I govore Mu učenici: "Odakle nama u pustoši toliki kruhovi da nasite toliko mnoštvo?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I govore Mu učenici: "Odakle nama u pustoši toliki kruhovi da nasite toliko mnoštvo?"
I govori im Isus: "Koliko kruhova imate?" A oni rekoše: "Sedam, i malo ribica."
I zapovjedivši mnoštvu da posjeda po zemlji,
uze sedam kruhova i ribe, te zahvalivši razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvima.
I jedoše svi i nasitiše se; i podigoše preostale ulomke, sedam punih košara.
I zapovjedivši mnoštvu da posjeda po zemlji,
I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.
καὶ παραγγείλας τῷ ὄχλῳ ἀναπεσεῖν ἐπὶ τὴν γῆν
kai parangeilas tō ochlō anapesein epi tēn gēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i zapovjedivši [onom] mnoštvu leći za stol na [onu] zemlju"
1. zapovjedivši Izvornik: παραγγείλας [parangeilas] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda. Aoristni particip izražava radnju koja prethodi glavnim glagolima u sljedećem stihu ('uze... i razlomi') i priprema okvir za središnji čin. Značenje: Glagol 'parangello' (složen od 'para' — pokraj, duž i 'angello' — javiti) izvorno je označavao prenošenje zapovijedi duž vojnog stroja. Isus nastupa s punim autoritetom domaćina i pastira koji uvodi red u veliko mnoštvo prije blagovanja.
2. mnoštvu Izvornik: τῷ ὄχλῳ [tō ochlō] Gramatika: Imenica s određenim članom u dativu jednine muškog roda, kao neizravni objekt glagola 'zapovjedivši'. Jednina imenice promatra tisuće ljudi kao jedno jedinstveno tijelo. Značenje: Određeni član upućuje na ono isto mnoštvo nad kojim se Isus maločas sažalio; njegova se unutarnja sućut sada pretvara u konkretan, organiziran čin brige.
3. leći za stol Izvornik: ἀναπεσεῖν [anapesein] Gramatika: Infinitiv drugog aorista aktiva u službi dopune participu 'zapovjedivši' (izražava sadržaj zapovijedi). Aorist označava sam čin zauzimanja položaja za blagovanje. Značenje: Iako doslovno sastavljen od 'ana' (gore, natrag) i 'pipto' (pasti), glagol 'anapipto' je tehnički izraz za antički običaj poluležećeg naslanjanja na lijevi lakat za svečanim stolom. Time pustoš postaje svečana blagovaonica, a hranjenje mnoštva predokus mesijanske gozbe.
4. na zemlju Izvornik: ἐπὶ τὴν γῆν [epi tēn gēn] Gramatika: Prijedložni izraz s prijedlogom 'epi' i akuzativom jednine ženskog roda. Akuzativ uz 'epi' označava kretanje i spuštanje prema površini te prostiranje po njoj. Značenje: Za razliku od prvog umnažanja kruha u proljeće gdje mnoštvo sjeda 'na travu' (Mt 14,19), ovdje sjedaju izravno 'na zemlju' (tlo), što odgovara surovijem pustinjskom ambijentu ili kasnijem, sušnom dobu godine.
Ovaj kratki stih iz Matejeva evanđelja (Mt 15,35) opisuje ključni trenutak pripreme za čudo drugog umnožavanja kruhova, u kojem se savršeno isprepliću Isusov suvereni božanski autoritet i duboka pastirska sućut. Zapovijedajući mnoštvu da sjedne – odnosno da zauzme položaj svečane gozbe (grč. anapipto) na samom golom tlu pustoga kraja – Isus demonstrira nepsihološki mir i potpunu suverenost nad prirodnim zakonima, zahtijevajući od naroda čin vjere i anticipacije prije nego što se čudo uopće dogodilo.
Teološki, prizor preobrazbe puste, obične 'zemlje' u stol bogate mesijanske gozbe nosi snažnu eshatološku poruku o naravi Božjeg kraljevstva. Isus, kao Istinski Pastir iz Psalma 23, ne čeka savršene okolnosti niti pravi razliku među iscrpljenim ljudima; On u samom pustoj stvarnosti ljudskog života, na obično zemaljsko tlo, donosi nebesko obilje, red, mir i zajedništvo, naviještajući konačnu gozbu u Kraljevstvu Božjem gdje će sam Bog trajno hraniti i tješiti svoj narod.