Matej 21,28 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Što pak vama čini se? Čovjek imaše djecu dvoje. Pristupivši prvome reče: »Dijete, idi danas radi u vinogradu.«"

1.Τί δὲ ὑμῖν δοκεῖ; (Što pak vama čini se? / Što mislite?)

Izvornikδοκέω (grč. glagol u pozadini fraze)

TransliteracijaTi de hymin dokei?

Gramatičke nijanseGlagol »dokeō« je u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine, ovdje u bezličnoj konstrukciji s dativom zamjenice (ὑμῖν - vama): doslovno »što se vama čini/pričinja?«. Riječ »δὲ« (de) je suprotni ili prijelazni veznik koji povezuje ovu izjavu s prethodnom raspravom o autoritetu.

Teološko značenjeIsus ovu retoričku formulu u Matejevu evanđelju često koristi (usp. Mt 17,25; 22,42) kako bi prebacio odgovornost procjene na svoje sugovornike – ovdje na glavare svećeničke i starješine naroda. To nije samo pedagoška metoda, već proročki poziv sugovornicima da kroz prispodobu sami nad sobom izreknu moralni i duhovni sud.

2.ἄνθρωπος (Čovjek / Neki čovjek)

Izvornikἄνθρωπος

Transliteracijaanthrōpos

Gramatičke nijanseNominativ jednine muškog roda. U tekstu stoji bez određenog člana (anartrično), što je tipičan semitski stil naracije za uvođenje novog lika u prispodobu (odgovara hebrejskom »'ish« - neki čovjek).

Teološko značenjeU alegorijskom kontekstu prispodobe, ovaj »čovjek« (otac obitelji ili »paterfamilias«) predstavlja samoga Boga. Bog je prikazan ne kao daleki, hladni vladar, već kao glava obitelji koji je u intimnom, očinskom odnosu sa svojim stvorenjima, ali istovremeno zadržava suvereni autoritet da od njih traži poslušnost.

3.τέκνα δύο (djecu dvoje / dva sina)

Izvornikτέκνον (množina: τέκνα), δύο

Transliteracijatekna dyo

Gramatičke nijanseAkuzativ množine srednjeg roda imenice »teknon« (dijete) uz brojevni pridjev »dyo« (dva/dvoje). Za razliku od riječi »hyios« (sin), koja često naglašava pravni status i zrelost, »teknon« potječe od glagola »tiktō« (roditi) te ističe krvno srodstvo, roditeljsku nježnost i bliskost (»rođena djeca«). Postavljanje imenice prije broja (»djecu dvoje«) odražava semitski red riječi čest u koine grčkom Novoga zavjeta.

Teološko značenjeUpotreba riječi »tekna« ističe da su obje skupine ljudi koje sinovi predstavljaju – i javni grešnici (carinici i bludnice) i vjerski vođe – po svom pozivu i stvorenosti Božja djeca. Bog svima pristupa s istom očinskom ljubavlju i svima upućuje poziv na rad u svom Kraljevstvu.

4.προσελθὼν τῷ πρώτῳ (Pristupivši prvome)

Izvornikπροσέρχομαι (particip: προσελθὼν), πρῶτος

Transliteracijaproselthōn tō prōtō

Gramatičke nijanse»Proselthōn« je particip aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda, koji izražava radnju što prethodi glavnom glagolu »reče« (dakle: »nakon što je pristupio/prišao«). »Tō prōtō« je dativ jednine muškog roda rednog broja »prōtos« s određenim članom, ovdje upotrebljen poimeničeno u značenju »prvom sinu«.

Teološko značenjeGlagol »proserchomai« označava osobno prilaženje, inicijativu i susret. Bog je onaj koji uvijek čini prvi korak prema čovjeku; On ne čeka pasivno na prijestolju da mu djeca dođu, već im osobno prilazi u njihovoj svakodnevici i upućuje im poziv milosti.

