Početna ›

Matej 21,45 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Zbog toga vam govorim da će se oduzeti od vas Kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove.

I tko padne na ovaj kamen, razbit će se; a na koga on padne, satrt će ga."

I čuvši Njegove prispodobe, prvosvećenici i farizeji spoznaše da o njima govori,

i tražeći da Ga uhvate, uplašiše se mnoštava, budući da Ga smatrahu prorokom.

Biblija

I čuvši Njegove prispodobe, prvosvećenici i farizeji spoznaše da o njima govori,

Daničić-Karadžić

I čuvši glavari sveštenički i fariseji priče njegove razumješe da za njih govori.

Original

Καὶ ἀκούσαντες οἱ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ Φαρισαῖοι τὰς παραβολὰς αὐτοῦ ἔγνωσαν ὅτι περὶ αὐτῶν λέγει.

Izgovor

Kai akousantes hoi archiereis kai hoi Pharisaioi tas parabolas autou egnōsan hoti peri autōn legei

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I čuvši ti prvosvećenici i ti farizeji te prispodobe njegove spoznaše da o njima govori."

Analiza

1. čuvši Izvornik: ἀκούσαντες [akousantes] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu množine muškog roda. Označava radnju koja je prethodila radnji glavnog glagola ('spoznaše') i ujedno njezin uzrok. Značenje: U biblijskom govoru 'čuti' često podrazumijeva više od pukog osjetilnog primanja zvuka; ovdje označava pozorno saslušanje cjelokupnog niza Isusovih govora koje je dovelo do neizbježnog zaključka.

2. ti prvosvećenici i ti farizeji Izvornik: οἱ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ Φαρισαῖοι [hoi archiereis kai hoi Pharisaioi] Gramatika: Dvije imenice u nominativu množine, pri čemu svaka ima svoj određeni član. Ponavljanje člana ispred svake skupine naglašava da je riječ o dvjema zasebnim, jasno definiranim skupinama koje ovdje djeluju zajedno. Značenje: Prvosvećenici (većinom saduceji, hramska aristokracija) i farizeji (narodni pismoznanci i tumači Zakona) inače su bili teološki i politički suparnici, no Isusov nastup u Hramu ujedinio ih je u zajedničkom otporu.

3. te prispodobe njegove Izvornik: τὰς παραβολὰς αὐτοῦ [tas parabolas autou] Gramatika: Imenica u akuzativu množine ženskog roda s određenim članom i posvojnim genitivom osobne zamjenice. Množina s određenim članom upućuje na prethodno izrečene prispodobe (o dvojici sinova i o zlim vinogradarima). Značenje: Riječ 'parabola' doslovno znači 'postavljanje jednog uz drugo' radi usporedbe. Isusove prispodobe nisu puke poučne priče, nego proročki govor koji slušatelja uvlači u prosudbu prije nego što shvati da sudi samome sebi.

4. spoznaše Izvornik: ἔγνωσαν [egnōsan] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine. Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu: izražava trenutak u kojem im je postalo jasno ono što je Isus govorio. Značenje: Za razliku od mnoštva kojemu je značenje prispodoba znalo ostati skriveno, vjerski vođe točno su razumjeli smisao Isusovih riječi, ali ih ta spoznaja nije vodila obraćenju nego neprijateljstvu.

5. o njima govori Izvornik: περὶ αὐτῶν λέγει [peri autōn legei] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine i glagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine. U neizravnom govoru grčki zadržava prezent ('govori') onako kako bi glasila njihova izravna misao u tom trenutku ('O nama govori!'), dok hrvatski obično koristi prošlo vrijeme. Značenje: Prepoznali su se u slici neposlušnog sina i, još izravnije, u slici zlih vinogradara koji ubijaju baštinika te ostaju bez povjerenog im vinograda Božjeg kraljevstva. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaioi] (narod) Znači: Odvojeni, zasebni Tvorba: Potječe od hebrejskog korijena 'parash' (פָּרַשׁ) i aramejskog 'perishaya', što znači 'odvojiti' ili 'razlučiti', jer su se strogo odvajali od obredne nečistoće i poganskih utjecaja radi potpune vjernosti Zakonu i predaji.

Zaključak

Ovaj stih predstavlja dramatičnu prekretnicu i vrhunac napetosti u Isusovom sukobu s jeruzalemskim vjerskim establišmentom (prvosvećenicima i farizejima). Kroz prispodobe o dva sina i o zlim vinogradarima, Isus iznosi proročku optužnicu protiv duhovnih vođa Izraela koji su pronevjerili svoj poziv, odbacili Božje glasnike i spremaju se ubiti samoga Mesiju. Tragedija ovog trenutka leži u tome što oni savršeno dobro razumiju Isusovu poruku – spoznaju da govori upravo o njima i da su oni ti koji stoje pod neizbježnim Božjim sudom.

Međutim, umjesto da ih ta duboka spoznaja dovede do poniznosti, pokajanja i obraćenja (metanoje), ona u njima budi okorjelost i otvoreno neprijateljstvo. Stih jasno ilustrira teološku istinu da sama intelektualna spoznaja ili razumijevanje Božje riječi nije dovoljna za spasenje; bez poniznog i poslušnog srca, suočavanje s Istinom samo produbljuje ljudsku pobunu i ubrzava izvršenje Božjeg pravednog suda.