Matej 21,4 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Ovo pak dogodilo se da bude ispunjeno ono rečeno po proroku govorećem:"

1.Τοῦτο δὲ γέγονεν (Ovo pak dogodilo se / zbilo se)

Hrvatski prijevodOvo pak dogodilo se (ili: A ovo se dogodilo)

Izvornik (grč.)Τοῦτο δὲ γέγονεν

TransliteracijaTouto de gegonen

Gramatička objašnjenja i nijanse„Τοῦτο“ (pokazna zamjenica u nominativu srednjeg roda jednine) odnosi se na cjelokupni prethodno opisani povijesni događaj. „δὲ“ je suprotni ili prijelazni veznik koji povezuje narativ. Ključan je glagol „γέγονεν“, što je 3. lice jednine perfekta indikativa aktivnog glagola γίνομαι (ginomai - postati, dogoditi se, nastati). U starogrčkom jeziku perfekt ne označava samo prošlu radnju (kao aorist), već radnju koja se dovršila u prošlosti, ali čiji učinci, posljedice i stvarnost trajno ostaju prisutni i važeći u sadašnjosti.

Teološko značenjeUpotreba glagolskog oblika u perfektu („γέγονεν“) teološki naglašava nepromjenjivu i trajnu stvarnost Božjeg suverenog djelovanja u povijesti spasenja. Kristovo utjelovljenje i ispunjenje proročanstva nisu samo izolirani povijesni trenuci koji su prohujali, već dovršeno Božje djelo koje ima vječnu, neprolaznu snagu i trajne soteriološke posljedice za čovječanstvo.

2.ἵνα πληρωθῇ (da bude ispunjeno / kako bi se ispunilo)

Hrvatski prijevodda bude ispunjeno (kako bi se ispunilo)

Izvornik (grč.)ἵνα πληρωθῇ

Transliteracijahina plērōthē

Gramatička objašnjenja i nijanse„ἵνα“ je veznik namjere ili svrhe („da“, „kako bi“) koji uvodi namjernu rečenicu i gramatički iziskuje glagol u konjunktivu. „πληρωθῇ“ je 3. lice jednine aorista pasivnog konjunktiva od glagola πληρόω (plērōo - napuniti, ispuniti, dovesti do punine, dovršiti). Pasivni oblik je ovdje tzv. božanski pasiv (passivum divinum), suptilno gramatičko sredstvo kojim se u biblijskom tekstu izražava da je Bog taj koji vrši radnju – Bog je taj koji ispunjava riječ.

Teološko značenjeGlagol „πληρόω“ je središnji pojam u novozavjetnoj teologiji ispunjenja, osobito u Matejevom evanđelju (tzv. formule ispunjenja). On ne označava samo puko ostvarenje nekog predviđanja ili najave, već dovođenje starozavjetnih obećanja, slika, tipova i povijesti do njihove krajnje svrhe i savršene punine u Isusu Kristu. Sve ono što je u Starom zavjetu bilo u obliku obećanja i sjene, u Kristu dobiva svoj konačni smisao, potpunost i stvarnost.

3.τὸ ῥηθὲν (ono rečeno / izrečeno)

Hrvatski prijevodono rečeno (ono izrečeno)

Izvornik (grč.)τὸ ῥηθὲν

Transliteracijato rhēthen

Gramatička objašnjenja i nijanse„τὸ“ je određeni član u srednjem rodu jednine (nominativ/akuzativ) koji uz particip vrši poimeničenje (substantivizaciju). „ῥηθὲν“ je particip aorista pasivnog u srednjem rodu jednine od glagola λέγω / ἐρέω (lego / ereo - reći, izgovoriti). Gramatički pasiv ponovno ukazuje na Boga kao konačni izvor izgovorene riječi.

Teološko značenjeOvaj izraz naglašava božanski autoritet i nepromjenjivost Božje objave. Iako je riječ izgovorena u određenom povijesnom trenutku u prošlosti (aorist), ona kroz ovaj poimeničeni particip postaje konkretna, autoritativna cjelina – neprolazna Božja riječ koja stoji čvrsto te čeka svoje suvereno ostvarenje u povijesti.

