A Isus, dozvavši k Sebi učenike Svoje, reče: "Sažaljeva Mi se nad mnoštvom jer već tri dana ustrajavaju uza Me i nemaju što jesti; i otpustiti ih natašte ne želim, da ne bi klonuli na putu."
I govore Mu učenici: "Odakle nama u pustoši toliki kruhovi da nasite toliko mnoštvo?"
I govori im Isus: "Koliko kruhova imate?" A oni rekoše: "Sedam, i malo ribica."
I zapovjedivši mnoštvu da posjeda po zemlji,
uze sedam kruhova i ribe, te zahvalivši razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvima.
I govori im Isus: "Koliko kruhova imate?" A oni rekoše: "Sedam, i malo ribica."
I reče im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice.
Καὶ λέγει αὐτοῖς ὁ Ἰησοῦς· πόσους ἄρτους ἔχετε; οἱ δὲ εἶπαν· ἑπτὰ καὶ ὀλίγα ἰχθύδια.
Kai legei autois ho Iēsous posous artous echete hoi de eipan hepta kai oliga ichthudia
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I govori njima [onaj] Isus: koliko kruhova imate? [oni] a rekoše: sedam i malo ribica."
1. govori Izvornik: λέγει [legei] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva, indikativ, 3. lice jednine. Kao i u prethodnom stihu, historijski prezent unosi dramatičnu živost u središnji trenutak dijaloga. Značenje: Isus ne ulazi u raspravu o tome odakle nabaviti hranu u pustoši, nego smirenom prisutnošću preusmjerava pozornost učenika s onoga što nemaju na ono što već drže u rukama.
2. koliko kruhova imate Izvornik: πόσους ἄρτους ἔχετε [posous artous echete] Gramatika: Upitna zamjenica količine u akuzativu množine muškog roda uz imenicu 'kruhove' i glagol u prezentu aktiva, 2. lice množine. Prezent 'imate' pita za trenutno, stvarno raspoloživo stanje. Značenje: Božje djelovanje u pravilu ne polazi od ničega, nego traži da čovjek prinese ono malo čime raspolaže. Isusovo pitanje odgaja učenike da prepoznaju kako je i najskromniji dar dovoljan kada se preda u njegove ruke.
3. a [oni] rekoše Izvornik: οἱ δὲ εἶπαν [hoi de eipan] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškog roda uz česticu 'de' ovdje ima funkciju osobne zamjenice ('a oni'), dok je glagol u aoristu aktiva, 3. lice množine. Prelazak s historijskog prezenta na aorist označava kratak, činjenični odgovor. Značenje: Konstrukcija 'hoi de' klasičan je pripovjedni prijelaz u dijalogu kojim se mijenja govornik, a sažeti aorist zrcali skromnost i kratkoću njihove zalihe.
4. sedam Izvornik: ἑπτὰ [hepta] Gramatika: Glavni broj koji se u grčkom jeziku ne sklanja, a ovdje stoji samostalno jer se iz prethodnog pitanja podrazumijeva imenica 'kruhova'. Značenje: U biblijskoj simbolici broj sedam označava puninu, cjelovitost i savršenstvo. U kontekstu hranjenja četiri tisuće ljudi u poganskom ili rubnom području, sedam kruhova (nasuprot pet kruhova za pet tisuća Židova) naviješta puninu spasenja koja se širi na sve narode.
5. malo ribica Izvornik: ὀλίγα ἰχθύδια [oliga ichthudia] Gramatika: Pridjev 'oliga' (malo, nekoliko) i imenica 'ichthydia' u akuzativu množine srednjeg roda, kao izravni objekt koji se naslanja na glagol 'imamo' iz pitanja. Imenica je umanjenica (deminutiv) od 'ichthys' (riba). Značenje: Upotreba umanjenice 'ribice' (sitne, vjerojatno sušene ili usoljene ribe koje su se jele kao prilog uz kruh) u kombinaciji s pridjevom 'malo' dodatno naglašava neznatnost ljudskih zaliha pred veličinom čuda koje slijedi. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik aramejskog i kasnohebrejskog imena Ješua (Yeshua), koje je skraćeni oblik starijeg hebrejskog imena Jošua (Yehoshua), sastavljenog od teofornog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 15,34) donosi ključni trenutak uvodnog dijaloga prije drugog čudesnog umnožavanja kruhova, gdje Isus pedagoški usmjerava svoje učenike od paralizirajuće brige zbog nedostatka resursa prema svijesti o božanskoj providnosti. Postavljajući pitanje »Koliko kruhova imate?«, Isus ne traži informaciju, već poziva učenike na čin vjere i predaje: traži da sagledaju ono što posjeduju i da taj skromni, naizgled beznačajni ostatak (sedam kruhova i nekoliko sitnih ribica) stave na raspolaganje Njemu.
Glavna teološka poruka stiha leži u tajni božanske ekonomije milosti: Bog ne traži od čovjeka ono što nema, već traži vjerno darivanje onoga što ima, koliko god to bilo neznatno u očima svijeta. Simbolika broja sedam naglašava savršenstvo i puninu Kristove opskrbe, ukazujući da Njegovo spasenje i milost nisu ograničeni samo na Izrael, već su u svojoj cjelovitosti namijenjeni svim narodima i svakom čovjeku koji gladuje za istinskim životom.