Kakvo je vaše mišljenje? Jedan čovjek imaše dva sina. Prišavši prvomu, on mu reče: 'Dijete moje, idi dakle raditi danas u vinograd.'
Kakvo je vaše mišljenje? Jedan čovjek imaše dva sina. Prišavši prvomu, on mu reče: 'Dijete moje, idi dakle raditi danas u vinograd.'
Ovaj mu odgovori: Neću; malo kasnije, budući da se pokajao, on ode.
Prišavši drugome, on mu reče istu stvar. Ovaj mu odgovori: Idem, gospodaru; ali ne ode on.
Koji je od ove dvojice izvršio volju svoga oca? "Prvi", odgovoriše oni. Isus im reče: "Uistinu, Ja vam to kažem, skupljači poreza i bludnice prethode vam u Kraljevstvu Božjem."
Naime, Ivan je došao k vama putem pravednosti, a vi mu niste vjerovali; skupljači poreza i bludnice, naprotiv, oni su mu vjerovali. I vi, vidjevši sve to, vi se čak ni kasnije niste pokajali i povjerovali mu.
Prišavši drugome, on mu reče istu stvar. Ovaj mu odgovori: Idem, gospodaru; ali ne ode on.
I pristupivši k drugome reče tako. A on odgovarajući reče: hoću, gospodaru; i ne otide.
Καὶ προσελθὼν δὲ τῷ ἑτέρῳ εἶπεν ὡσαύτως. ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν· ἐγώ, κύριε· καὶ οὐκ ἀπῆλθεν.
Kai proselthōn de tō heterō eipen hōsautōs ho de apokritheis eipen egō kurie kai ouk apēlthen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pristupivši pak tome drugome reče isto tako; on pak odgovorivši reče: Ja, gospodaru; i ne ode."
1.προσελθὼν (proselthōn) – Pristupivši • Izvornik: grč. προσελθὼν, od glagola προσέρχομαι (proserchomai - pristupiti, doći, približiti se). • Gramatičke nijanse: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Aorist označava svršenu radnju koja prethodi glavnom glagolu (εἶπεν - reče). Izražava aktivnu inicijativu oca koji ne čeka, već sam prilazi sinu. • Teološko značenje: Prikazuje božansku inicijativu milosti i poziva. Bog osobno pristupa svakom čovjeku — u kontekstu ove prispodobe ne samo javnim grešnicima (prvi sin), već i religijskoj eliti (drugi sin), pozivajući ih na rad u svome Kraljevstvu.
2.δὲ (de) – pak / a • Izvornik: grč. δὲ, koordirajući veznik. • Gramatičke nijanse: Enklitički veznik blagog suprotnog ili prijelaznog značenja. U grčkom jeziku nikada ne stoji na prvom mjestu u rečenici (postpozicija), već nakon prve riječi ili sintagme. • Teološko značenje: Povezuje i istovremeno stavlja u kontrast radnju oca prema drugom sinu u odnosu na prvoga, naglašavajući da su oba sina suočena s istim božanskim pozivom i ispitom vjernosti.
3.τῷ δευτέρῳ (tō deuterō) – tome drugome / drugome • Izvornik: grč. τῷ δευτέρῳ, određeni član τῷ (tō) i pridjev δεύτερος (deuteros - drugi) u dativu jednine. • Gramatičke nijanse: Dativ jednine muškog roda u funkciji neizravnog objekta. Određeni član (τῷ) naglašava specifičan identitet drugog sina, razlikujući ga od prvoga. • Teološko značenje: U alegorijskom kontekstu Isusove prispodobe (Mt 21,28-32), 'drugi sin' predstavlja tadašnje židovske vjerske vođe — glavne svećenike, pismoznance i starješine naroda. Oni su uživali društveni ugled i prividnu bliskost s Bogom, no taj status donosi i veću odgovornost poslušnosti.
