Početna ›

Matej 15,20 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A ono što izlazi iz usta, iz srca izlazi, i to onečišćuje čovjeka.

Ta iz srca izlaze zle pomisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, hule.

To je ono što onečišćuje čovjeka; a neopranim rukama jesti ne onečišćuje čovjeka."

I izašavši odande, Isus se povuče u krajeve Tira i Sidona.

I gle, žena Kanaanka izađe iz onih krajeva te vikaše govoreći: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći je moja teško opsjednuta demonom."

Biblija

To je ono što onečišćuje čovjeka; a neopranim rukama jesti ne onečišćuje čovjeka."

Daničić-Karadžić

I ovo je što pogani čovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani čovjeka.

Original

ταῦτά ἐστιν τὰ κοινοῦντα τὸν ἄνθρωπον· τὸ δὲ ἀνίπτοις χερσὶν φαγεῖν οὐ κοινοῖ τὸν ἄνθρωπον.¶

Izgovor

tauta estin ta koinounta ton anthrōpon to de aniptois chersin phagein ou koinoi ton anthrōpon

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Ovo su ono što onečišćuje tog čovjeka; a to neopranim rukama jesti ne onečišćuje tog čovjeka."

Analiza

1. Ovo su ono što onečišćuje Izvornik: ταῦτά ἐστιν τὰ κοινοῦντα [tauta estin ta koinounta] Gramatika: Pokazna zamjenica ταῦτα u nominativu množine srednjeg roda sažima cijeli prethodni popis grijeha, uz glagol 'biti' u jednini (ἐστιν). Slijedi poimeničeni particip prezenta aktiva u nominativu množine srednjeg roda (τὰ κοινοῦντα). Značenje: Upotrebom participa s članom ('ono što onečišćuje') Isus donosi konačni pravorijek: isključivo moralni prijestupi koji izviru iz srca stvarno kaljaju čovjeka pred Bogom.

2. a to ... jesti Izvornik: τὸ δὲ ... φαγεῖν [to de ... phagein] Gramatika: Poimeničeni infinitiv aorista aktiva (τὸ φαγεῖν) u službi subjekta rečenice, povezan suprotnim veznikom δέ. Između člana τὸ i infinitiva umetnut je dativni izraz ('neopranim rukama'), čime je ta okolnost čvrsto uokvirena i naglašena. Značenje: Ovim uokvirenim infinitivom Isus se izravno vraća na početno pitanje farizeja i pismoznanaca iz 2. stiha ovoga poglavlja, dajući im konačan i nedvosmislen odgovor.

3. neopranim rukama Izvornik: ἀνίπτοις χερσὶν [aniptois chersin] Gramatika: Pridjev i imenica u dativu množine ženskog roda bez prijedloga. Riječ je o dativu načina ili sredstva koji opisuje okolnost u kojoj se vrši radnja jedenja. Značenje: Pridjev ἄνιπτος (od niječnog prefiksa ἀ- i glagola νίπτω – 'prati dijelove tijela') ne odnosi se na higijensku prljavštinu, nego na izostanak obrednog pranja ruku prema usmenoj predaji starih.

4. ne onečišćuje tog čovjeka Izvornik: οὐ κοινοῖ τὸν ἄνθρωπον [ou koinoi ton anthrōpon] Gramatika: Niječna čestica οὐ uz prezent aktiva indikativa (κοινοῖ) izražava izravno, objektivno i bezuvjetno nijekanje činjenice. Imenica ἄνθρωπον u akuzativu jednine s članom označava čovjeka uopće. Značenje: Zaključna tvrdnja u potpunosti razrješuje savjest vjernika od tereta ljudskih obrednih propisa, potvrđujući da se čistoća pred Bogom mjeri stanjem srca, a ne izvanjskim obredima.

Zaključak

Ovaj stih (Matej 15:20) predstavlja vrhunac Isusovog odgovora na farizejsku kritiku te donosi revolucionarni preokret u poimanju vjerske čistoće i svetosti. Isus odlučno razbija zabludu da se duhovna čistoća ili nečistoća nalaze u materijalnim stvarima, izvanjskim obredima i ljudskim tradicijama. Prava nečistoća, po Isusovom nauku, nije obredna niti fizička, već duboko moralna i duhovna; ona izvire iz palog ljudskog srca iz kojeg proizlaze zle misli i grešna djela. Time Krist vraća fokus vjere na ono što je Bogu jedino važno – nutarnju preobrazbu i moralnu svetost.

Teološki gledano, Isus ovim riječima postavlja temelje Novoga saveza u kojem oslobađa vjernike od ropstva ceremonijalnog zakona i ljudskih propisa. Odbacujući ideju da neoprane ruke mogu duhovno kontaminirati čovjeka, Krist nas poziva na autentičnu pobožnost koja se ne iscrpljuje u površnom ispunjavanju vanjskih religioznih formi, nego u iskrenom posvećenju uma, srca i djela pred živim Bogom.