5.Τέκνον (Dijete / Sinko / Sinku)

Izvornikτέκνον

Transliteracijateknon

Gramatičke nijanseVokativ jednine srednjeg roda. Izraz izravnog, toplog oslovljavanja.

Teološko značenjeOslovljavanje s »Teknon« u trenucima davanja zapovijedi otkriva duboku Božju blagost i naklonost. Božja zapovijed nije hladna obveza nametnuta robovima, već poziv oca punog ljubavi koji od svoje djece traži slobodan odaziv i suradnju temeljen na obiteljskoj bliskosti.

6.ὕπαγε σήμερον ἐργάζου (idi danas radi / pođi danas radi)

Izvornikὑπάγω, σήμερον, ἐργάζομαι

Transliteracijahypage sēmeron ergazou

Gramatičke nijanse»Hypage« (idi) je imperativ prezenta aktiva, 2. lice jednine. »Ergazou« (radi) je imperativ prezenta medijopasiva, 2. lice jednine od deponentnog glagola »ergazomai«. Korištenje imperativa prezenta (umjesto aorista) u grčkom jeziku naglašava trajnu, kontinuiranu ili neposrednu aktivnost (»kreni odmah i budi u radu«). Prilog za vrijeme »sēmeron« (danas) stoji u središtu između dva imperativa, pojačavajući hitnost.

Teološko značenjeOvo je poziv na aktivno, neposredno djelovanje. Istinska vjera ne očituje se u pasivnom slušanju ili riječima, već u izlasku iz vlastite udobnosti (»hypage«) i ustrajnom trudu (»ergazou«). Riječ »danas« (sēmeron) u biblijskoj teologiji (usp. Ps 95,7; Heb 3,7-13) nosi snažno eshatološko i kairotičko značenje – to je vrijeme Božje milosti i hitnosti poziva. Bog traži poslušnost u sadašnjem trenutku (Kairos); odgađanje za »sutra« ravno je neposlušnosti.

7.ἐν τῷ ἀμπελῶνι (u vinogradu)

Izvornikἀμπελών

Transliteracijaen tō ampelōni

Gramatičke nijansePrijedlog »en« (u) s dativom jednine muškog roda imenice »ampelōn« (vinograd), uz određeni član »tō« koji označava specifičan, očev vinograd.

Teološko značenjeVinograd je jedan od najsnažnijih i najbogatijih starozavjetnih simbola za Izrael i Božje vlasništvo (usp. Iz 5,1-7; Ps 80,9-16). U Novom zavjetu vinograd predstavlja Kraljevstvo Božje i Božje djelo u svijetu. Poziv na rad u vinogradu jest poziv na sudjelovanje u Božjem Kraljevstvu, u njegovu njegovanju, donošenju plodova pravednosti i aktivnom služenju Bogu.

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 21,28) predstavlja uvod u Prispodobu o dva sina, kojom Isus izravno suočava vjerske vođe svoga vremena s pitanjem autentične poslušnosti i obraćenja. Glavna poruka stiha leži u kontrastu između formalnog statusa i stvarnog djelovanja. Bog, prikazan kao otac pun ljubavi, ne pristupa čovjeku s hladnim autoritetom gospodara, već s nježnim očinskim pozivom (»Sinku«), pozivajući svako svoje dijete na osobno sudjelovanje u izgradnji i njegovanju Njegova Kraljevstva (»vinograda«).

Kritični naglasak leži na vremenskoj odrednici »danas« i glagolima aktivnog rada. Istinsko sinovstvo u Božjem Kraljevstvu ne mjeri se riječima, religioznim privilegijama ili pasivnim slušanjem, nego trenutnim, konkretnim odazivom na Božju volju. Isus ovim uvodom postavlja pozornicu za temeljnu duhovnu istinu: bogougodan život zahtijeva stalan, praktičan angažman u sadašnjosti, gdje se autentičnost vjere dokazuje djelima poslušnosti i spremnošću na rad u Božjem djelu.