tako da se mnoštvo začudi gledajući nijeme gdje govore, kljaste zdrave, hrome gdje hodaju i slijepe gdje gledaju. I proslaviše Boga Izraelova.
A Isus, dozvavši k Sebi učenike Svoje, reče: "Sažaljeva Mi se nad mnoštvom jer već tri dana ustrajavaju uza Me i nemaju što jesti; i otpustiti ih natašte ne želim, da ne bi klonuli na putu."
I govore Mu učenici: "Odakle nama u pustoši toliki kruhovi da nasite toliko mnoštvo?"
I govori im Isus: "Koliko kruhova imate?" A oni rekoše: "Sedam, i malo ribica."
I zapovjedivši mnoštvu da posjeda po zemlji,
I govore Mu učenici: "Odakle nama u pustoši toliki kruhovi da nasite toliko mnoštvo?"
I rekoše mu učenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod?
καὶ λέγουσιν αὐτῷ οἱ μαθηταί αὐτοῦ· πόθεν ἡμῖν ἐν ἐρημίᾳ ἄρτοι τοσοῦτοι ὥστε χορτάσαι ὄχλον τοσοῦτον;¶
kai legousin autō hoi mathētai autou pothen hēmin en erēmia artoi tosoutoi hōste chortasai ochlon tosouton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i govore njemu [oni] učenici: odakle nama u pustoši kruhovi toliki tako da nasite mnoštvo toliko?"
1. govore Izvornik: λέγουσιν [legousin] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva, indikativ, 3. lice množine. Riječ je o pripovjednom (historijskom) prezentu kojim evanđelist prošli događaj prikazuje živo, kao da se odvija pred očima čitatelja. Značenje: Upotrebom prezenta naglašava se neposrednost i napetost reakcije učenika, koji odmah odgovaraju na Isusovu brigu iznoseći naizgled nepremostivu prepreku.
2. odakle nama Izvornik: πόθεν ἡμῖν [pothen hēmin] Gramatika: Upitni prilog mjesta 'pothen' (odakle) uz osobnu zamjenicu u dativu množine bez izrečenog glagola 'biti' (elipsa). Dativ ovdje ima posvojnu i odnosnu funkciju ('odakle bi nama bilo', 'odakle da mi nabavimo'). Značenje: Izraz otkriva usmjerenost učenika na vlastite, ljudske resurse ('nama'). Iako su već svjedočili čudesnom umnažanju kruha, njihov pogled ponovno ostaje zatvoren u granice zemaljskih mogućnosti.
3. u pustoši Izvornik: ἐν ἐρημίᾳ [en erēmia] Gramatika: Prijedložni izraz s imenicom u dativu jednine ženskog roda, bez određenog člana. Odsutnost člana naglašava kakvoću prostora ('u kakvu pustom, nenastanjenom kraju'), a ne neko određeno zemljopisno ime. Značenje: Imenica 'eremia' označava nenastanjeno, osamljeno mjesto bez naselja i opskrbe. U biblijskoj teologiji pustinja je prostor ljudske nemoći, ali upravo zato i povlašteno mjesto Božje providnosti, gdje je Bog nekoć hranio Izraela manom.
4. da nasite Izvornik: ὥστε χορτάσαι [hōste chortasai] Gramatika: Posljedični veznik 'hoste' praćen infinitivom aorista aktiva. Aorist ovdje označava potpunu, dovršenu radnju — nahraniti mnoštvo do kraja, do potpune sitosti. Značenje: Glagol 'chortazo' izvorno je značio 'hraniti stoku travom ili krmom' (od 'chortos' — trava, sijeno), a u helenističkom grčkom postao je snažan izraz za ljudsko blagovanje do potpune sitosti, čime se naglašava obilje mesijanske gozbe.
5. kruhovi toliki ... mnoštvo toliko Izvornik: ἄρτοι τοσοῦτοι ... ὄχλον τοσοῦτον [artoi tosoutoi ... ochlon tosouton] Gramatika: Pokazna zamjenica veličine ili količine 'tosoutos' najprije u nominativu množine uz 'kruhove', a zatim u akuzativu jednine uz 'mnoštvo'. Ponavljanje iste riječi u različitim brojevima stvara stilsku ravnotežu i pojačava kontrast. Značenje: Učenici stavljaju u izravan sraz 'toliko mnoštvo' i 'tolike kruhove' koji bi za nj bili potrebni, ističući u svojim očima potpuni nerazmjer između golemih potreba i pustinjske oskudice.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 15,33) savršeno sažima vječnu napetost između ograničene ljudske logike i neograničene božanske providnosti. Pitanje učenika ('Odakle nama u pustini toliki kruhovi?') razotkriva tipičan ljudski zaborav i duhovno sljepilo: unatoč tome što su već svjedočili sličnom čudu, učenici ponovno procjenjuju situaciju isključivo kroz prizmu vlastitih oskudnih mogućnosti i nepovoljnih vanjskih okolnosti (pustinja). Njihova pogreška leži u tome što rješenje traže u horizontalnoj ravni zemaljskih resursa, zaboravljajući da pored njih stoji Onaj koji je Stvoritelj i Gospodar materije, istinski 'Kruh života'.
Glavna teološka i duhovna poruka stiha jest da ljudska bespomoćnost i praznina ('pustoš') nisu prepreka Božjem djelovanju, već prostor u kojem se Njegova milost najsnažnije očituje. Isus od svojih sljedbenika ne traži da vlastitom snagom i sredstvima nasite nepregledne potrebe svijeta, već da svoje neznatne resurse s povjerenjem predaju Njemu u ruke. Tek tada, u susretu ljudske poniznosti i božanske svemoguće samilosti, događa se čudo koje ne samo da utažuje glad, već donosi potpunu puninu i izobilje za sve narode.