Evanđelje po Mateju 15

1Tada pristupaju Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: 2"Zbog čega učenici Tvoji prestupaju predaju starješina? Naime, ne peru ruke svoje kada kruh jedu." 3A On odgovori i reče im: "Zbog čega i vi prestupate Zapovijed Božju zbog predaje svoje? 4Ta Bog reče: 'Poštuj oca i majku', i: 'Tko govori zlo o ocu ili majci, smrću neka skonča.' 5Vi pak govorite: 'Tko god kaže ocu ili majci: "Dar je ono čime bi se od mene okoristio", 6nipošto neće poštovati oca svojega.' I obezvrijediste Riječ Božju zbog predaje svoje. 7Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija govoreći: 8'Narod ovaj usnama Me poštuje, a srce se njihovo daleko drži od Mene. 9Uzalud Me pak štuju učeći nauke, zapovijedi ljudske.'" 10I pozvavši k Sebi mnoštvo, reče im: "Slušajte i razumijevajte: 11ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta, nego ono što izlazi iz usta, to onečišćuje čovjeka." 12Tada pristupiše učenici i govore Mu: "Znaš li da se farizeji, čuvši tu riječ, sablazniše?" 13A On odgovori i reče: "Svaka sadnica koju ne zasadi Otac Moj nebeski bit će iskorijenjena. 14Ostavite ih; slijepi su vođe slijepih. A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti." 15A Petar odgovori i reče Mu: "Protumači nam prispodobu ovu." 16A On reče: "Zar ste još i vi nerazumni? 17Ne shvaćate li da sve što ulazi u usta ide u trbuh i u zahod se izbacuje? 18A ono što izlazi iz usta, iz srca izlazi, i to onečišćuje čovjeka. 19Ta iz srca izlaze zle pomisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, hule. 20To je ono što onečišćuje čovjeka; a neopranim rukama jesti ne onečišćuje čovjeka." 21I izašavši odande, Isus se povuče u krajeve Tira i Sidona. 22I gle, žena Kanaanka izađe iz onih krajeva te vikaše govoreći: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći je moja teško opsjednuta demonom." 23A On joj ne odgovori ni riječi. I pristupiše učenici Njegovi te Ga moljahu govoreći: "Otpusti je, jer viče za nama." 24A On odgovori i reče: "Nisam poslan osim k izgubljenim ovcama doma Izraelova." 25A ona dođe i klanjaše Mu se govoreći: "Gospodine, pomozi mi!" 26A On odgovori i reče: "Nije dobro uzeti kruh djeci i baciti psićima." 27A ona reče: "Da, Gospodine; ta i psići jedu od mrvica što padaju sa stola gospodara njihovih." 28Tada Isus odgovori i reče joj: "O, ženo, velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako hoćeš." I bi izliječena kći njezina od one ure. 29I prešavši odande, Isus dođe uz Galilejsko more, i uzašavši na goru, sjeđaše ondje. 30I pristupiše Mu mnoštva mnoga imajući sa sobom hrome, slijepe, kljaste, nijeme i druge mnoge, te ih baciše do nogu Njegovih, i izliječi ih, 31tako da se mnoštvo začudi gledajući nijeme gdje govore, kljaste zdrave, hrome gdje hodaju i slijepe gdje gledaju. I proslaviše Boga Izraelova. 32A Isus, dozvavši k Sebi učenike Svoje, reče: "Sažaljeva Mi se nad mnoštvom jer već tri dana ustrajavaju uza Me i nemaju što jesti; i otpustiti ih natašte ne želim, da ne bi klonuli na putu." 33I govore Mu učenici: "Odakle nama u pustoši toliki kruhovi da nasite toliko mnoštvo?" 34I govori im Isus: "Koliko kruhova imate?" A oni rekoše: "Sedam, i malo ribica." 35I zapovjedivši mnoštvu da posjeda po zemlji, 36uze sedam kruhova i ribe, te zahvalivši razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvima. 37I jedoše svi i nasitiše se; i podigoše preostale ulomke, sedam punih košara. 38A onih koji su jeli bijaše četiri tisuće muževa, osim žena i dječice. 39I otpustivši mnoštva, uđe u lađu i dođe u međe Magadana.