Ponovno posla druge sluge, brojnije od prvih, i učiniše im isto tako.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ponovno posla druge sluge, brojnije od prvih, i učiniše im isto tako.
Poslije pak posla k njima svojega sina govoreći: 'Poštovat će mojega sina.'
A vinogradari, vidjevši sina, rekoše u sebi: 'Ovo je baštinik; hajdete, ubijmo ga i imajmo njegovu baštinu!'
I uzevši ga, izbaciše ga izvan vinograda i ubiše.
Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti onim vinogradarima?"
A vinogradari, vidjevši sina, rekoše u sebi: 'Ovo je baštinik; hajdete, ubijmo ga i imajmo njegovu baštinu!'
A vinogradari vidjevši sina rekoše među sobom: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo.
Οἱ δὲ γεωργοὶ ἰδόντες τὸν υἱὸν εἶπον ἐν ἑαυτοῖς· οὗτός ἐστιν ὁ κληρονόμος· δεῦτε, ἀποκτείνωμεν αὐτὸν καὶ σχῶμεν τὴν κληρονομίαν αὐτοῦ.
Hoi de geōrgoi idontes ton huion eipon en he'autois houtos estin ho klēronomos deute apokteinōmen auton kai schōmen tēn klēronomian autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni pak vinogradari vidjevši onoga sina rekoše u sebi: ovaj jest onaj baštinik; hajdete, ubijmo ga i imajmo onu baštinu njegovu."
1. Oni pak vinogradari Izvornik: Οἱ δὲ γεωργοὶ [Hoi de geōrgoi] Gramatika: Imenica u nominativu množine muškog roda s određenim članom i česticom koja uvodi suprotnost prema gospodarevom očekivanju iz prethodnog stiha. Značenje: Riječ je složenica od pojmova za zemlju i rad (doslovno 'zemljoradnici'), a u prispodobi predstavlja duhovne vođe kojima je Bog povjerio brigu nad svojim narodom.
2. vidjevši Izvornik: ἰδόντες [idontes] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda: izražava radnju koja neposredno prethodi govoru iz glavnog glagola. Značenje: Pokazuje da vinogradari jasno prepoznaju tko dolazi; njihov postupak nije plod neznanja, nego svjesne odluke nakon što su uočili sina.
3. rekoše u sebi Izvornik: εἶπον ἐν ἑαυτοῖς [eipon en he'autois] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, praćen prijedlogom i povratnom zamjenicom u dativu množine muškog roda koja označava zatvoreni krug govornika. Značenje: Izražava međusobno dogovaranje i urotu unutar skupine, naglašavajući zajedničku odgovornost u odbacivanju poslanika.
4. onaj baštinik Izvornik: ὁ κληρονόμος [ho klēronomos] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom u službi imenskog predikata. Značenje: Označava zakonskog nasljednika kojemu po pravu pripada čitavo imanje; u kristološkom smislu ukazuje na Sina kojemu je Otac predao sve.
5. ubijmo Izvornik: ἀποκτείνωμεν [apokteinōmen] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, konjunktiv, 1. lice množine: hortativni (poticajni) konjunktiv kojim govornici potiču jedni druge na zajedničku radnju. Značenje: Otkiva krajnju zloću pobune u kojoj se uklanjanjem Sina želi poništiti sam autoritet vlasnika vinograda.
6. imajmo onu baštinu njegovu Izvornik: σχῶμεν τὴν κληρονομίαν αὐτοῦ [schōmen tēn klēronomian autou] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, konjunktiv, 1. lice množine (ingresivni aorist koji znači 'zaposjednimo, domognimo se'), uz objekt u akuzativu jednine ženskog roda i posvojni genitiv. Značenje: Pokazuje temeljni korijen grijeha: želju da se Božje vlasništvo prisvoji za sebe i vlada njime autonomno, bez polaganja računa Gospodaru.
Ovaj stih (Mt 21,38) izriče jednu od najdubljih i najpotresnijih dijagnoza ljudske pobune protiv Boga u cijelome Novom zavjetu. Kroz parabolu o zlim vinogradarima, Isus razotkriva da odbacivanje Njegova božanskog poslanja od strane tadašnjih vjerskih i političkih vođa nije bilo plod neznanja ili nerazumijevanja, već svjesnog i predumišljenog bunta. Prepoznavši Njegov pravi identitet i vrhovni autoritet ('Ovaj je baštinik'), upravitelji Božjeg naroda biraju nasilje i ubojstvo iz zavisti i želje za zadržavanjem vlastite moći. Time se ispunjava starozavjetna tipologija o pravedniku kojeg odbacuje vlastita braća, ali i priprava za vrhunac povijesti spasenja — žrtvu na križu.
Glavna duhovna poruka stiha leži u tragičnoj iluziji grešnoga čovjeka: ideji da se uklanjanjem Boga i Njegova Sina može 'zaposjesti baština' i ostvariti istinska sloboda ili vlast. Isus ovim upozorava svaku generaciju vjernika i poslužitelja da duhovne darovi, poziv i 'vinograd' koji su nam povjereni na upravljanje ne pripadaju nama, nego Bogu. Nastojanje da zadržimo Božje blagoslove bez ponizne podložnosti Gospodaru i Njegovu Sinu vodi u potpunu duhovnu propast i gubitak same baštine koju smo pokušali prisvojiti.