Početna ›

Matej 21,34 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Dođe naime Ivan k vama putem pravednosti, i ne povjerovaste mu; a carinici i bludnice povjerovaše mu. Vi pak, vidjevši to, ni poslije se ne predomisliste da mu povjerujete.

Drugu prispodobu poslušajte: Bijaše čovjek, gospodar kuće, koji zasadi vinograd, postavi oko njega ogradu, iskopa u njemu tijesak i izgradi kulu, pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.

A kada se približi vrijeme plodova, posla svoje sluge k vinogradarima da uzmu njegove plodove.

I uzevši njegove sluge, vinogradari jednoga izbiše, drugoga pak ubiše, a trećega kamenovaše.

Ponovno posla druge sluge, brojnije od prvih, i učiniše im isto tako.

Biblija

A kada se približi vrijeme plodova, posla svoje sluge k vinogradarima da uzmu njegove plodove.

Daničić-Karadžić

A kad se približi vrijeme rodovima, posla sluge svoje k vinogradarima da prime rodove njegove.

Original

ὅτε δὲ ἤγγισεν ὁ καιρὸς τῶν καρπῶν, ἀπέστειλεν τοὺς δούλους αὐτοῦ πρὸς τοὺς γεωργοὺς λαβεῖν τοὺς καρποὺς αὐτοῦ.

Izgovor

hote de ēngisen ho kairos tōn karpōn apesteilen tous doulous autou pros tous geōrgous labein tous karpous autou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Kada pak približi-se vrijeme tih plodova, posla te robove njega k tim zemljoradnicima uzeti te plodove njega."

Analiza

1. približi-se vrijeme tih plodova Izvornik: ἤγγισεν ὁ καιρὸς τῶν καρπῶν [ēngisen ho kairos tōn karpōn] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, sa subjektom u nominativu jednine i atributnim genitivom množine. Imenica καιρός (kairos) ne označava puko protjecanje vremena (χρόνος - chronos), nego točno određeni, presudni trenutak i pogodnu sezonu. Značenje: Približavanje 'vremena plodova' priziva središnju poruku Isusova i Ivanova propovijedanja o približavanju kraljevstva nebeskoga. U povijesti spasenja nastupio je odlučujući trenutak u kojem Bog traži duhovni urod pravednosti od svojega naroda.

2. posla te robove njega Izvornik: ἀπέστειλεν τοὺς δούλους αὐτοῦ [apesteilen tous doulous autou] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, s izravnim objektom u akuzativu množine muškoga roda i posvojnim genitivom zamjenice. Glagol ἀποστέλλω (apostellō) označava slanje opunomoćenog izaslanika koji nastupa s punim autoritetom pošiljatelja. Značenje: Izraz 'njegovi robovi' izravni je biblijski naslov za starozavjetne proroke, koje je Bog kroz povijest slao kao svoje zakonite zastupnike da podsjete Izrael i njegove vođe na savezničke obveze.

3. uzeti te plodove njega Izvornik: λαβεῖν τοὺς καρποὺς αὐτοῦ [labein tous karpous autou] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog glagola λαμβάνω (lambanō) u službi izražavanja namjere (finalni infinitiv), praćen akuzativom množine i posvojnim genitivom 'njega'. Aoristni infinitiv naglašava sam čin preuzimanja onoga što je dospjelo. Značenje: Ponavljanje zamjenice 'njega' (αὐτοῦ - autou) uz plodove snažno ističe vlasničko pravo gospodara: urod vinograda po pravdi pripada Bogu, a ne upraviteljima. Plodovi predstavljaju djela vjere, poslušnosti i pravednosti koja je Bog s pravom očekivao.

Zaključak

Ovaj stih iz Mateja 21,34 predstavlja ključnu prekretnicu u Prispodobi o vinogradarima ubojicama, sažimajući stoljeća povijesti spasenja. Bog (Gospodar vinograda) iskazuje neizmjerno povjerenje, milost i strpljenje prema vodstvu Izraela (vinogradarima), povjeravajući im brigu nad svojim narodom. Međutim, darovano povjerenje i privilegija saveza sa sobom nose i nedvosmislenu odgovornost: u Bogom određeno vrijeme (kairos), Gospodar s punim pravom očekuje duhovne plodove pravednosti, vjernosti i istinskog bogoslužja.

Glavna poruka stiha leži u kontrastu između božanske vjernosti i ljudske odgovornosti. Slanje slugu – starozavjetnih proroka – svjedoči o Božjoj neprekidnoj želji za zajedništvom i traženjem onoga što mu po pravu pripada. Istodobno, stih služi kao trajno upozorenje svakom vjerniku i duhovnom vodstvu u svim vremenima: mi nismo apsolutni vlasnici darova, poziva i zajednice koja nam je povjerena, već odgovorni upravitelji koji će u određeni čas morati položiti račun o plodovima svoga rada i duhovnog života.