I rekoše Njemu: "Čuješ li Ti što oni govore?" Ali, Isus im odgovori: "Da. Jeste li vi ikada čitali ovaj tekst: Ustima najmanjih i dojenčadi, Ti si sebi pripravio jedan hvalospjev?"
I rekoše Njemu: "Čuješ li Ti što oni govore?" Ali, Isus im odgovori: "Da. Jeste li vi ikada čitali ovaj tekst: Ustima najmanjih i dojenčadi, Ti si sebi pripravio jedan hvalospjev?"
Potom ih On napusti i iziđe iz grada da bi otišao u Betaniju, gdje provede noć.
Kako je On stigao u grad u rano jutro, osjeti glad.
Videći jedno smokvino stablo, On mu se primaknu, ali ne nađe na njemu ništa, samo lišće. On mu reče: "Nikada više ti nećeš donijeti ploda!" Istog časa, smokva se sasuši.
Vidjevši to, učenici biše iznenađeni i rekoše: "Kako se smokva istog časa sasušila?"
Kako je On stigao u grad u rano jutro, osjeti glad.
A ujutru vraćajući se u grad ogladnje.
πρωῒ δὲ ἐπανάγων εἰς τὴν πόλιν ἐπείνασεν,
prōi de epanagōn eis tēn polin epeinasen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ujutro pak vraćajući se u grad ogladnje."
1.Πρωῒ δὲ (Ujutro pak / Rano ujutro pak)
Hrvatski prijevodUjutro pak (ili: A rano ujutro)
Izvornik (grč.)Πρωῒ δὲ
Transliteracijaprōï de
Gramatička analiza i nijanse»Πρωῒ« je vremenski prilog koji označava rano jutro, često svitanje ili četvrtu noćnu stražu. Veznik »δὲ« je postpozitivni veznik suprotstavljanja ili nastavljanja (prevodi se kao »pak«, »a« ili »no«) koji stvara sponu s prethodnim događajima – Isusovim povlačenjem i noćenjem u Betaniji (Mt 21,17).
Teološko značenjeRano ustajanje i odlazak pokazuju Isusovu nepokolebljivu predanost i revnost u vršenju Očeve volje. Unatoč iscrpljujućim raspravama i zahtjevnoj službi prethodnog dana, On u samo svitanje svjesno korača prema mjestu svoje nadolazeće muke i suda nad religijskim vodstvom.
2.ἐπανάγων (vraćajući se / vodeći natrag)
Hrvatski prijevodvraćajući se (dosl. vodeći natrag)
Izvornik (grč.)ἐπανάγων
Transliteracijaepanagōn
Gramatička analiza i nijanseRiječ je o participu prezenta aktiva u nominativu muškog roda jednine, od glagola »ἐπανάγω« (sastavljenog od prijedloga ἐπί [na/k] i glagola ἄγω [voditi]). Particip prezenta izražava radnju koja se događa istovremeno s glavnim glagolom (»dok se vraćao«). U neprelaznom smislu označava povratak ili uspon natrag.
Teološko značenjeIsusov povratak nije slučajna šetnja, već namjerno i suvereno kretanje prema Jeruzalemu. Glagol implicira i geografski uspon prema gradu na gori, ali i teološki uspon prema vrhuncu Njegova mesijanskog poslanja na križu.
3.εἰς τὴν πόλιν (u grad)
Hrvatski prijevodu grad (u taj grad)
Izvornik (grč.)εἰς τὴν πόλιν
Transliteracijaeis tēn polin
Gramatička analiza i nijansePrijedlog »εἰς« (u, prema) s akuzativom »τὴν πόλιν« (grad) označava smjer i konačni cilj kretanja. Upotreba određenog člana »τὴν« ukazuje na točno određeni, posebni grad – Jeruzalem.
Teološko značenjeU Evanđelju po Mateju, Jeruzalem (»Grad«) ima izuzetnu teološku težinu. To je »grad velikoga Kralja« (Mt 5,35), središte Božjeg prebivanja u Hramu, ali istovremeno i grad koji odbacuje, progoni i ubija proroke te svoga Mesiju (Mt 23,37). Ulazak u grad je ulazak u poprište duhovne borbe između Božjeg kraljevstva i ljudske religiozne izopačenosti.
4.ἐπείνασεν (ogladnje / ogladnio je)
Hrvatski prijevodogladnje (ogladnio je)
Izvornik (grč.)ἐπείνασεν
Transliteracijaepeinasen
Gramatička analiza i nijanseGlavni glagol rečenice. Radi se o aoristu aktivnom indikativa (3. lice jednine) glagola »πεινάω« (biti gladan, ogladnjeti). Ingresivni ili točkasti aorist ovdje naglašava trenutačno nastupanje radnje – u tom specifičnom trenutku hoda Isus je osjetio stvarnu i snažnu glad.
Teološko značenjeOvaj glagol predstavlja jedan od najsnažnijih kristoloških dokaza Isusove potpune ljudske naravi (pravi Bog i pravi čovjek). Iako je Gospodar svega stvorenoga, Isus se dragovoljno podložio ljudskoj slabosti, umoru i fizičkim potrebama, postavši u svemu jednak nama, osim u grijehu (Hebr 4,15). Ujedno, u neposrednom kontekstu proklinjanja neplodne smokve (Mt 21,19), Isusova tjelesna glad proročka je slika Njegove duboke duhovne gladi i čežnje da u Izraelu pronađe autentične plodove vjere, pravednosti i pokajanja, a ne samo vanjsko lišće religioznog formalizma.
Ovaj stih (Matej 21,18) naoko je jednostavan povijesni i biografski detalj, no u sebi nosi duboku kristološku i teološku slojevitost. Prije svega, on nam pruža snažno svjedočanstvo o otajstvu Utjelovljenja: Isus Krist, iako suvereni Sin Božji, u potpunosti je preuzeo ljudsku narav sa svim njenim fizičkim ograničenjima, iskusivši stvarni umor i tjelesnu glad rano ujutro nakon iscrpljujuće službe.
U širem kontekstu poglavlja, Isusova fizička glad dok se vraća u Jeruzalem služi kao uvod u simbolički čin s neplodnom smokvom. Njegova glad nadilazi puku tjelesnu potrebu te postaje proročka slika Božje gladi i čežnje za duhovnim plodom u Njegovu narodu. Vraćajući se u središte vjerskog života Izraela, Isus traži živu vjeru, pravednost i autentično štovanje, upozoravajući da samo vanjski izgled pobožnosti (lišće bez ploda) ne može utažiti Božju pravdu i ljubav.