I pristupiše Mu mnoštva mnoga imajući sa sobom hrome, slijepe, kljaste, nijeme i druge mnoge, te ih baciše do nogu Njegovih, i izliječi ih,
tako da se mnoštvo začudi gledajući nijeme gdje govore, kljaste zdrave, hrome gdje hodaju i slijepe gdje gledaju. I proslaviše Boga Izraelova.
A Isus, dozvavši k Sebi učenike Svoje, reče: "Sažaljeva Mi se nad mnoštvom jer već tri dana ustrajavaju uza Me i nemaju što jesti; i otpustiti ih natašte ne želim, da ne bi klonuli na putu."
I govore Mu učenici: "Odakle nama u pustoši toliki kruhovi da nasite toliko mnoštvo?"
I govori im Isus: "Koliko kruhova imate?" A oni rekoše: "Sedam, i malo ribica."
A Isus, dozvavši k Sebi učenike Svoje, reče: "Sažaljeva Mi se nad mnoštvom jer već tri dana ustrajavaju uza Me i nemaju što jesti; i otpustiti ih natašte ne želim, da ne bi klonuli na putu."
A Isus dozvavši učenike svoje reče: žao mi je ovoga naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.
Ὁ δὲ Ἰησοῦς προσκαλεσάμενος τοὺς μαθητὰς αὐτοῦ εἶπεν· σπλαγχνίζομαι ἐπὶ τὸν ὄχλον ὅτι ἤδη ἡμέραι τρεῖς προσμένουσίν μοι καὶ οὐκ ἔχουσιν τί φάγωσιν. καὶ ἀπολῦσαι αὐτοὺς νήστεις οὐ θέλω μήποτε ἐκλυθῶσιν ἐν τῇ ὁδῷ.
Ho de Iēsous proskalesamenos tous mathētas autou eipen splagchnizomai epi ton ochlon hoti ēdē hēmerai treis prosmenousin moi kai ouk echousin ti phagōsin kai apolusai autous nēsteis ou thelō mēpote ekluthōsin en tēa hodō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"[Onaj] a Isus dozvavši k sebi [one] učenike njegove reče: sažalijevam se iz utrobe nad [onim] mnoštvom jer već dana tri ustrajavaju uza me i ne imaju što pojedu. i otpustiti njih natašte ne želim da ne bi klonuli na [onom] putu."
1. dozvavši k sebi Izvornik: προσκαλεσάμενος [proskalesamenos] Gramatika: Particip aorista u mediju, nominativ jednine muškog roda. Aorist označava radnju koja prethodi glavnom glagolu 'reče', dok medijski oblik naglašava osobnu uključenost subjekta — Isus ih poziva k sebi, u svoj neposredni krug. Značenje: Glagol je složenica prijedloga 'pros' (prema, k) i 'kaleo' (zvati). Isus ne izdaje naredbu izdaleka, nego najprije okuplja učenike oko sebe kako bi ih uključio u svoje suosjećanje i nadolazeće čudo.
2. sažalijevam se iz utrobe Izvornik: σπλαγχνίζομαι [splagchnizomai] Gramatika: Glagol u prezentu, mediopasivni indikativ, 1. lice jednine. Prezent ovdje izražava trenutno, živo i trajno stanje koje prožima govornika u trenutku govora. Značenje: Izveden iz imenice 'splagchna' (utroba, crijeva, srce, pluća), koja je u antičkom i semitskom svijetu bila sjedište najdubljih osjećaja. U evanđeljima se ovaj glagol primjenjuje isključivo na Isusa (i u njegovim prispodobama na Boga) te označava božansku, utrobnu bol i milosrđe pred ljudskom nevoljom.
3. ustrajavaju uza me Izvornik: προσμένουσίν μοι [prosmenousin moi] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva, 3. lice množine, praćen osobnom zamjenicom u dativu jednine. Prezent u kombinaciji s prilogom 'već tri dana' opisuje radnju koja je započela u prošlosti i neprekidno traje sve do sadašnjeg trenutka. Značenje: Složenica od 'pros' (uz, pri) i 'meno' (ostati, boraviti) izražava vjerno ostajanje i privrženost. Mnoštvo nije samo prolazno slušalo Isusa, nego je danima ostalo priljubljeno uz njega, zaboravljajući na osnovne životne potrebe.
4. natašte Izvornik: νήστεις [nēsteis] Gramatika: Pridjev u akuzativu množine muškog roda, u službi predikatnog atributa uz zamjenicu 'njih'. Označava stanje u kojem bi se mnoštvo nalazilo u trenutku otpuštanja. Značenje: Tvorbeno potječe od niječnog prefiksa 'ne-' i glagola 'esthio' (jesti), pa doslovno znači 'nejedući', 'prazna želuca', 'bez hrane'. Ovdje ne označava obredni post, nego stvarnu fizičku oskudicu.
5. da ne bi klonuli Izvornik: μήποτε ἐκλυθῶσιν [mēpote ekluthōsin] Gramatika: Niječna namjerna veza 'mepote' (da ne bi, da slučajno ne) praćena konjunktivom aorista pasiva u 3. licu množine. Pasivni oblik ukazuje na to da bi mnoštvo podleglo vanjskoj iscrpljenosti i gladi. Značenje: Glagol 'eklyo' doslovno znači 'odriješiti', 'raspustiti' ili 'olabaviti' (poput tetive na luku), odakle prelazi u značenje potpunog gubitka snage, malaksalosti i rušenja od iznemoglosti na putu kući. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik aramejskog i kasnohebrejskog imena Ješua (Yeshua), koje je skraćeni oblik starijeg hebrejskog imena Jošua (Yehoshua), sastavljenog od teofornog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Matej 15:32) predstavlja jedan od najdubljih prikaza Isusova pastirskog srca i božanske samilosti u Novom zavjetu. Matej ne otkriva Isusa samo kao moćnog čudotvorca, već prije svega kao suosjećajnog Otkupitelja čija se samilost (σπλάγχνα) rađa iz duboke nutrine i brige za cjelovitog čovjeka. Dok mnoštvo pokazuje iznimnu duhovnu žeđ ustrajući uz Njega tri dana u pustinji, Isus pokazuje da prava božanska skrb ne ignorira tjelesne i materijalne potrebe. Bog se ne želi oprostiti s čovjekom dok on grca u gladi i iscrpljenosti; Isusovo odlučno »ne želim ih otpustiti gladne« suvereno je jamstvo Božje ljubavi koja ne dopušta da oni koji traže Krista ostanu napušteni ili prepušteni vlastitim ograničenim silama.
U širem teološkom i biblijskom kontekstu, ova epizoda služi kao eklasiološki i sakramentalni pralik Euharistije te kršćanskog zajedništva. Pozivajući učenike k sebi prije same intervencije, Isus poziva Crkvu svih vremena da dijeli Njegov pogled samilosti prema umornom, gladnom i iscrpljenom svijetu te da aktivno sudjeluje u posredovanju Njegove milosti. Hrana koju Krist pruža sprečava da čovjek »klone na putu« – kako na doslovnom putu kroz zemaljske teškoće, tako i na dugom hodu vjere prema vječnoj domovini, podsjećajući nas da je Krist jedina prava, konačna i cjelovita okrjepa za svaku ljudsku glad.