A On odgovori i reče im: "Zbog čega i vi prestupate Zapovijed Božju zbog predaje svoje?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A On odgovori i reče im: "Zbog čega i vi prestupate Zapovijed Božju zbog predaje svoje?
Ta Bog reče: 'Poštuj oca i majku', i: 'Tko govori zlo o ocu ili majci, smrću neka skonča.'
Vi pak govorite: 'Tko god kaže ocu ili majci: "Dar je ono čime bi se od mene okoristio",
nipošto neće poštovati oca svojega.' I obezvrijediste Riječ Božju zbog predaje svoje.
Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija govoreći:
Vi pak govorite: 'Tko god kaže ocu ili majci: "Dar je ono čime bi se od mene okoristio",
A vi kažete: ako koji reče ocu ili materi: prilog je čim bih ti ja mogao pomoći;
ὑμεῖς δὲ λέγετε· ὃς ἂν εἴπῃ τῷ πατρὶ ἢ τῇ μητρί· δῶρον ὃ ἐὰν ἐξ ἐμοῦ ὠφεληθῇς,
humeis de legete hos an eipē tō patri ē tēa mētri dōron ho ean ex emou ōphelēthēas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vi pak govorite: Tko god kaže ocu ili majci: Dar što ako od mene budeš okorišten,"
1. Vi pak Izvornik: ὑμεῖς δὲ [humeis de] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu množine na samom početku rečenice i suprotni veznik na drugom mjestu. U grčkom se subjektna zamjenica navodi samo kada se želi posebno istaknuti, a ovdje stvara oštru suprotnost prema Bogu iz prethodnog stiha. Značenje: Ovom konstrukcijom Isus izravno suprotstavlja autoritet ljudskih vjerskih učitelja Božjem autoritetu. Dok Bog zapovijeda jedno, oni si uzimaju pravo propisivati nešto sasvim suprotno.
2. govorite Izvornik: λέγετε [legete] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 2. lice množine. Prezent ovdje označava trajnu, uobičajenu radnju i ustaljeno učenje. Značenje: Nije riječ o pojedinačnom propustu, nego o sustavnom i redovitom naučavanju farizeja i pismoznanaca koje je postalo dijelom njihove pravne prakse.
3. Tko god kaže Izvornik: ὃς ἂν εἴπῃ [hos an eipē] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu jednine uz modalnu česticu uopcavanja i glagol u aoristu konjunktiva, 3. lice jednine. Ova konstrukcija uvodi opći, neodređeni uvjet za bilo koji pojedinačni slučaj, dok aorist označava sam čin izgovaranja zavjetne formule. Značenje: Formulacija oponaša pravni jezik rabinskih odredbi (halaha), gdje je dovoljna jedna svečano izgovorena izjava da bi se uspostavilo neopozivo pravno stanje.
4. Dar Izvornik: δῶρον [dōron] Gramatika: Imenica u nominativu jednine srednjeg roda bez člana, u službi imenskog predikata uz neizrečenu sponu 'jest'. Značenje: Grčka riječ prevodi hebrejski i aramejski pojam 'korban' (usp. Mk 7,11) — zavjetni prinos posvećen Hramu. Proglašenjem neke imovine 'darom Bogu' ona je postajala nedodirljiva za svjetovnu upotrebu, pa se pod krinkom pobožnosti imovina mogla uskratiti vlastitim roditeljima.
5. od mene budeš okorišten Izvornik: ἐξ ἐμοῦ ὠφεληθῇς [ex emou ōphelēthēas] Gramatika: Prijedlog s genitivom osobne zamjenice koji označava izvor te glagol u aoristu, pasiv, konjunktiv, 2. lice jednine. Uz prethodnu pogodbenu česticu tvori opću odnosnu rečenicu: sve ono čime bi se netko od mene mogao okoristiti. Značenje: Izraz obuhvaća svaku vrstu materijalne potpore i uzdržavanja koju su djeca po Božjem zakonu bila dužna pružati ostarjelim roditeljima.
Ovaj stih (Matej 15,5) predstavlja vrhunac Isusove kritike vjerskog formalizma i licemjerja, u kojem se ljudske tradicije i pravne kazuistike koriste za dokidanje jasnih i vječnih Božjih zapovijedi. Osuđujući praksu proglašavanja imovine "darom posvećenim Bogu" (korbanom) kako bi se izbjegla dužnost materijalne skrbi za ostarjele roditelje, Isus razotkriva kako lažna pobožnost može postati pokriće za sebičnost, bezosjećajnost i moralni prijestup. Pravi Božji zakon temelji se na ljubavi, milosrđu i pravednosti prema bližnjemu, a peta zapovijed o poštivanju roditelja zahtijeva konkretnu, praktičnu i egzistencijalnu podršku u trenucima njihove potrebe.
Glavna teološka i duhovna poruka ovog stiha jest da Bog nikada ne prihvaća vjersku žrtvu, obred ili prinos koji nastaje na štetu temeljnih etičkih dužnosti prema ljudima. Religioznost koja zanemaruje ljubav i brigu za obitelj nije ugodna Bogu, već predstavlja izopačenje same srži vjere. Isus ovdje trajno poziva svakog vjernika na autentičnost, podsjećajući nas da se pravi odnos s Bogom neodvojivo očituje kroz djelatnu ljubav i odgovornost prema onima koji su nam povjereni.