4.διὰ τοῦ προφήτου (po proroku / kroz proroka)

Hrvatski prijevodpo proroku (kroz proroka / posredstvom proroka)

Izvornik (grč.)διὰ τοῦ προφήτου

Transliteracijadia tou prophētou

Gramatička objašnjenja i nijansePrijedlog „διὰ“ (dia) s genitivom „τοῦ προφήτου“ (tou prophētou, od imenice προφήτης, prophētēs - prorok) označava sredstvo, kanal ili posrednika kroz kojeg se radnja odvija („kroz“, „po“, „posredstvom“). U novozavjetnom grčkom postoji iznimno važno teološko i gramatičko razlikovanje prijedloga: kada se govori o Bogu kao primarnom izvoru i autoru proročanstva, koristi se prijedlog „ὑπό“ (hypo s genitivom - „od strane“, npr. u punoj formuli: rečeno od Gospodina - ὑπὸ Κυρίου), dok se za ljudskog proroka koristi prijedlog „διὰ“ (dia - „kroz/po“).

Teološko značenjeOvo gramatičko razlikovanje donosi duboku doktrinarnu istinu o božanskom nadahnuću Svetoga Pisma (teopneustiji). Prorok nije primarni izvor, autor niti začetnik poruke; on je posrednik, instrument i glasnik kroz kojega Bog direktno govori. Bog je primarni autor koji govori (ὑπό), dok je ljudski pisac posredni kanal (διὰ) kroz koji Božji Duh prenosi nepogrešivu objavu.

5.λέγοντος· (govorećeg: / koji govori: / govoreći:)

Hrvatski prijevodgovorećeg: (koji govori: / govoreći:)

Izvornik (grč.)λέγοντος

Transliteracijalegontos

Gramatička objašnjenja i nijanseParticip prezenta aktivnog u genitivu jednine muškog roda od glagola λέγω (lego - govoriti, kazivati), koji se gramatički i sintaktički slaže s imenicom „προφήτου“ (proroka). Za razliku od aorista koji bi označio svršenu, jednokratnu radnju u prošlosti, prezent participa izražava trajnu, neprekinutu, živu i aktivnu radnju.

Teološko značenjeUpotreba participa prezenta „λέγοντος“ (koji govori) nosi snažnu teološku poruku: proročka riječ u Svetom Pismu nije mrtvo slovo, povijesni arhiv niti nijemi tekst iz daleke prošlosti. To je živa, dinamična i djelotvorna Božja riječ (viva vox Dei) koja stalno, aktivno i neprekidno govori kroz stoljeća. Ona je govorila u trenutku zapisivanja, govorila je u trenutku Kristovog utjelovljenja, i jednako snažno, aktualno i aktivno govori vjernicima danas.

Ovaj stih predstavlja jednu od najvažnijih novozavjetnih formula ispunjenja koja služi kao hermeneutički ključ za razumijevanje odnosa između Staroga i Novoga zavjeta. Glavna poruka stiha leži u apsolutnoj suverenosti i vjernosti Boga, koji dosljedno upravlja ljudskom poviješću kako bi ostvario svoj vječni plan spasenja. Sve što se dogodilo u Kristovom životu, utjelovljenju i službi nije slučajnost niti naknadno prilagođavanje, već savršeno, suvereno ostvarenje onoga što je Bog stoljećima ranije obećao i najavio.

Teološki i gramatički, stih predivno naglašava božansko nadahnuće Svetoga Pisma te centralnost Isusa Krista u Božjoj objavi. Ljudski su proroci bili posvećeni kanali i posrednici kroz koje je Bog progovorio, a ta izrečena riječ ostaje trajno živa, dinamična i aktivna kroz svu povijest. U Kristu, svako Božje obećanje i proročka riječ pronalaze svoju puninu i savršeni smisao, pozivajući čitatelja na pouzdanje u nepromjenjivu istinitost i autoritet Božje riječi koja nikada ne ostaje neispunjena.