nipošto neće poštovati oca svojega.' I obezvrijediste Riječ Božju zbog predaje svoje.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
nipošto neće poštovati oca svojega.' I obezvrijediste Riječ Božju zbog predaje svoje.
Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija govoreći:
'Narod ovaj usnama Me poštuje, a srce se njihovo daleko drži od Mene.
Uzalud Me pak štuju učeći nauke, zapovijedi ljudske.'"
I pozvavši k Sebi mnoštvo, reče im: "Slušajte i razumijevajte:
'Narod ovaj usnama Me poštuje, a srce se njihovo daleko drži od Mene.
Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.
Ἐγγίζει μοι Ὁ λαὸς οὗτος τῷ στόματι αὐτῶν καὶ τοῖς χείλεσίν με τιμᾷ, ἡ δὲ καρδία αὐτῶν πόρρω ἀπέχει ἀπ᾽ ἐμοῦ.
Engizei moi Ho laos houtos tō stomati autōn kai tois cheilesin me tima hē de kardia autōn porrō apechei ap᾽ emou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Narod ovaj usnama me poštuje, a srce njihovo daleko drži se od mene."
1. Narod ovaj Izvornik: Ὁ λαὸς οὗτος [Ho laos houtos] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom i pokaznom zamjenicom iza imenice. Značenje: Dok 'laos' u Bibliji redovito označava Izrael kao izabrani Božji narod, dodatak pokazne zamjenice 'ovaj narod' (umjesto 'moj narod') u proročkom govoru izražava Božju distancu i prijekor zbog njihove nevjernosti.
2. usnama Izvornik: τοῖς χείλεσίν [tois cheilesin] Gramatika: Imenica u dativu množine srednjeg roda s određenim članom. Riječ je o dativu sredstva (instrumentalu) koji pokazuje čime se vrši radnja glagola. Značenje: Usne predstavljaju puku vanjštinu — izgovorene molitve, zavjete i pobožne formule iza kojih ne stoji nutarnja stvarnost.
3. poštuje Izvornik: τιμᾷ [tima] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Prezent označava trajnu i redovitu radnju izvanjskog bogoštovlja. Značenje: Isti je glagol upotrijebljen u zapovijedi o poštivanju roditelja (15,4.6), čime se stvara izravna poveznica: oni koji uskraćuju stvarno poštovanje roditeljima, i samoga Boga poštuju samo na riječima.
4. a srce njihovo Izvornik: ἡ δὲ καρδία αὐτῶν [hē de kardia autōn] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda s određenim članom, suprotnim veznikom i zamjenicom u genitivu množine. Iako je prethodna imenica 'narod' u jednini, zamjenica 'njihovo' je u množini (slaganje po smislu, jer narod čine mnogi pojedinci). Značenje: U biblijskoj antropologiji 'srce' nije samo sjedište osjećaja, nego središte cjelokupne osobe — razuma, volje, namjera i moralnih odluka. Suprotni veznik oštro dijeli izvanjske usne od nutarnjeg središta čovjeka.
5. daleko drži se od mene Izvornik: πόρρω ἀπέχει ἀπ᾽ ἐμοῦ [porrō apechei ap᾽ emou] Gramatika: Prilog mjesta uz glagol u prezentu aktiva indikativa, 3. lice jednine, te prijedlog s genitivom osobne zamjenice. Prijedlog 'apo' (od) ponavlja se i kao prefiks u samom glagolu ('ap-echei'), čime se u grčkom dodatno naglašava prostorna i duhovna odvojenost. Značenje: Prezent opisuje trajno stanje otuđenosti: u samom trenutku dok svojim ustima izgovaraju pobožne riječi, njihova je nutrina na velikoj udaljenosti od Boga.
Ovaj stih, koji Isus u Matejevom (15,8) i Markovom (7,6) evanđelju citira iz proroka Izaije (29,13), predstavlja jednu od najsnažnijih biblijskih osuda religioznog licemjerja i formalizma. Glavna poruka stiha jest da Bog ne prihvaća vanjsko štovanje koje nije praćeno unutarnjom predanošću i poslušnošću. Prava vjera u biblijskom smislu nikada nije samo pitanje liturgijskih obrazaca, verbalne ispravnosti i obrednih radnji (štovanje 'usnama'), već zahtijeva potpuni angažman 'srca' – središta ljudske volje, uma, savjesti i ljubavi.
Stih nas suočava s opasnošću duhovne obmane u kojoj čovjek može umiriti vlastitu savjest vršenjem vjerskih dužnosti i ljudskih tradicija, dok mu unutarnje biće ostaje potpuno otuđeno od Boga. Bog traži autentičan, osoban odnos i suverenitet nad ljudskim srcem, a ne praznu religioznu predstavu. Kada usne govore bez pokrića u srcu, pobožnost se pretvara u licemjerje, a vjerovanje u mrtvu formu koja čovjeka drži 'daleko od Boga' upravo onda kada misli da Mu je liturgijski najbliži.