I pristupiše Mu slijepi i hromi u Hramu, i izliječi ih.
I pristupiše Mu slijepi i hromi u Hramu, i izliječi ih.
A kad prvosvećenici i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu kako viču u Hramu i govore: "Hosana Sinu Davidovu!", negodovaše
i rekoše Mu: "Čuješ li što ovi govore?" A Isus im govori: "Da. Zar nikada niste pročitali: 'Iz usta nejači i dojenčadi pripravio si Sebi hvalu'?"
I ostavivši ih, iziđe izvan grada u Betaniju i prenoći ondje.
A ujutro, vraćajući se u grad, ogladnje,
i rekoše Mu: "Čuješ li što ovi govore?" A Isus im govori: "Da. Zar nikada niste pročitali: 'Iz usta nejači i dojenčadi pripravio si Sebi hvalu'?"
I rekoše mu: čuješ li što ovi govore? A Isus reče im: da! zar nijeste nikad čitali: iz usta male djece i koja sisaju načinio si sebi hvalu?
καὶ εἶπαν αὐτῷ· ἀκούεις τί οὗτοι λέγουσιν; ὁ δὲ Ἰησοῦς λέγει αὐτοῖς· ναί. οὐδέποτε ἀνέγνωτε ὅτι ἐκ στόματος νηπίων καὶ θηλαζόντων κατηρτίσω αἶνον;¶
kai eipan autō akoueis ti houtoi legousin ho de Iēsous legei autois nai oudepote anegnōte hoti ek stomatos nēpiōn kai thēlazontōn katērtisō ainon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i rekoše njemu: Čuješ što ovi govore? Taj pak Isus govori njima: Da. Nikada pročitali jeste da: Iz usta nejači i dojenčadi sebi pripravio jesi hvalu?"
1. Čuješ što ovi govore Izvornik: ἀκούεις τί οὗτοι λέγουσιν [akoueis ti houtoi legousin] Gramatika: Glagol 'čuješ' je u prezentu aktivnom, 2. lice jednine, a uvodi zavisno upitnu rečenicu s upitnom zamjenicom 'što' (ti), pokaznom zamjenicom 'ovi' (houtoi) u nominativu množine i glagolom u prezentu. Pokazna zamjenica 'ovi' ovdje nosi prizvuk prezira. Značenje: Pitanje poglavara nije traženje informacije, nego prikrivena optužba i zahtjev da Isus ušutka djecu, jer klicanje 'Sinu Davidovu' u Hramu smatraju bogohulnim i politički opasnim.
2. Nikada pročitali jeste Izvornik: οὐδέποτε ἀνέγνωτε [oudepote anegnōte] Gramatika: Složeni niječni prilog 'nikada' (oudepote) uz glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 2. lice množine. U upitnoj rečenici ova negacija očekuje potvrdan odgovor ('Zar nikada niste pročitali?'). Značenje: Duboka ironija upućena pismoznancima i prvosvećenicima čiji je životni poziv bio proučavanje Pisma: čitali su tekst bezbroj puta, ali nisu razumjeli njegov smisao koji se sada ispunjava pred njima.
3. Iz usta nejači i dojenčadi Izvornik: ἐκ στόματος νηπίων καὶ θηλαζόντων [ek stomatos nēpiōn kai thēlazontōn] Gramatika: Prijedložni izraz s genitivom jednine ('iz usta') na koji se vežu poimeničeni pridjev 'nēpiōn' (dosl. 'oni koji još ne govore', mala djeca) i particip prezenta aktivnog 'thēlazontōn' (oni koji sisaju) u genitivu množine. Značenje: Navod iz Psalma 8,3 (prema grčkom prijevodu Septuaginte) ističe Božji način djelovanja: kada mudri i moćni zakažu u prepoznavanju istine, Bog se proslavlja preko najslabijih i najneznatnijih.
4. sebi pripravio jesi hvalu Izvornik: κατηρτίσω αἶνον [katērtisō ainon] Gramatika: Glagol u aoristu medija, indikativ, 2. lice jednine, uz imenicu u akuzativu jednine muškog roda. Medijsko stanje glagola 'katartizō' (urediti, opremiti, usavršiti, pripraviti) naglašava da subjekt vrši radnju za sebe i u vlastitu korist. Značenje: Primjenjujući ovaj psalam (koji je u Starom zavjetu upućen samome Bogu) na klicanje djece sebi u čast, Isus neizravno potvrđuje svoje božansko dostojanstvo: dječja hvala Njemu zapravo je hvala koju je sam Bog sebi pripravio. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς prenosi hebrejsko i aramejsko ime Yeshua (skraćeno od Yehoshua), koje je složeno od teoforskog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Matej 21,16) predstavlja jedan od najsnažnijih kristoloških i teoloških trenutaka u Evanđeljima, gdje se dramatično suprotstavljaju božanski suverenitet i ljudska duhovna sljepoća. U svetom prostoru Hrama, neposredno nakon njegova čišćenja, vjerska elita (svećenički glavari i pismoznanci) pokazuje zavist i ogorčenost zbog čudesa koja Isus čini i zbog djece koja ga prepoznaju kao Mesiju kličući: »Hosana Sinu Davidovu!«. Umjesto da se opravdava ili preinači dječje poklice, Isus na zahtjev da ih ušutka odgovara beskompromisnom objavom vlastitog božanstva kroz citat iz Psalma 8,3. Prihvaćajući dječju hvalu kao nešto što mu s pravom pripada, Isus sebe izravno identificira s Gospodinom (Jahvom) kojemu je ta hvala u Psalmu upućena, dok vjerske vođe stavlja u poziciju Božjih protivnika koji bivaju razoružani i posramljeni.
Glavna poruka stiha otkriva temeljni duhovni zakon Božjeg kraljevstva: Bog ne objavljuje svoju slavu i istinu oholima, samodostatnima i onima koji se oslanjaju na svoju intelektualnu ili teološku superiornost, već poniznima, jednostavnima i duhovno nevinima – onima koji su poput djece i dojenčadi. Istinska spoznaja Mesije ne proizlazi iz ljudske mudrosti, akademskog znanja ili religioznog statusa, već iz iskrenog, neiskvarenog srca koje je sposobno prepoznati Božju prisutnost i odgovoriti joj čistom, savršenom hvalom.