Matej 15,8 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Taj narod ovaj usnama mene časti, a srce njihovo daleko odstupa od mene;"

1.Ὁ λαὸς οὗτος (Taj narod ovaj / Ovaj narod) • Hrvatski prijevod: Ovaj narod (dosl. Taj narod ovaj) • Izvornik i transliteracija: grč. Ὁ λαὸς οὗτος (Ho laos houtos); heb. ekvivalent (Iz 29,13): הָעָם הַזֶּה (ha-'am ha-zeh) • Gramatičke nijanse: 'Ὁ' je određeni član u nominativu jednine muškog roda. 'λαὸς' (narod) je imenica u nominativu jednine, dok je 'οὗτος' pokazna zamjenica u predikatnom položaju koja u grčkom jeziku zahtijeva upotrebu određenog člana uz imenicu na koju se odnosi (doslovno: 'taj narod ovaj'). • Teološko značenje: U biblijskom rječniku 'laos' prvenstveno označava Božji izabrani saveznički narod (za razliku od 'ethne' - pogani/narodi). Upotreba pokazne zamjenice 'ovaj' u Isusovom i Izaijinom obraćanju često nosi prizvuk distance, žaljenja i sudskog prijekora: Bog se obraća narodu koji bi trebao biti Njegova posebna svojina, ali je postao duhovno otuđen unatoč tome što se formalno poziva na svoj status izabranja.

2.τοῖς χείλεσίν (usnama) • Hrvatski prijevod: usnama / s usnama • Izvornik i transliteracija: grč. τοῖς χείλεσιν (tois cheilesin); heb. ekvivalent: בִּשְׂפָתָיו (bi-sfatav - usnama svojim) • Gramatičke nijanse: Imenica 'χεῖλος' (cheilos - usna, rub) u dativu je množine srednjeg roda uz određeni član 'τοῖς'. U grčkom je ovo dativ sredstva ili instrumenta (dativus instrumenti), koji izriče sredstvo kojim se radnja vrši: 'pomoću usana'. • Teološko značenje: 'Usne' simboliziraju vanjsku, verbalnu, liturgijsku i obrednu pobožnost. One predstavljaju izgovorene molitve, vjerovanja, hvalospjeve i tradicijske obrasce. U biblijskoj antropologiji, usne su osmišljene kao instrument koji bi trebao autentično izražavati unutarnju stvarnost čovjeka. Kada su odvojene od srca, vanjske riječi postaju prazna forma i licemjerni performans bez duhovnog pokrića.

3.με τιμᾷ (mene časti / štuje) • Hrvatski prijevod: mene časti / mene štuje • Izvornik i transliteracija: grč. με τιμᾷ (me tima); heb. ekvivalent: כִּבְּדֻנִי (kibbeduni - častahu me) • Gramatičke nijanse: 'με' je enklitički, nenaglašeni oblik lične zamjenice u akuzativu jednine ('mene'). 'τιμᾷ' je glagol 'τιμάω' (timao - častiti, štovati, pridavati vrijednost, iskazivati čast) u 3. licu jednine prezenta indikativa aktiva. Prezent ovdje označava trajnu, uobičajenu i kontinuiranu praksu vanjskog štovanja. • Teološko značenje: Korijen glagola 'timao' vezan je uz 'cijenu', 'dragocjenost' i 'vrijednost'. Štovati Boga znači priznavati Njegovu vrhovnu vrijednost, svetost i autoritet te mu iskazivati dužnu čast. Tragika ovog stiha leži u tome što se ta čast Bogu iskazuje isključivo na razini riječi i obreda, dok se u stvarnom životu Njegova volja i zapovijedi ignoriraju u korist ljudskih tradicija. To je pobožnost privida: Bogu se daje verbalna čast, ali mu se uskraćuje poslušnost volje.

