A Isus odgovori i reče im: "Zaista, govorim vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, ne samo da ćete učiniti ovo sa smokvom, nego ako i gori ovoj kažete: 'Podigni se i baci se u more!', bit će;
i sve što god zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete."
I kad On dođe u Hram, pristupiše Mu, dok je poučavao, prvosvećenici i starješine naroda govoreći: "Kojom vlašću ovo činiš i tko Ti dade tu vlast?"
A Isus odgovori i reče im: "Upitat ću i Ja vas jednu riječ; ako Mi je kažete, i Ja ću vama reći kojom vlašću ovo činim.
Krštenje Ivanovo odakle bijaše? S Neba ili od ljudi?" A oni rasuđivahu u sebi govoreći: "Ako kažemo: 'S Neba', reći će nam: 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'
I kad On dođe u Hram, pristupiše Mu, dok je poučavao, prvosvećenici i starješine naroda govoreći: "Kojom vlašću ovo činiš i tko Ti dade tu vlast?"
I kad dođe u crkvu i stade učiti, pristupiše k njemu glavari sveštenički i starješine narodne govoreći: kakvom vlasti to činiš? i ko ti dade vlast tu?
Καὶ ἐλθόντος αὐτοῦ εἰς τὸ ἱερὸν προσῆλθον αὐτῷ διδάσκοντι οἱ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ πρεσβύτεροι τοῦ λαοῦ λέγοντες· ἐν ποίᾳ ἐξουσίᾳ ταῦτα ποιεῖς καὶ τίς σοι ἔδωκεν τὴν ἐξουσίαν ταύτην;¶
Kai elthontos autou eis to hi'eron prosēlthon autō didaskonti hoi archiereis kai hoi presbuteroi tou laou legontes en poia exousia tauta poieis kai tis soi edōken tēn exousian tautēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I kad dođe on u hram pristupiše njemu poučavajućemu prvosvećenici i starješine naroda govoreći: u kakvoj vlasti ovo činiš i tko ti dade vlast ovu?"
1. kad dođe on Izvornik: ἐλθόντος αὐτοῦ [elthontos autou] Gramatika: Genitiv apsolutni sastavljen od participa aorista aktivnog u genitivu jednine (ἐλθόντος) i osobne zamjenice u genitivu (αὐτοῦ). Značenje: Ova neovisna participska konstrukcija postavlja vremenski i prostorni okvir: sukob s vjerskim vođama započinje čim je Isus ponovno stupio u središte židovskog bogoštovlja.
2. u hram Izvornik: εἰς τὸ ἱερὸν [eis to hi'eron] Gramatika: Prijedlog εἰς (u, prema) s imenicom srednjeg roda u akuzativu jednine i određenim članom. Značenje: Riječ ἱερόν označava cjelokupni hramski kompleks s njegovim trijemovima i predvorjima (za razliku od ναός, što je samo svetište), gdje je Isus javno poučavao mnoštvo.
3. pristupiše njemu poučavajućemu Izvornik: προσῆλθον αὐτῷ διδάσκοντι [prosēlthon autō didaskonti] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice množine, uz zamjenicu u dativu jednine i particip prezenta aktivnog također u dativu jednine (διδάσκοντι). Značenje: Dok particip prezenta opisuje Isusovo trajno, mirno poučavanje, aorist 'pristupiše' označava nagli i službeni nastup hramskih vlasti koje ga prekidaju kako bi ga izazvale.
4. prvosvećenici i starješine naroda Izvornik: οἱ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ πρεσβύτεροι τοῦ λαοῦ [hoi archiereis kai hoi presbuteroi tou laou] Gramatika: Dvije imenice u nominativu množine muškog roda, svaka sa svojim određenim članom, povezane veznikom καὶ, pri čemu ih pobliže određuje genitiv pripadnosti (τοῦ λαοῦ). Značenje: Predstavljaju službeni vrh Velikog vijeća (Sinedrija) – svećeničku aristokraciju i svjetovne glavare – koji kao čuvari hramskog poretka traže polaganje računa.
5. u kakvoj vlasti ovo činiš Izvornik: ἐν ποίᾳ ἐξουσίᾳ ταῦτα ποιεῖς [en poia exousia tauta poieis] Gramatika: Prijedlog ἐν s upitnom zamjenicom (ποίᾳ) i imenicom (ἐξουσίᾳ) u dativu jednine, uz pokaznu zamjenicu u akuzativu množine srednjeg roda (ταῦτα) i glagol u prezentu indikativa aktivnog. Značenje: Pojam ἐξουσία označava zakonito pravo, punomoć i slobodu djelovanja; upitna zamjenica ποίᾳ pita za vrstu i narav te punomoći kojom Isus čisti Hram, liječi i poučava.
6. tko ti dade vlast ovu Izvornik: τίς σοι ἔδωκεν τὴν ἐξουσίαν ταύτην [tis soi edōken tēn exousian tautēn] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine (τίς) uz glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine (ἔδωκεν), te imenicu u akuzativu s određenim članom i pokaznom zamjenicom. Značenje: Aorist cilja na prošli trenutak službenog ovlašćivanja: budući da Isus nije primio ovlast od rabinskih škola ni od Sinedrija, poglavari ga žele prisiliti da se ili odrekne prava na djelovanje ili proglasi Božjim poslanikom, što bi iskoristili za optužbu.
Stih iz Mateja 21,23 predstavlja dramatičnu prekretnicu u Isusovom javnom djelovanju i uvod u završni sukob s jeruzalemskim vjerskim vodstvom u Velikom tjednu. Pitanje prvosvećenika i starješina naroda o Isusovoj »vlasti« (ἐξουσία) otkriva duboki sudar između institucionalnog, ljudski delegiranog autoriteta i neposrednog, suverenog Božjeg autoriteta. Čelnici Sinedrija pokušavaju Isusa uvući u pravnu zamku kako bi delegitimirali njegovo mesijansko čišćenje Hrama i autoritativno poučavanje, promatrajući ga kao uljeza u vlastitoj sferi utjecaja.
Glavna poruka stiha leži u pitanju legitimnosti i prepoznavanju Božjeg djelovanja. Dok vjerske vođe zahtijevaju formalne ljudske vjerodajnice i dokaze o pravnoj podređenosti hramskoj hijerarhiji, Isusov autoritet proizlazi izravno od Oca. Ovaj stih nas poziva da preispitamo vlastito poimanje autoriteta: Bog ne djeluje uvijek unutar okvira ljudskih institucija i očekivanja. Prepoznati Isusovu ἐξουσία znači prihvatiti ga ne samo kao moralnog učitelja, već kao suverenog Gospodara i Mesiju kojemu pripada potpuna vlast nad »Hramom« – kako onim doslovnim, tako i nad životom svakoga vjernika.