim značenjem) u nominativu jednine muškog roda, praćen glavnim glagolom u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Obje radnje su prikazane kao cjelovite i dovršene. Značenje: Uobičajeni biblijski semitizam koji naglašava svečanost ili izravnost odgovora; sin ne oklijeva, nego izravno izriče svoj stav.

3. Ne hoću Izvornik: οὐ θέλω [ou thelō] Gramatika: Čestica za objektivnu negaciju οὐ uz glagol u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine. Prezent ovdje izražava trenutno stanje volje i trajno raspoloženje u tom trenutku. Značenje: Izravno, grubo i neuvijeno odbijanje očeve volje. Sin ne traži izgovore, nego otvoreno izražava bunt, što u prispodobi oslikava javne grešnike koji su otvoreno kršili Zakon.

4. poslije pak Izvornik: ὕστερον δὲ [husteron de] Gramatika: Pridjev u akuzativu jednine srednjeg roda u komparativu koji služi kao vremenski prilog ('kasnije', 'poslije'), uz suprotnu česticu δὲ. Značenje: Označava vremenski odmak i prekretnicu u ponašanju: početni bunt nije konačna riječ jer ostaje prostor za unutarnju promjenu.

5. predomislivši-se Izvornik: μεταμεληθεὶς [metamelētheis] Gramatika: Particip aorista pasivnog (deponentni glagol s medijalnim značenjem) u nominativu jednine muškog roda. Označava unutarnju radnju koja prethodi glavnom glagolu odlaska i ujedno mu je uzrok ('nakon što mu je postalo žao', 'predomislivši se'). Značenje: Za razliku od dubljeg pojma μετάνοια (potpuno obraćenje uma), glagol μεταμέλομαι naglašava osjećaj žaljenja i promjenu odluke. Ovdje ipak vodi do konkretnog djela poslušnosti, čime žaljenje dobiva punu vrijednost.

6. otiđe Izvornik: ἀπῆλθεν [apēlthen] Gramatika: Drugi aorist indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Izražava jednokratnu, zaokruženu i stvarno izvršenu radnju u prošlosti. Značenje: Konačni dokaz unutarnje promjene je konkretan čin: sin doista odlazi u vinograd i izvršava očevu zapovijed unatoč prvotnom odbijanju.

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 21,29), dio Isusove prispodobe o dva sina, donosi duboku poruku o naravi istinskog pokajanja i poslušnosti Božjoj volji. Prvi sin predstavlja one koji početno otvoreno odbijaju Božji poziv (u kontekstu evanđelja, carinike i bludnice), pokazujući buntovništvo i neposlušnost kroz izravno 'ne želim'. Međutim, njegova pobuna nije konačna: u vremenskom odmaku ('kasnije') dolazi do unutarnjeg obrata, iskrenog žaljenja te promjene odluke koja je okrunjena konkretnim djelom – odlaskom u vinograd i vršenjem očeve volje.

Glavna teološka poruka ovoga stiha jest da u Božjim očima stvarno, djelatno obraćenje nadilazi početni verbalni neposluh. Bog ne mjeri čovjekovu pravednost po njegovim prvotnim reakcijama, riječima ili vanjskom dojmu, već po konačnom plodu i poslušnosti u djelima. Istinska vjera i pokajanje nisu u besprijekornim vjerskim frazama bez sadržaja, nego u promjeni srca koja se očituje kroz opipljivo vršenje Božje volje.