Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija govoreći:
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija govoreći:
'Narod ovaj usnama Me poštuje, a srce se njihovo daleko drži od Mene.
Uzalud Me pak štuju učeći nauke, zapovijedi ljudske.'"
I pozvavši k Sebi mnoštvo, reče im: "Slušajte i razumijevajte:
ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta, nego ono što izlazi iz usta, to onečišćuje čovjeka."
Uzalud Me pak štuju učeći nauke, zapovijedi ljudske.'"
No zaludu me poštuju učeći naukama i zapovijestima ljudskima.
μάτην δὲ σέβονταί με διδάσκοντες διδασκαλίας, ἐντάλματα ἀνθρώπων.¶
matēn de sebontai me didaskontes didaskalias entalmata anthrōpōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Uzalud pak štuju mene učeći učenja, zapovijedi ljudi."
1. Uzalud Izvornik: μάτην [matēn] Gramatika: Prilog koji je stavljen na samo čelo rečenice radi snažnog naglašavanja. Označava radnju koja se vrši bez svrhe, bez cilja i bez ikakvog stvarnog učinka. Značenje: Pokazuje da bogoštovlje koje nije utemeljeno na istini i predanosti srca pred Bogom nema nikakvu vrijednost, ma koliko izvanjski izgledalo pobožno.
2. štuju Izvornik: σέβονταί [sebontai] Gramatika: Glagol u prezentu, mediopasivni oblik, 3. lice množine. Prezent označava trajnu, uobičajenu radnju vršenja vjerskih obreda, a medij naglašava osobnu uključenost subjekta u taj čin. Značenje: Izražava vjersko strahopoštovanje, pobožnost i obredno klanjanje. Ovdje je u oštroj suprotnosti s prilogom 'uzalud': oni trajno vrše obrede, ali ti obredi ne dopiru do Boga.
3. učeći učenja Izvornik: διδάσκοντες διδασκαλίας [didaskontes didaskalias] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda praćen imenicom istoga korijena u akuzativu množine (etimoška figura). Particip izražava način ili uzrok zašto je njihovo štovanje uzaludno. Značenje: Ponavljanje istog korijena naglašava sustavnost i neumornost njihove pouke, no sadržaj te pouke je izopačen jer ljudsku misao podižu na razinu božanskog autoriteta.
4. zapovijedi ljudi Izvornik: ἐντάλματα ἀνθρώπων [entalmata anthrōpōn] Gramatika: Imenica u akuzativu množine srednjeg roda (stoji u apoziciji prema 'učenja') praćena imenicom u genitivu množine bez člana. Genitiv označava izvor i podrijetlo tih propisa, a izostanak člana naglašava samu ljudsku narav nasuprot božanskoj. Značenje: Razotkriva bit licemjerja iz Izaijina proročanstva (Iz 29,13): čisto ljudske uredbe i predaje naučavaju se kao da su Božji nauk, čime se čovjek stavlja na Božje mjesto.
Ovaj stih (Matej 15,9 / Marko 7,7, koji citira proročanstvo Izaje 29,13) predstavlja jednu od najsnažnijih biblijskih kritika religioznog formalizma i ljudske tradicije. Glavna poruka stiha jest da vanjsko bogoslužje, bez obzira na to koliko bilo estetski impresivno, obredno točno, revno ili tradicijski ukorijenjeno, gubi svaku vrijednost pred Bogom ako mu je temelj u ljudskim propisima, a ne u Božjoj objavljenoj Riječi.
Isus ovim citatom razotkriva suštinsku opasnost zamjene božanskog autoriteta ljudskim: kada zajednica ili pojedinac uzdigne ljudska pravila, teološke konstrukcije i tradicije na razinu božanske dogme ('učeći kao nauke zapovijedi ljudske'), dolazi do duhovne cenzure istinskog Božjeg zakona. Bog ne traži mehaničko izvršavanje religioznih obreda, već ponizno srce koje se u potpunosti podlaže Njegovu autoritetu i Njegovoj Riječi. Svaki pokušaj da se Bogu približimo po vlastitim, ljudskim uvjetima u konačnici ostaje – uzaludan.