Ta iz srca izlaze zle pomisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, hule.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ta iz srca izlaze zle pomisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, hule.
To je ono što onečišćuje čovjeka; a neopranim rukama jesti ne onečišćuje čovjeka."
I izašavši odande, Isus se povuče u krajeve Tira i Sidona.
I gle, žena Kanaanka izađe iz onih krajeva te vikaše govoreći: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći je moja teško opsjednuta demonom."
A On joj ne odgovori ni riječi. I pristupiše učenici Njegovi te Ga moljahu govoreći: "Otpusti je, jer viče za nama."
I izašavši odande, Isus se povuče u krajeve Tira i Sidona.
I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske.
Καὶ ἐξελθὼν ἐκεῖθεν ὁ Ἰησοῦς ἀνεχώρησεν εἰς τὰ μέρη Τύρου καὶ Σιδῶνος.
Kai exelthōn ekeithen ho Iēsous anechōrēsen eis ta merē Turou kai Sidōnos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I izašavši odande onaj Isus povuče se u one dijelove Tira i Sidona."
1. izašavši Izvornik: ἐξελθὼν [exelthōn] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava radnju koja je prethodila glavnom glagolu: Isus je najprije napustio prethodno mjesto, a zatim se povukao. Značenje: Glagol označava svjesno napuštanje dotadašnjeg prostora djelovanja u Galileji nakon oštrog sukoba s farizejima i pismoznancima iz Jeruzalema oko pitanja obredne čistoće.
2. odande Izvornik: ἐκεῖθεν [ekeithen] Gramatika: Mjesni prilog koji označava kretanje od određenog mjesta ('s onoga mjesta'). Značenje: Upućuje na područje Genezareta gdje se odvijala rasprava o predaji starih, čime se povlači prostorna i duhovna granica između sukoba s vjerskim vođama i novog okruženja.
3. povuče se Izvornik: ἀνεχώρησεν [anechōrēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine indikativa, što izriče cjelovitu i dovršenu radnju u prošlosti. Značenje: U Matejevom evanđelju ovaj glagol redovito označava strateško povlačenje pred opasnošću ili neprijateljstvom kako bi se izbjegao preuranjeni sukob i nastavilo poslanje u miru.
4. u one dijelove Izvornik: εἰς τὰ μέρη [eis ta merē] Gramatika: Prijedlog s akuzativom množine srednjeg roda uz određeni član, što označava smjer kretanja prema nekom geografskom području ili krajevima. Značenje: Izraz pokazuje da Isus ne ulazi nužno u same poganske gradove, nego dolazi u njihovo pogranično područje, na sam rub židovske zemlje, gdje se susreću dva svijeta. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti).
- Tir [Τύρος (heb. צֹר) / Turos] (grad) Znači: stijena, hrid Tvorba: Grčki oblik semitskog (feničkog i hebrejskog) imena Cor, nazvanog tako jer je drevni grad bio izgrađen na kamenitom otoku uz obalu Sredozemnog mora.
- Sidon [Σιδών (heb. צִידוֹן) / Sidōn] (grad) Znači: ribolov, lovište ribe Tvorba: Drevni fenički lučki grad sjeverno od Tira; ime potječe od semitskog korijena cajid koji znači loviti ili ribariti.
Ovaj stih (Matej 15,21) predstavlja ključnu prekretnicu u Isusovom javnom djelovanju i teološkoj dinamici Evanđelja po Mateju. Nakon oštrog sukoba sa židovskom vjerskom elitom oko ljudskih predaja i prave naravi čistoće, Isus čini odlučan korak: strateški se povlači iz granica tradicionalnog Izraela na teritorij drevnih poganskih neprijatelja – Tira i Sidona. Tim činom Isus ne samo da traži predah od rastućeg neprijateljstva, već proročki i simbolički demonstrira da Božje kraljevstvo ne poznaje etničke niti geografske granice.
Glavna poruka stiha leži u suverenom prijelazu Božje milosti od onih koji se smatraju 'pravovjernima', ali su zatvorena srca, prema onima koji su društveno i vjerski odbačeni, ali otvoreni za vjeru. Isusov prelazak u pogansku zemlju neposredna je primjena njegove prethodne pouke da čovjeka ne onečišćuje ono što je izvana, potvrđujući da nijedan narod niti prostor sam po sebi nije izuzet od ponude spasenja. Ovaj stih služi kao moćna uvertira u susret s Kananejkom, anticipirajući sveopće poslanje Crkve svim narodima na kraju evanđelja (Mt 28,19).