Početna ›

Matej 21,37 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Matej 21,35

I uzevši njegove sluge, vinogradari jednoga izbiše, drugoga pak ubiše, a trećega kamenovaše.

Matej 21,36

Ponovno posla druge sluge, brojnije od prvih, i učiniše im isto tako.

Matej 21,37

Poslije pak posla k njima svojega sina govoreći: 'Poštovat će mojega sina.'

Matej 21,38

A vinogradari, vidjevši sina, rekoše u sebi: 'Ovo je baštinik; hajdete, ubijmo ga i imajmo njegovu baštinu!'

Matej 21,39

I uzevši ga, izbaciše ga izvan vinograda i ubiše.

Biblija

Poslije pak posla k njima svojega sina govoreći: 'Poštovat će mojega sina.'

Daničić-Karadžić

A potom posla k njima sina svojega govoreći: postidjeće se sina mojega.

Original

ὕστερον δὲ ἀπέστειλεν πρὸς αὐτοὺς τὸν υἱὸν αὐτοῦ λέγων· ἐντραπήσονται τὸν υἱόν μου.¶

Izgovor

husteron de apesteilen pros autous ton huion autou legōn entrapēsontai ton huion mou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Poslije pak posla k njima onoga sina njegovoga govoreći: postidjet će se onoga sina mojega."

Analiza

1. Poslije pak Izvornik: ὕστερον δὲ [husteron de] Gramatika: Komparativ pridjeva u akuzativu jednine srednjeg roda koji služi kao prilog vremena, praćen veznikom koji označava blagi prijelaz i stupnjevanje radnje. Značenje: Označava posljednji i odlučujući korak gospodara nakon niza neuspješnih slanja slugu, čime se u prispodobi najavljuje vrhunac Božje povijesti spasenja.

2. posla Izvornik: ἀπέστειλεν [apesteilen] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine: izriče jednokratnu, cjelovitu i dovršenu radnju u prošlosti. Značenje: Glagol označava službeno slanje s punom ovlašću opunomoćenika; u teološkom smislu upućuje na Očevo poslanje Sina u svijet.

3. onoga sina njegovoga Izvornik: τὸν υἱὸν αὐτοῦ [ton huion autou] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine muškog roda s određenim članom i osobnom zamjenicom u genitivu jednine koji izražava pripadnost. Značenje: Određeni član ističe jedinstvenost sina u odnosu na prethodno poslane sluge, naglašavajući Kristov jedinstveni sinovski položaj i dostojanstvo pred Ocem.

4. govoreći Izvornik: λέγων [legōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda: opisuje radnju istovremenu s glavnim glagolom slanja, uvodeći unutarnje obrazloženje subjekta. Značenje: Otkriva gospodarevu namjeru i strpljivu nadu, pokazujući da Bog čovjeku pristupa s povjerenjem i pozivom na slobodan odgovor.

5. postidjet će se Izvornik: ἐντραπήσονται [entrapēsontai] Gramatika: Glagol u drugom futuru pasivnom, indikativ, 3. lice množine, koji ovdje ima medijalno (povratno) značenje i upravlja izravnim objektom u akuzativu. Značenje: Izvorno znači 'okrenuti se u sebe' ili 'povući se pred nekim iz strahopoštovanja i stida', pa izražava očekivanje da će sam autoritet i prisutnost Sina probuditi savjest i poštovanje.

Zaključak

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 21,37) predstavlja dramatičnu prekretnicu i vrhunac prispodobe o zlim vinogradarima, oslikavajući samu srž povijesti spasenja. Nakon što su starozavjetni proroci, slani kao Božji sluge, nailazili na trajno odbacivanje, zlostavljanje i nasilje, Bog ne odgovara trenutnim uništenjem, već neizmjernom milošću i strpljivim iscrpljivanjem svih sredstava ljubavi. On poduzima konačni, eshatološki korak šaljući svoga vlastitoga Sina. U tom činu otkriva se duboka kristološka istina: Isus nije samo još jedan u nizu proroka ili Božjih poslanika, već ontološki jedinstven Sin i baštinik svega stvorenoga, u kojemu je prisutan cjelokupni autoritet Oca.

Glavna poruka stiha leži u kontrastu između Božjeg očekivanja punog ljubavi ('Poštovat će sina moga') i tragične stvarnosti ljudske pobune i okorjelosti grijeha. Bog očekuje da će susret s Njegovim Sinom u ljudima probuditi entrepō — strahopoštovanje, svijest o vlastitoj nedostojnosti i spremnost na pokornost božanskom autoritetu. Odbacivanje Sina, koje u prispodobi vodi do Njegova ubojstva na križu izvan vinograda, razotkriva krajnju zloću ljudskog srca kada želi prisvojiti Božju vlast, ali istovremeno označava i trenutak u kojem Bog kroz žrtvu svoga Sina ostvaruje otkupljenje i prenosi Kraljevstvo na novi narod koji donosi njegove plodove.