Tada pristupaju Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći:
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Tada pristupaju Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći:
"Zbog čega učenici Tvoji prestupaju predaju starješina? Naime, ne peru ruke svoje kada kruh jedu."
A On odgovori i reče im: "Zbog čega i vi prestupate Zapovijed Božju zbog predaje svoje?
Ta Bog reče: 'Poštuj oca i majku', i: 'Tko govori zlo o ocu ili majci, smrću neka skonča.'
"Zbog čega učenici Tvoji prestupaju predaju starješina? Naime, ne peru ruke svoje kada kruh jedu."
Zašto učenici tvoji prestupaju običaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu.
διὰ τί οἱ μαθηταί σου παραβαίνουσιν τὴν παράδοσιν τῶν πρεσβυτέρων; οὐ γὰρ νίπτονται τὰς χεῖρας αὐτῶν ὅταν ἄρτον ἐσθίωσιν.¶
dia ti hoi mathētai sou parabainousin tēn paradosin tōn presbuterōn ou gar niptontai tas cheiras autōn hotan arton esthiōsin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zbog čega [ti] učenici tvoji prestupaju [tu] predaju [tih] starješina? Ne naime peru [te] ruke njihove kada kruh jedu."
1. Zbog čega Izvornik: διὰ τί [dia ti] Gramatika: Prijedlog 'dia' s upitnom zamjenicom 'ti' u akuzativu jednine srednjeg roda. S akuzativom 'dia' označava uzrok ili razlog ('radi čega, iz kojeg razloga'). Značenje: Izraz ne traži samo obavijest, nego predstavlja prijekorno pitanje koje zahtijeva opravdanje za ponašanje koje sugovornici smatraju neprihvatljivim prijestupom.
2. prestupaju Izvornik: παραβαίνουσιν [parabainousin] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Prezent ovdje izražava uobičajenu, ponavljajuću radnju i trajnu praksu Isusovih učenika. Značenje: Složenica od 'para' (pokraj, mimo) i 'bainō' (koračati, ići), što doslovno znači 'koračati mimo, prekoračiti granicu'. U vjersko-pravnom jeziku označava svjesno kršenje propisane norme.
3. predaju starješina Izvornik: τὴν παράδοσιν τῶν πρεσβυτέρων [tēn paradosin tōn presbuterōn] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda kao izravni objekt, praćena imenicom u genitivu množine muškog roda s određenim članovima. Genitiv označava podrijetlo i autoritet od kojega predaja potječe. Značenje: Riječ 'paradosis' (od 'paradidōmi' — predati dalje, uručiti) označava usmeni zakon, tj. pravna tumačenja i uredbe drevnih učitelja ('starješina') kojima su farizeji pripisivali obvezujuću snagu jednaku pisanom Zakonu.
4. Ne naime peru Izvornik: οὐ γὰρ νίπτονται [ou gar niptontai] Gramatika: Nijekanje 'ou', uzročna čestica 'gar' (uvijek na drugom mjestu u rečenici) i glagol u prezentu medija, indikativ, 3. lice množine. Medijalni oblik glagola pokazuje da subjekt vrši radnju na samome sebi, odnosno na dijelu vlastitog tijela ('peru sebi'). Značenje: Čestica 'gar' uvodi konkretan dokaz za prethodnu optužbu. Glagol 'niptō' označava pranje pojedinog dijela tijela (za razliku od 'louō' — kupati cijelo tijelo), a ovdje se ne radi o higijenskom, nego o obrednom pranju ruku prije jela radi uklanjanja obredne nečistoće.
5. kada kruh jedu Izvornik: ὅταν ἄρτον ἐσθίωσιν [hotan arton esthiōsin] Gramatika: Vremenski veznik 'hotan' (složen od 'hote' i modalne čestice 'an'), imenica u akuzativu jednine bez člana i glagol u prezentu konjunktiva aktivnog, 3. lice množine. Konstrukcija 'hotan' s konjunktivom prezenta izražava opću, ponavljajuću radnju ('kad god jedu'). Značenje: Izraz 'jesti kruh' je prepoznatljiv semitizam koji označava uzimanje obroka općenito, budući da je kruh bio temeljna namirnica svakog blagovanja.
Ovaj stih (Matej 15:2) predstavlja prijelomnu točku sukoba između Isusova autentičnog tumačenja Božje volje i farizejskog legalizma koji je dominirao tadašnjim vjerskim životom. Farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema optužuju Isusove učenike za kršenje 'predaje starešina' (usmenog zakona i obrednih propisa o čistoći), čime zapravo direktno dovode u pitanje Isusov rabinski i duhovni autoritet. Za njih je vanjsko obredno pranje ruku prije jela bilo pitanje svetosti i očuvanja identiteta Božjeg naroda, dok Isus u ovom sukobu prepoznaje opasnost zamjene Božjih zapovijedi ljudskim tradicijama.
Glavna poruka stiha i kasnijeg Isusovog odgovora leži u razotkrivanju duhovne slijeposti koja se fokusira na vanjsku, ritualnu čistoću i forme, dok istovremeno zanemaruje unutarnju čistoću srca i moralnu poslušnost Bogu. Isus koristi ovu optužbu kako bi oslobodio svoje sljedbenike od tereta ljudskih propisa, naglašavajući da čovjeka pred Bogom ne onečišćuje ono što ulazi izvana (neopranim rukama i hranom), već ono što izlazi iz unutrašnjosti – iz ljudskog srca.