A kad prvosvećenici i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu kako viču u Hramu i govore: "Hosana Sinu Davidovu!", negodovaše
i rekoše Mu: "Čuješ li što ovi govore?" A Isus im govori: "Da. Zar nikada niste pročitali: 'Iz usta nejači i dojenčadi pripravio si Sebi hvalu'?"
I ostavivši ih, iziđe izvan grada u Betaniju i prenoći ondje.
A ujutro, vraćajući se u grad, ogladnje,
i ugledavši uz put jednu smokvu, dođe k njoj i ne nađe na njoj ništa osim samoga lišća, pa joj govori: "Neka nikada više od tebe ne bude ploda dovijeka!" I umah se posuši smokva.
I ostavivši ih, iziđe izvan grada u Betaniju i prenoći ondje.
I ostavivši ih izađe napolje iz grada u Vitaniju, i zanoći ondje.
Καὶ καταλιπὼν αὐτοὺς ἐξῆλθεν ἔξω τῆς πόλεως εἰς Βηθανίαν καὶ ηὐλίσθη ἐκεῖ.
Kai katalipōn autous exēlthen exō tēs poleōs eis Bēthanian kai ēulisthē ekei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ostavivši njih iziđe izvan [onoga] grada u Betaniju i prenoći ondje."
1. ostavivši Izvornik: καταλιπὼν [katalipōn] Gramatika: Particip aorista u aktivu, nominativ jednine muškog roda. Označava radnju koja prethodi glavnom glagolu izlaženja, no ujedno nosi i snažan ton potpunog, konačnog napuštanja zbog prijedložnog prefiksa kata-. Značenje: Isus ne odlazi samo fizički na počinak, nego simbolički napušta vjerske glavare koji su odbili prepoznati Njegov autoritet u Hramu. Njihova duhovna sljepoća rezultira time da ih Bog prepušta njima samima.
2. iziđe izvan Izvornik: ἐξῆλθεν ἔξω [exēlthen exō] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, praćen prilogom mjesta koji ovdje funkcionira kao prijedlog s genitivom. Udvojeni korijen ex- (u glagolu i prilogu) snažno naglašava kretanje prema van. Značenje: Dvostruko naglašavanje izlaska iz Svetoga grada podcrtava sve veći rascjep između Isusa i službenog Jeruzalema, pretkazujući Njegovu skoru muku izvan gradskih vrata.
3. [onoga] grada Izvornik: τῆς πόλεως [tēs poleōs] Gramatika: Imenica ženskog roda u genitivu jednine s određenim članom. Genitiv ovdje označava odvajanje ili udaljavanje od određenog mjesta. Značenje: Određeni član jasno upućuje na Jeruzalem kao središte židovske vjere. Umjesto da bude dom Božje prisutnosti, grad postaje mjesto neprijateljstva koje Mesija mora napustiti.
4. prenoći Izvornik: ηὐλίσθη [ēulisthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom (s deponentnim, aktivnim značenjem), 3. lice jednine. Izvorno znači provesti noć u otvorenom dvorištu (aulē) ili pod vedrim nebom. Značenje: Za razliku od hramskih poglavara koji uživaju u sigurnosti svojih palača, Sin Čovječji nalazi skromno utočište u krugu prijatelja u Betaniji ili pod otvorenim nebom Maslinske gore. Imena: - Betanija [Βηθανία (aram. בֵּית עֲנִיָּה / heb. בֵּית עֲנִיָּה) / Bēthania] (grad) Znači: kuća siromaha / kuća nevolje (ili: kuća datulja) Tvorba: Složeno semitsko ime tvoreno od imenice 'bet' (kuća) i korijena 'ani' (siromašan, nevoljan, bijedan), dok ga drugi izvode iz aramejskog 'beit hini' što znači 'kuća nezrelih datulja' (ili smokava). Selo na jugoistočnom obronku Maslinske gore, oko tri kilometra od Jeruzalema.
Matej 21:17 opisuje ključni prijelomni trenutak u Velikom tjednu, noseći duboku simboliku o Božjoj prisutnosti i sudu. Nakon što je očistio Jeruzalemski hram i sučelio se s vjerskim vođama koji su odbili prepoznati Njegovo mesijansko dostojanstvo, Isusov čin 'ostavljanja' i izlaska izvan grada predstavlja teološku osudu institucione religije koja je izgubila svoje srce. Napuštanje Jeruzalema vizualno je i duhovno proročanstvo o povlačenju Božje slave (šekine) iz Hrama – mjesto koje bi trebalo biti Dom molitve za sve narode ostavljeno je duhovno praznim i prepušteno vlastitoj propasti.
S druge strane, Isusov odlazak u Betaniju i noćenje u tom malom selu otkriva prekrasnu evanđeosku istinu o milosti i gostoprimstvu. Dok ga ponosno vjersko središte odbacuje, 'Kuća siromaha' ponizno otvara svoja vrata i pruža mu mirno utočište. Ovaj stih nas podsjeća da se Krist ne nameće ondje gdje je odbačen, već svoju prisutnost, mir i zajedništvo daruje onima koji ga primaju otvorenog i poniznog srca. Za vjernika danas, poziv je to na izlazak 'izvan tabora' k Isusu (Heb 13:13), pronalazeći istinsko duhovno utočište u osobnom i poniznom zajedništvu s Njime.