Tada pristupaju Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći:
Tada pristupaju Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći:
"Zbog čega učenici Tvoji prestupaju predaju starješina? Naime, ne peru ruke svoje kada kruh jedu."
A On odgovori i reče im: "Zbog čega i vi prestupate Zapovijed Božju zbog predaje svoje?
Ta Bog reče: 'Poštuj oca i majku', i: 'Tko govori zlo o ocu ili majci, smrću neka skonča.'
Vi pak govorite: 'Tko god kaže ocu ili majci: "Dar je ono čime bi se od mene okoristio",
A On odgovori i reče im: "Zbog čega i vi prestupate Zapovijed Božju zbog predaje svoje?
A on odgovarajući reče im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za običaje svoje?
Ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν αὐτοῖς· διὰ τί καὶ ὑμεῖς παραβαίνετε τὴν ἐντολὴν τοῦ θεοῦ διὰ τὴν παράδοσιν ὑμῶν;
Ho de apokritheis eipen autois dia ti kai humeis parabainete tēn entolēn tou theou dia tēn paradosin humōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"[On] a odgovorivši reče njima: zbog čega i vi prestupate [tu] zapovijed [toga] Boga zbog [te] predaje vaše?"
1. On a odgovorivši reče Izvornik: Ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν [Ho de apokritheis eipen] Gramatika: Određeni član u funkciji osobne zamjenice s česticom 'de' koja označava promjenu govornika, particip aorista pasivnog (u deponentnom značenju) u nominativu jednine te glavni glagol u aoristu aktivnom. Oba oblika u aoristu prikazuju odgovor kao cjelovitu, odlučnu radnju. Značenje: Ustaljena biblijska formula kojom se uvodi svečani i mjerodavni odgovor. Čestica 'de' ovdje postavlja oštru protutežu između farizejske optužbe i Isusova protupitanja.
2. i vi prestupate Izvornik: καὶ ὑμεῖς παραβαίνετε [kai humeis parabainete] Gramatika: Priložni veznik 'kai' ('i, također'), naglašena osobna zamjenica 'humeis' u nominativu množine i glagol u prezentu aktivnom, 2. lice množine. Budući da je lice već sadržano u glagolskom nastavku, izričito navođenje zamjenice 'humeis' nosi snažan kontrastni naglasak. Značenje: Isus uzvraća istim glagolom ('parabainō' — prestupati) kojim su oni optužili učenike, preokrećući optužbu izravno na tužitelje: dok oni sude o običajima, sami čine daleko teži prijestup.
3. zapovijed Boga Izvornik: τὴν ἐντολὴν τοῦ θεοῦ [tēn entolēn tou theou] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda s određenim članom, praćena imenicom u genitivu jednine muškog roda s članom. Genitiv označava izvorni autoritet i zakonodavca ('zapovijed koja dolazi od Boga'). Značenje: Nasuprot 'predaji starješina' iz prethodnog stiha, Isus postavlja 'zapovijed Boga' ('entolē'). Time uspostavlja jasnu hijerarhiju: Božja izravna odredba ima apsolutni i neusporedivo viši autoritet od ljudskih propisa.
4. zbog predaje vaše Izvornik: διὰ τὴν παράδοσιν ὑμῶν [dia tēn paradosin humōn] Gramatika: Prijedlog 'dia' s akuzativom jednine ženskog roda i osobnom zamjenicom u genitivu množine. Konstrukcija 'dia' s akuzativom označava uzrok ili svrhu ('radi, u korist'). Značenje: Dok su farizeji predaju nazvali 'predajom starješina' dajući joj drevni autoritet, Isus je svodi na 'vašu predaju' ('paradosin humōn'), razotkrivajući je kao ljudsku tvorevinu zbog čijeg očuvanja krše samu Božju volju.
Ovaj stih (Matej 15,3) predstavlja jednu od najsnažnijih Isusovih kritika religijskog legalizma i ljudskih tradicija koje se uzdižu iznad Božje riječi. Suočen s optužbama farizeja da njegovi učenici krše 'predaju starih' jer ne peru ruke prije jela, Isus ne ulazi u raspravu o higijenskim ili obrednim sitnicama, već pogađa samu srž problema: izravnim protupitanjem razotkriva njihovo duhovno licemjerje. On povlači oštru i nepremostivu granicu između apsolutnog autoriteta Božje zapovijedi (entolē tou theou) i relativnog, ljudskog podrijetla njihove tradicije (paradosis hymōn).
Glavna poruka stiha jest da nikakva ljudska vjerska praksa, običaj ili teološki sustav, koliko god bili starovječno cijenjeni ili institucionalizirani, ne smiju nikada zasjeniti, zamijeniti ili poništiti jasnu Božju zapovijed. Kada ljudska predaja postane sama sebi svrhom te počne opravdavati neposlušnost temeljnim Božjim moralnim zakonima (poput ljubavi, brige za roditelje i pravednosti), ona se pretvara u grešno kršenje Božje volje. Isus ovim stihom trajno poziva svako vjersko društvo i pojedinca na stalno preispitivanje vlastitih tradicija u svjetlu vrhovnog autoriteta Svetog pisma.