4.εἶπεν (eipen) – reče • Izvornik: grč. εἶπεν, aorist aktivni indikativa glagola λέγω / εἶπον (legō / eipon - reći, govoriti). • Gramatičke nijanse: 3. lice jednine aorista drugog (silnog) aktivnog indikativa. Označava konkretan, povijesni i svršeni govorni čin. • Teološko značenje: Predstavlja neposrednu i jasnu Božju riječ i zapovijed. Božji poziv na rad u Njegovom vinogradu nije nejasan niti apstraktan, nego konkretno i izravno upućen svakom pojedincu.
5.ὡσαύτως (hōsautōs) – isto tako / jednako • Izvornik: grč. ὡσαύτως, prilog izveden od ὡς i αὔτως. • Gramatičke nijanse: Prilog načina koji označava potpunu sličnost ili identičnost prethodno spomenutoj radnji ili izjavi. • Teološko značenje: Ukazuje na to da je otac drugom sinu dao apsolutno identičnu zapovijed kao i prvome: 'Sine, idi danas radi u mojem vinogradu' (v. 28). Bog je nepristran (Rim 2,11); Njegov moralni zahtjev, standard poslušnosti i poziv na služenje jednaki su za sve — kako za odbačene grešnike, tako i za vjersku elitu.
6.ὁ δὲ (ho de) – on pak / a on • Izvornik: grč. ὁ δὲ, određeni član ὁ u nominativu u spoju s veznikom δὲ. • Gramatičke nijanse: Konstrukcija u kojoj određeni član ὁ preuzima funkciju pokazne ili osobne zamjenice ('on'), dok adversativni veznik δὲ označava promjenu subjekta i prijelaz na reakciju drugog sina. • Teološko značenje: Naglašava prijelaz s božanske inicijative na ljudski odgovor. Bog poziva, ali čovjek ima slobodu i odgovornost kako će na taj poziv odgovoriti.
7.ἀποκριθεὶς (apokritheis) – odgovorivši • Izvornik: grč. ἀποκριθεὶς, particip glagola ἀποκρίνομαι (apokrinomai - odgovoriti). • Gramatičke nijanse: Particip aorista pasivnog oblika, ali deponentnog (aktivnog) značenja u nominativu jednine muškog roda. Označava radnju koja neposredno prati ili prethodi izgovaranju riječi. • Teološko značenje: Prikazuje spremnost i brzinu odgovora religioznoga sina. Za razliku od prvog sina koji je grubo odbio poziv, drugi sin odmah reagira, ostavljajući vanjski dojam spremnosti i poslušnosti.
8.εἶπεν (eipen) – reče • Izvornik: grč. εἶπεν (aorist aktivni, 3. lice jednine od λέγω / εἶπον). • Gramatičke nijanse: Ponavljanje glagola govora u aoristu, uvodi izravni govor drugog sina. • Teološko značenje: Naglašava verbalnu razinu vjere. Riječi su izgovorene jasno i bez dvoumice, što ilustrira lakoću kojom čovjek može verbalno prihvatiti Božju volju.
9.Ἐγώ, (Egō) – Ja • Izvornik: grč. Ἐγώ, osobna zamjenica 1. lica jednine. • Gramatičke nijanse: Naglašeni nominativ jednine. U grčkom tekstu je primjetna elipsa (izostavljanje glagola 'idem', 'poslušat ću' ili 'evo me'). Cijela izjava oslanja se na naglašeno zamjeničko 'Ja!' (u smislu: 'Ja ću otići!', 'Ja sam na raspolaganju!'). • Teološko značenje: Ova eliptična i naglašena izjava odaje ponos, samopouzdanje i želju za samodokazivanjem. Izgovarajući samo 'Ja', sin stavlja sebe u centar pažnje, ostavljajući dojam vrhunske predanosti i spremnosti da odmah izvrši očevu volju, u oštrom kontrastu prema bratu koji je odbio.
