Uzalud Me pak štuju učeći nauke, zapovijedi ljudske.'"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Uzalud Me pak štuju učeći nauke, zapovijedi ljudske.'"
I pozvavši k Sebi mnoštvo, reče im: "Slušajte i razumijevajte:
ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta, nego ono što izlazi iz usta, to onečišćuje čovjeka."
Tada pristupiše učenici i govore Mu: "Znaš li da se farizeji, čuvši tu riječ, sablazniše?"
A On odgovori i reče: "Svaka sadnica koju ne zasadi Otac Moj nebeski bit će iskorijenjena.
ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta, nego ono što izlazi iz usta, to onečišćuje čovjeka."
Ne pogani čovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani čovjeka.
οὐ τὸ εἰσερχόμενον εἰς τὸ στόμα κοινοῖ τὸν ἄνθρωπον, ἀλλὰ τὸ ἐκπορευόμενον ἐκ τοῦ στόματος, τοῦτο κοινοῖ τὸν ἄνθρωπον.¶
ou to eiserchomenon eis to stoma koinoi ton anthrōpon alla to ekporeuomenon ek tou stomatos touto koinoi ton anthrōpon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ne ono koje ulazi u ta usta onečišćuje tog čovjeka, nego ono koje izlazi iz tih usta, ovo onečišćuje tog čovjeka."
1. ono koje ulazi Izvornik: τὸ εἰσερχόμενον [to eiserchomenon] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta mediopasivnog u nominativu jednine srednjeg roda s određenim članom. Srednji rod daje izrazu općenito, načelno značenje ('ono što ulazi'), a prezent označava ponavljajuću, uobičajenu radnju. Značenje: Odnosi se na hranu i piće (osobito u kontekstu obrednog pranja ruku), postavljajući sveopće načelo da materijalne stvari same po sebi nemaju moć moralno ili duhovno okaljati osobu.
2. onečišćuje Izvornik: κοινοῖ [koinoi] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Prezent ovdje izriče trajnu, bezvremensku teološku istinu. Značenje: Izveden iz pridjeva koji znači 'zajednički, običan, svjetovan', glagol označava čin kojim nešto postaje obredno ili moralno nečisto, oskvrnjeno i neprikladno za zajedništvo s Bogom.
3. nego Izvornik: ἀλλὰ [alla] Gramatika: Snažni suprotni veznik koji u potpunosti isključuje prethodnu tvrdnju i uvodi njezinu izravnu suprotnost. Značenje: Označava radikalan preokret u poimanju svetosti: težište se s izvanjskih, materijalnih i obrednih pravila u potpunosti premješta na unutarnje stanje čovjekova srca.
4. ono koje izlazi Izvornik: τὸ ἐκπορευόμενον [to ekporeuomenon] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta mediopasivnog u nominativu jednine srednjeg roda s određenim članom. Kao i kod glagola ulaženja, prezent označava trajni proces koji izvire iz čovjekove nutrine. Značenje: Označava riječi, a preko njih i zle misli i nakane srca (kako će Isus objasniti u idućim stihovima), koje izlaze na usta i očituju stvarnu unutarnju pokvarenost čovjeka.
5. ovo Izvornik: τοῦτο [touto] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda. Služi kao anaforički naglasak koji sažima prethodnu participsku konstrukciju ('ono koje izlazi iz tih usta') i izravno upire prstom u pravi uzrok nečistoće. Značenje: Snažno podcrtava da je isključivo čovjekov vlastiti duhovni i moralni izričaj – ono što izvire iz njegove nutrine – stvarni izvor njegova oskvrnuća pred Bogom.
U ovom ključnom stihu iz Matejeva evanđelja (Mt 15,11), Isus izvodi revolucionarni teološki zaokret u shvaćanju svetosti i religioznosti, prelazeći s vanjskog, ceremonijalnog obredno-pravnog sustava na unutarnju, etičku čistoću srca. Suprotstavljajući se usmenoj predaji i formalizmu farizeja i pismoznanaca, Isus jasno tumači da nikakav vanjski materijalni element – poput hrane ili neopranih ruku – ne može duhovno kompromitirati ili poganiti čovjeka pred Bogom, jer materijalne stvari utječu isključivo na tjelesnu fiziologiju, a ne na ljudsku dušu i moralni status.
Glavna poruka stiha jest da istinska duhovna čistoća i nečistoća proizlaze isključivo iz čovjekove unutrašnjosti, odnosno iz srca kao središta volje, misli i moralnih odluka. Riječi i postupci koji izlaze kroz usta samo su vanjska manifestacija unutarnjeg moralnog stanja duše. Ovim obratom Isus oslobađa vjernike tereta obrednoga legalizma i poziva na autentičnu preobrazbu srca, naglašavajući da je pred Bogom najvažnija etička svetost, ljubav, istina i moralna čistoća.