A mnoštva govorahu: "Ovo je prorok Isus, Onaj iz Nazareta u Galileji."
A mnoštva govorahu: "Ovo je prorok Isus, Onaj iz Nazareta u Galileji."
I uđe Isus u Hram i izbaci sve koji prodavahu i kupovahu u Hramu, te prevrnu stolove mjenjača i sjedalice onih koji prodavahu golubove.
I govori im: "Pisano je: 'Kuća Moja zvat će se kućom molitve', a vi je činite špiljom razbojničkom."
I pristupiše Mu slijepi i hromi u Hramu, i izliječi ih.
A kad prvosvećenici i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu kako viču u Hramu i govore: "Hosana Sinu Davidovu!", negodovaše
I govori im: "Pisano je: 'Kuća Moja zvat će se kućom molitve', a vi je činite špiljom razbojničkom."
I reče im: u pismu stoji: dom moj dom molitve neka se zove; a vi načiniste od njega pećinu hajdučku.
καὶ λέγει αὐτοῖς· γέγραπται· ὁ οἶκός μου οἶκος προσευχῆς κληθήσεται, ὑμεῖς δὲ αὐτὸν ποιεῖτε σπήλαιον λῃστῶν.
kai legei autois gegraptai ho oikos mou oikos proseuchēs klēthēsetai humeis de auton poieite spēlaion lēstōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I govori njima: Pisano je: Ta kuća moja kuća molitve zvat će se, vi pak nju činite špiljom razbojnika."
1. govori Izvornik: λέγει [legei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Riječ je o takozvanom povijesnom prezentu kojim se prošla radnja iznosi kao da se događa pred očima čitatelja. Značenje: Upotreba prezenta naglašava živost prizora i trajnu aktualnost Isusovih riječi dok izriče proročki sud nad zloupotrebom Hrama.
2. Pisano je Izvornik: γέγραπται [gegraptai] Gramatika: Glagol u perfektu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine. Grčki perfekt označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čiji rezultat trajno ostaje na snazi u sadašnjosti. Značenje: Standardna formula za navođenje Svetoga pisma koja ističe nepromjenjivi Božji autoritet; ono što je nekoć zapisano (ovdje iz Izaije 56,7) ostaje trajno važeća Božja volja.
3. Ta kuća moja kuća molitve zvat će se Izvornik: ὁ οἶκός μου οἶκος προσευχῆς κληθήσεται [ho oikos mou oikos proseuchēs klēthēsetai] Gramatika: Prva imenica 'kuća' (oikos) ima određeni član u nominativu jednine, dok je druga u predikatnom nominativu bez člana, praćena imenicom 'molitve' u genitivu svojstva ili namjene. Glagol 'zvat će se' je u futuru pasivnom, 3. lice jednine. Značenje: Genitiv 'molitve' definira samu narav i svrhu Božjeg prebivališta, a pasiv 'zvat će se' (božanski pasiv) u biblijskom izričaju znači da će Bog učiniti da Hram uistinu to i bude te da bude prepoznat kao mjesto susreta s Njim.
4. vi pak Izvornik: ὑμεῖς δὲ [humeis de] Gramatika: Osobna zamjenica u nominativu množine uz suprotnu česticu. Budući da glagol već u svom nastavku sadrži lice, izričito navođenje zamjenice na prvom mjestu nosi snažno isticanje i kontrast. Značenje: Stavlja izravnu odgovornost na hramske trgovce i vjerske poglavare, oštro suprotstavljajući njihovo djelovanje Božjoj izvornoj namjeri s Hramom.
5. činite Izvornik: ποιεῖτε [poieite] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 2. lice množine. Prezent ovdje izražava trajnu, kontinuiranu radnju koja se upravo odvija. Značenje: Pokazuje da obeščašćenje svetog prostora nije tek slučajan propust, nego sustavna i trajna praksa u koju su pretvorili hramsko bogoslužje.
6. špiljom razbojnika Izvornik: σπήλαιον λῃστῶν [spēlaion lēstōn] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda kao predikatni akuzativ uz objekt 'nju' (kuću), praćena imenicom u genitivu množine muškog roda. Imenica 'lēstēs' označava nasilnog pljačkaša ili pobunjenika, za razliku od običnog kradljivca (kleptēs). Značenje: Aluzija na Jeremiju 7,11; špilja ili pećina nije mjesto gdje razbojnici kradu, nego utočište u koje se sklanjaju nakon pljačke misleći da su sigurni — tako i pokvareno vjersko vodstvo koristi Hram kao paravan pobožnosti iza kojeg skriva grabež i nepravdu.
Ovaj stih predstavlja vrhunac Isusovog proročkog i suverenog djelovanja pri čišćenju Jeruzalemskog hrama, gdje se dramatično sukobljavaju Božja svetost i ljudska korupcija. Spajajući proročanstva Izaje (56,7) i Jeremije (7,11), Krist podsjeća da je temeljna svrha svakog bogoslužja i svetog prostora živodajno, iskreno zajedništvo s Bogom otvoreno svim narodima. Bog ne želi prazan vanjski ritualizam niti ekonomske transakcije koje zasjenjuju duhovnu stvarnost, već ponizno srce koje traži Njegovo lice u molitvi.
Glavna poruka stiha je oštra osuda vjerskog licemjerja i komercijalizacije duhovnosti. Pretvaranje "kuće molitve" u "pećinu razbojnika" razotkriva opasnost da se vanjske vjerske institucije i obredi počnu koristiti kao paravan za sebične interese, nepravdu i lažnu sigurnost pred Božjim sudom. Isus, kao istinski Gospodar Hrama, poziva na radikalnu reformu i duhovno pročišćenje – kako zajednice vjernika, tako i srca svakog pojedinca, koje je u novozavjetnom svjetlu pravi hram Boga živoga.