10.κύριε (kyrie) – gospodaru / Gospodine • Izvornik: grč. κύριε, vokativ jednine imenice κύριος (kyrios - gospodar, gospodin, autoritet). • Gramatičke nijanse: Vokativ (padež dozivanja i oslovljavanja), izražava duboko poštovanje, podložnost i priznanje očevog autoriteta. • Teološko značenje: Ovo je ključna točka licemjerja u prispodobi. Nazivati Boga 'Gospodinem' (Kyrios) označava priznanje Njegovog suverenog autoriteta. Međutim, ovaj stih je jedna od najsnažnijih biblijskih ilustracija opasnosti prazne verbalne konfesije. Isus na drugom mjestu izravno upozorava: 'Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine!, nego onaj koji vrši volju Oca mojega' (Mt 7,21) te 'Zašto me zovete: Gospodine, Gospodine!, a ne činite što zapovijedam?' (Lk 6,46). Ispravna teološka terminologija i prividno poštovanje bez poslušnosti srca su bezvrijedni.
11.καὶ (kai) – i / a / no • Izvornik: grč. καὶ, veznik. • Gramatičke nijanse: Iako je osnovno značenje 'i', u ovom kontekstu ima snažno adversativno (suprotno) značenje: 'a', 'no', 'ali', 'međutim'. Povezuje izgovoreno obećanje sa stvarnim ishodom. • Teološko značenje: Naglašava dramatičan i tragičan lom između riječi i djela. Veznik 'kai' ovdje djeluje kao presuda: unatoč svem poštovanju i spremnosti u riječima, stvarnost je potpuno suprotna.
12.οὐκ (ouk) – ne • Izvornik: grč. οὐκ (οὐ / οὐχ), prilog za negaciju. • Gramatičke nijanse: Objektivna, apsolutna negacija (za razliku od subjektivne negacije μή). Stoji ispred glagola koji počinje samoglasnikom s blagim privezom (ἀπῆλθεν). • Teološko značenje: Izražava potpun i neosporan izostanak djela. Nema nikakve djelomične poslušnosti niti pokušaja; radnja poslušnosti se jednostavno nikada nije dogodila.
13.ἀπῆλθεν (apēlthen) – ode / otide • Izvornik: grč. ἀπῆλθεν, aorist aktivni indikativa glagola ἀπέρχομαι (aperchomai - otići, poći). • Gramatičke nijanse: 3. lice jednine aorista aktivnog indikativa. Aorist kao povijesno vrijeme činjenično utvrđuje konačni rezultat: odlazak u vinograd se nije dogodio. • Teološko značenje: Zaokružuje sliku drugog sina koji personificira vjersko licemjerje (hipokriziju). On predstavlja ljude koji imaju 'oblik pobožnosti, ali su se njezine sile odrekli' (2 Tim 3,5). Njegov grijeh nije u pobuni riječima, nego u neposlušnosti djelima. U Božjim očima, stvarno izvršavanje volje Božje (čak i nakon prvotnog otpora i pobune, kao kod prvog sina - carinika i bludnica koji su se pokajali) neusporedivo je važnije i dragocjenije od licemjerne, vanjske pobožnosti koja ostaje samo na riječima.
Ovaj stih iz Isusove prispodobe o dva sina (Matej 21,30) predstavlja snažnu opomenu protiv religioznog licemjerja i prazne verbalne pobožnosti. Drugi sin simbolizira tadašnju vjersku elitu (glavne svećenike i starješine), ali i svakog vjernika koji Bogu pristupa s vanjskim poštovanjem, ispravnom teološkom terminologijom ('Gospodine') i brzim obećanjima poslušnosti ('Evo me / Ja ću'), dok u stvarnosti njegov život ne pokazuje plodove vršenja Božje volje ('i ne ode').
Glavna poruka stiha jest da istinska vjera i odnos s Bogom ne počivaju na uglađenim riječima, formalnom statusu ili deklarativnom pristanku, nego na stvarnoj, konkretnoj poslušnosti i svakodnevnom vršenju Božje volje. Bog promatra srce i djela, a ne samo usne; stoga je iskreno pokajanje i naknadna poslušnost grešnika (predstavljena prvim sinom) pred Bogom znatno uzvišenija od sterilne i neplodne religioznosti onih koji sve objašnjavaju riječima, ali zakazuju u djeličnoj poslušnosti.