i rekoše Mu: "Čuješ li što ovi govore?" A Isus im govori: "Da. Zar nikada niste pročitali: 'Iz usta nejači i dojenčadi pripravio si Sebi hvalu'?"
I ostavivši ih, iziđe izvan grada u Betaniju i prenoći ondje.
A ujutro, vraćajući se u grad, ogladnje,
i ugledavši uz put jednu smokvu, dođe k njoj i ne nađe na njoj ništa osim samoga lišća, pa joj govori: "Neka nikada više od tebe ne bude ploda dovijeka!" I umah se posuši smokva.
I vidjevši to, učenici se začudiše govoreći: "Kako se umah posuši smokva?"
A ujutro, vraćajući se u grad, ogladnje,
A ujutru vraćajući se u grad ogladnje.
πρωῒ δὲ ἐπανάγων εἰς τὴν πόλιν ἐπείνασεν,
prōi de epanagōn eis tēn polin epeinasen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ujutro pak vraćajući se u [onaj] grad ogladnje,"
1. Ujutro pak Izvornik: πρωῒ δὲ [prōi de] Gramatika: Prilog vremena praćen veznikom koji označava blagi prijelaz u pripovijedanju. Prilog označava ranu jutarnju uru, posljednju četvrt noći ili samo svitanje. Značenje: Rani jutarnji povratak pokazuje Isusovu revnost i predanost poslanju u Očevu domu unatoč sukobu od prethodnoga dana.
2. vraćajući se Izvornik: ἐπανάγων [epanagōn] Gramatika: Particip prezenta u aktivu, nominativ jednine muškog roda. Prezent označava radnju u tijeku (dok je bio na putu natrag), a glagol doslovno znači 'uzlaziti natrag' (epi + ana + agō). Značenje: Glagol precizno opisuje topografiju puta iz Betanije uz obronke prema uzvišenom Jeruzalemu, ali i Isusov svjesni povratak u središte duhovnog sukoba.
3. ogladnje Izvornik: ἐπείνασεν [epeinasen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Ovdje aorist ima ingresivno (početno) značenje: ušao je u stanje gladi, osjetio je glad. Značenje: Ovaj podatak snažno svjedoči o stvarnosti Isusova utjelovljenja i Njegovoj pravoj ljudskoj naravi. Istodobno, Njegova fizička glad postaje polazište za proročku sliku Božje gladi za duhovnim plodom Izraela.
Ovaj stih (Matej 21,18) naoko je jednostavan povijesni i biografski detalj, no u sebi nosi duboku kristološku i teološku slojevitost. Prije svega, on nam pruža snažno svjedočanstvo o otajstvu Utjelovljenja: Isus Krist, iako suvereni Sin Božji, u potpunosti je preuzeo ljudsku narav sa svim njenim fizičkim ograničenjima, iskusivši stvarni umor i tjelesnu glad rano ujutro nakon iscrpljujuće službe.
U širem kontekstu poglavlja, Isusova fizička glad dok se vraća u Jeruzalem služi kao uvod u simbolički čin s neplodnom smokvom. Njegova glad nadilazi puku tjelesnu potrebu te postaje proročka slika Božje gladi i čežnje za duhovnim plodom u Njegovu narodu. Vraćajući se u središte vjerskog života Izraela, Isus traži živu vjeru, pravednost i autentično štovanje, upozoravajući da samo vanjski izgled pobožnosti (lišće bez ploda) ne može utažiti Božju pravdu i ljubav.