Ne shvaćate li da sve što ulazi u usta ide u trbuh i u zahod se izbacuje?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ne shvaćate li da sve što ulazi u usta ide u trbuh i u zahod se izbacuje?
A ono što izlazi iz usta, iz srca izlazi, i to onečišćuje čovjeka.
Ta iz srca izlaze zle pomisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, hule.
To je ono što onečišćuje čovjeka; a neopranim rukama jesti ne onečišćuje čovjeka."
I izašavši odande, Isus se povuče u krajeve Tira i Sidona.
Ta iz srca izlaze zle pomisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, hule.
Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, krađe, lažna svjedočanstva, hule na Boga.
ἐκ γὰρ τῆς καρδίας ἐξέρχονται διαλογισμοὶ πονηροί, φόνοι, μοιχεῖαι, πορνεῖαι, κλοπαί, ψευδομαρτυρίαι, βλασφημίαι.
ek gar tēs kardias exerchontai dialogismoi ponēroi phonoi moicheiai porneiai klopai pseudomarturiai blasphēmiai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Iz naime tog srca izlaze pomisli zle, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, hule."
1. Iz naime tog srca izlaze Izvornik: ἐκ γὰρ τῆς καρδίας ἐξέρχονται [ek gar tēs kardias exerchontai] Gramatika: Uzročni veznik γάρ ('naime', 'jer') stoji na drugom mjestu u rečenici i uvodi obrazloženje prethodne tvrdnje. Glagol ἐξέρχονται je ovdje u 3. licu množine prezenta jer slijedi niz imenica u muškom i ženskom rodu. Značenje: Rečenica započinje prijedložnim izrazom 'Iz srca' na samom početku radi snažnog isticanja: ljudska nutrina je jedino pravo izvorište moralnog zla.
2. pomisli zle Izvornik: διαλογισμοὶ πονηροί [dialogismoi ponēroi] Gramatika: Imenica i pridjev u nominativu množine muškog roda bez člana. Stoje na čelu popisa kao krovni pojam iz kojeg proizlaze sva ostala navedena djela. Značenje: Imenica διαλογισμός označava unutarnje rasuđivanje, proračunato razmišljanje i kovanje planova, a pridjev πονηρός označava djelatno, štetno zlo. Svaki grijeh najprije nastaje u mislima kao svjesna namjera prije nego što postane vanjski čin.
3. ubojstva, preljubi, bludništva Izvornik: φόνοι, μοιχεῖαι, πορνεῖαι [phonoi, moicheiai, porneiai] Gramatika: Imenice u nominativu množine (prva muškog, druge dvije ženskog roda). Množina kod apstraktnih imenica u grčkom označava konkretne pojedinačne čine tih grijeha. Značenje: Popis slijedi redoslijed druge ploče Deset zapovijedi (ne ubij, ne učini preljuba). Dok μοιχεία označava kršenje bračne vjernosti, πορνεία je širi pojam koji obuhvaća svako izvanbračno i protunaravno spolno općenje.
4. krađe, lažna svjedočanstva, hule Izvornik: κλοπαί, ψευδομαρτυρίαι, βλασφημίαι [klopai, pseudomarturiai, blasphēmiai] Gramatika: Tri imenice u nominativu množine ženskog roda, nanizane asindetski (bez veznika), čime se postiže dojam bujice zla koja izvire iz srca. Značenje: Nastavlja se oslanjanje na Dekalog (ne ukradi, ne svjedoči lažno). Posljednja riječ, βλασφημία, označava pogrdan, uvredljiv i klevetnički govor – bilo protiv bližnjega (kleveta) bilo protiv Boga (hula).
Glavna poruka ovog stiha (Matej 15,19) jest temeljno redefiniranje pojma duhovne i moralne čistoće. U raspravi s farizejima i pismoznancima oko vanjskih obrednih pranja i tradicije starih, Isus prebacuje težište s vanjskog legalizma na unutarnje stanje čovjeka. On jasno poučava da čovjeka pred Bogom ne onečišćuje ono što dolazi izvana (poput neopranih ruku ili obredno nečiste hrane), nego ono što aktivno izlazi iz unutrašnjosti — iz ljudskog srca. Srce je u biblijskoj antropologiji samo središte uma, volje i osobnog identiteta, a bez Božje milosti ono ostaje izvor moralne iskvarenosti iz kojeg proizlaze zli naumi i svi postupci koji krše Božje zapovijedi (nasilje, spolni nemoral, nepoštenje i laž).
Ovaj stih stoga služi kao precizna teološka dijagnoza ljudskog stanja nakon pada u grijeh: temeljni problem čovječanstva nije u vanjskom okruženju niti u nedostatku obredne discipline, već u inherentnoj naravi njegova srca. Pravi preokret, posvećenje i zajedništvo s Bogom ne mogu se postići površinskim religijskim ritualima, već isključivo unutarnjom transformacijom i duhovnim preporodom — zahvatom Duha Svetoga koji stvara "novo srce" (Ezk 36,26) sposobno misliti, željeti i djelovati u skladu s Božjom svetošću.