Evanđelje po Mateju 15

1Tada farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema istupiše prema Isusu i rekoše Mu: 2Zašto Tvoji učenici krše predaju starih? Naime, oni ne peru ruke kad jedu svoj objed. 3On im uzvrati: "A vi, zašto kršite zapovijed Božju u ime svoje predaje?" 4Bog je naime rekao: Poštuj oca svog i majku svoju i još: Onaj koji prokune oca ili majku, da bude kažnjen smrću. 5Ali vi, vi kažete: Tko god kaže svom ocu ili majci svojoj: Pomoć koju ti trebaš primati od mene sveti je milodar, 6taj ne poštuje svoga oca. I tako ste vi poništili Riječ Božju u ime svoje predaje. 7Licemjeri! Izaija je prorokovao o vama, kad je rekao: 8Ovaj Me narod poštuje usnama, ali srce je njegovo daleko od Mene. 9Uzaludno je to što Mi oni čine obrede, jer nauke koje naučavaju samo su propisi ljudski. 10Potom, pozivajući mnoštvo, On mu reče: 'Slušajte i shvatite!' 11Nije ono što ulazi u čovjekova usta to što čini čovjeka nečistim; već ono što izlazi iz usta, eto što čini čovjeka nečistim. 12Tad Mu se učenici primaknuše i rekoše: "Znaš li Ti da slušajući tu riječ, farizeji bijahu sablažnjeni?" 13On odgovori: "Svaka biljka koju nije zasadio Moj Otac nebeski bit će iščupana." 14Pustite ih: to su slijepci koji vode slijepce. A ako jedan slijepac vodi slijepca, obojica će pasti u istu jamu! 15Petar uznastoja kod Njega: "Objasni nam tu zagonetnu riječ!" 16Isus reče: "Jeste li vi još bez pameti?" 17Ne znate li vi da sve ono što uđe u usta prelazi u vaš trbuh, potom se izbacuje u zahod? 18Ali, ono što izlazi iz usta potječe iz srca, i to je ono što čovjeka čini nečistim. 19Iz srca, naime, potječu zle namjere, ubojstva, preljubi, loše vladanje, krađe, lažna svjedočenja, krivokletstva. 20To je ono što čovjeka čini nečistim, a jedenje nečistim rukama ne čini čovjeka nečistim. 21Pošavši odatle, Isus se skloni u područje Tira i Sidona. 22Kad evo jedna Kanaanka dođe odatle i stade vikati: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Moja je kći bolno izmučena od demona." 23Ali On njoj ne odgovori ni jedne jedine riječi. Njegovi se učenici približiše, uputivši Mu ovu molbu: 'Otpusti ju, jer ona nas proganja svojim povicima.' 24Isus odgovori: "Ja sam bio poslan samo k izgubljenim ovcama Izraelovim." 25Ali žena se dođe pokloniti pred Njega: "Gospodine", reče ona, "dođi mi u pomoć!" 26On joj odgovori: "Nije dobro uzeti kruh djeci i baciti ga psima." 27To je istina, Gospodine! preuze ona; ali točno je i to da mali psi jedu mrve koje padnu sa stola njihovih gospodara. 28Tada Isus njoj odgovori: »Ženo, tvoja je vjera ogromna! Neka ti bude kako ti hoćeš!« I njezina kći bi izliječena u taj čas. 29Otud Isus stiže do obala Galilejskog mora. On se uspne na planinu i ondje sjedne. 30Ljudi u velikom mnoštvu dođoše k Njemu, dovodeći sa sobom hrome, slijepe, kljaste, nijeme i dosta drugih još. Oni ih postavljahu uz noge Njegove, a On ih ozdravljaše. 31I mnoštvo se čudilo vidjevši nijeme koji govore, kljaste koji postaju zdravi, hrome koji hodaju uspravno i slijepce koji povratiše vid. I mnoštvo iskaza slavu Bogu Izraelovu. 32Isus pozva Svoje učenike i reče im: "Žao Mi je tog mnoštva, jer evo već tri dana kako su ostali kod Mene i nemaju što jesti. Neću ih otpustiti praznog želuca: mogli bi klonuti na putu." 33Učenici Mu rekoše: "Otkud nam može u pustinju doći dovoljno kruha za nasititi jedno toliko mnoštvo?" 34Isus im reče: "Koliko kruhova imate vi?" "Sedam", rekoše oni, "i nekoliko ribica." 35On zapovjedi mnoštvu da se ispruži po zemlji, 36Uze sedam kruhova i ribe, i, nakon što je zahvalio, On ih iskida i dade ih učenicima, a učenici mnoštvu. 37I oni svi jedoše i biše nasićeni; donesoše ono što je ostalo u komadima: sedam punih košara. 38A onih koji jedoše bijaše četiri tisuće na broju, ne računajući žene i djecu. 39Nakon što je otpustio mnoštvo, Isus se uspe u barku i dođe na područje Magadana.