4.ἡ δὲ καρδία αὐτῶν (a srce njihovo) • Hrvatski prijevod: a srce njihovo / srce pak njihovo • Izvornik i transliteracija: grč. ἡ δὲ καρδία αὐτῶν (he de kardia auton); heb. ekvivalent: וְלִבּוֹ (ve-libbo - a srce njegovo/njihovo) • Gramatičke nijanse: 'ἡ' je određeni član nominativa jednine ženskog roda uz imenicu 'καρδία' (srce). 'δὲ' je postpozitivni suprotni veznik (a, pak, međutim) koji stoji na drugom mjestu u klauzuli i stvara snažan kontrast između vanjskog čina (usne) i unutarnje stvarnosti (srce). 'αὐτῶν' je posvojni genitiv množine lične zamjenice 3. lica ('njihovo' / 'od njih'). • Teološko značenje: U semitskom i biblijskom shvaćanju, 'srce' (grč. kardia, heb. lev) nije tek sjedište emocija, već samo središte ljudskog bića: um, volja, savjest, motivacije, moralno rasuđivanje i duhovno usmjerenje. Ono predstavlja 'unutarnjeg čovjeka' gdje se donose odluke i gdje Bog gleda pravu istinu o nama. Suprotnost 'usne - srce' jest temeljna biblijska kritika religioznog formalizma: bez promjene i predanja srca, nikakav vanjski obred ne može ugoditi Bogu.

5.πόρρω ἀπέχει ἀπʼ ἐμοῦ (daleko odstupa od mene / daleko je udaljeno od mene) • Hrvatski prijevod: daleko odstupa od mene / daleko je udaljeno od mene • Izvornik i transliteracija: grč. πόρρω ἀπέχει ἀπʼ ἐμοῦ (porro apechei ap’ emou); heb. ekvivalent: רִחַק מִמֶּנִּי (richaq mimmeni - udaljeno je od mene) • Gramatičke nijanse: 'πόρρω' (porro) je prilog mjesta koji znači 'daleko', 'na velikoj udaljenosti'. 'ἀπέχει' je glagol 'ἀπέχω' (apecho - biti udaljen, odstupati, držati se podalje; složenica od ἀπό / apo - od i ἔχω / echo - imati, držati) u 3. licu jednine prezenta indikativa aktiva, što označava trajno stanje udaljenosti. Prijedlog 'ἀπʼ' (apo) s genitivom naglašava separaciju i odvajanje. 'ἐμοῦ' je naglašeni (ortotonički) oblik lične zamjenice 1. lica u genitivu ('od mene'), koji za razliku od nenaglašenog 'με' u prvom dijelu rečenice stavlja izrazito jak osobni naglasak na samoga Boga od kojeg su otuđeni. • Teološko značenje: Ova fraza opisuje stanje duboke duhovne otuđenosti i ponora. Nije riječ o trenutnoj slabosti ili malom udaljavaju, već o radikalnoj distanci: srce naroda prebiva u posve drugoj sferi od Boga. Iako su liturgijski, fizički i verbalno u neposrednoj blizini Božjih svetinja, njihova volja, ljubav i odanost su kilometrima daleko od Njega. Upotreba naglašenog oblika 'emou' (od mene) otkriva duboku tragediju ovakvog stanja: ljudi mogu vršiti besrijekorne religiozne obrede, a istovremeno biti potpuno odvojeni od žive Božje osobe, jer ne traže zajedništvo s Njim, već vlastito opravdanje i sigurnost u tradiciji.

Ovaj stih, koji Isus u Matejevom (15,8) i Markovom (7,6) evanđelju citira iz proroka Izaije (29,13), predstavlja jednu od najsnažnijih biblijskih osuda religioznog licemjerja i formalizma. Glavna poruka stiha jest da Bog ne prihvaća vanjsko štovanje koje nije praćeno unutarnjom predanošću i poslušnošću. Prava vjera u biblijskom smislu nikada nije samo pitanje liturgijskih obrazaca, verbalne ispravnosti i obrednih radnji (štovanje 'usnama'), već zahtijeva potpuni angažman 'srca' – središta ljudske volje, uma, savjesti i ljubavi.

Stih nas suočava s opasnošću duhovne obmane u kojoj čovjek može umiriti vlastitu savjest vršenjem vjerskih dužnosti i ljudskih tradicija, dok mu unutarnje biće ostaje potpuno otuđeno od Boga. Bog traži autentičan, osoban odnos i suverenitet nad ljudskim srcem, a ne praznu religioznu predstavu. Kada usne govore bez pokrića u srcu, pobožnost se pretvara u licemjerje, a vjerovanje u mrtvu formu koja čovjeka drži 'daleko od Boga' upravo onda kada misli da Mu je liturgijski najbliži.