ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta, nego ono što izlazi iz usta, to onečišćuje čovjeka."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta, nego ono što izlazi iz usta, to onečišćuje čovjeka."
Tada pristupiše učenici i govore Mu: "Znaš li da se farizeji, čuvši tu riječ, sablazniše?"
A On odgovori i reče: "Svaka sadnica koju ne zasadi Otac Moj nebeski bit će iskorijenjena.
Ostavite ih; slijepi su vođe slijepih. A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti."
A Petar odgovori i reče Mu: "Protumači nam prispodobu ovu."
A On odgovori i reče: "Svaka sadnica koju ne zasadi Otac Moj nebeski bit će iskorijenjena.
A on odgovarajući reče: svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniće se.
Ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν· πᾶσα φυτεία ἣν οὐκ ἐφύτευσεν ὁ πατήρ μου ὁ οὐράνιος ἐκριζωθήσεται.
Ho de apokritheis eipen pasa phuteia hēn ouk ephuteusen ho patēr mou ho ouranios ekrizōthēsetai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On a odgovorivši reče: svaka sadnica koju ne zasadi Otac moj onaj nebeski bit će iskorijenjena."
1. odgovorivši reče Izvornik: ἀποκριθεὶς εἶπεν [apokritheis eipen] Gramatika: Particip aorista pasivnog u nominativu jednine muškog roda koji prethodi glavnom glagolu u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Pasivni oblik participa ovdje ima deponentno (srednje) značenje u smislu upuštanja u govor, a sklop izražava cjelovitu, zaokruženu radnju svečanog odgovora. Značenje: Standardni biblijski semitizam kojim se uvodi važna i autoritativna izjava. Naglašava da Isusova riječ nije tek usputni komentar, nego izravan pravorijek na uznemirenost učenika zbog farizejske sablazni.
2. svaka sadnica Izvornik: πᾶσα φυτεία [pasa phuteia] Gramatika: Pridjev i imenica u nominativu jednine ženskog roda bez određenog člana. Odsutnost člana uz pridjev daje distributivno značenje ('svaka pojedina sadnica', 'bilo koji nasad'). Značenje: Riječ označava čin sadnje ili ono što je zasađeno, odnosno pitomu, uzgojenu biljku za razliku od samoniklog raslinja. U proročkoj tradiciji Izrael je Božji nasad, pa Isus ovdje cilja na ljudske predaje i vjerske zajednice koje si prisvajaju Božji autoritet, a nisu od Njega potekle.
3. ne zasadi Izvornik: οὐκ ἐφύτευσεν [ouk ephuteusen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, uz objektivnu niječnu česticu. Aorist označava dovršenu, stvarnu radnju u prošlosti, čime se gleda na sam čin utemeljenja i podrijetla. Značenje: Dijeli istu korijensku osnovu s imenicom 'sadnica' (doslovno: 'sadnica koju ne zasadi'), što je stilska figura koja pojačava misao. Istinitost učenja ili duhovnog pokreta mjeri se isključivo time je li mu sam Bog začetnik u korijenu.
4. Otac moj onaj nebeski Izvornik: ὁ πατήρ μου ὁ οὐράνιος [ho patēr mou ho ouranios] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom, posvojna zamjenica u genitivu te pridjev s ponovljenim određenim članom. Ponavljanje člana ispred pridjeva stavlja atribut u naglašeni položaj (doslovno: 'Otac moj, onaj nebeski'). Značenje: Nasuprot autoritetu 'predaje starih' na koju se pozivaju farizeji, Isus postavlja vrhovni autoritet svoga Oca. Naziv 'Moj Otac' ističe Isusov jedinstveni sinovski odnos s Bogom, a pridjev 'nebeski' naglašava Božju transcendenciju iznad svih zemaljskih ustanova.
5. bit će iskorijenjena Izvornik: ἐκριζωθήσεται [ekrizōthēsetai] Gramatika: Glagol u futuru indikativa pasivnog, 3. lice jednine. Složeni glagol s prijedložnim prefiksom 'iz' i korijenom 'korijen' u pasivu predstavlja teološki (božanski) pasiv, gdje je neizrečeni vršitelj radnje sam Bog. Značenje: Označava potpuno čupanje s korijenom tako da više nema mogućnosti ponovnog rasta. To je eshatološka slika Božjeg suda u kojem će sve ono što u religiji potječe od ljudske umišljenosti, a ne od Božje milosti, biti trajno uklonjeno.
U Mateju 15:13 Isus izriče radikalnu i nekompromisnu ocjenu religioznosti svoga vremena, suprotstavljajući autentično duhovno djelo Božje milosti ljudskim naporima, tradicijama i samopravednosti. Povod ovom govoru bio je sukob s farizejima i pismoznancima oko obrednog pranja ruku, gdje Isus razotkriva kako ljudske predaje mogu zamračiti i poništiti samu Božju riječ. Koristeći snažnu poljoprivrednu metaforu 'sadnice' (φυτεία), On jasno daje do znanja da u duhovnom kraljevstvu postoji samo jedno mjerilo vrijednosti i opstanka: božansko podrijetlo. Nije dovoljno imati vanjski ugled, institucionalni autoritet ili se strogo pridržavati vjerskih pravila; ako u korijenu nečijeg života i učenja ne stoji suvereni zahvat nebeskoga Oca – novo rođenje i istinska vjera – takva je religioznost beskorisna i osuđena na propast.
Glavna poruka stiha nosi istodobno veliku utjehu za istinske vjernike i ozbiljnu opomenu za svaku lažnu duhovnost. Eshatološko obećanje o 'iskorjenjivanju' (ἐκριζωθήσεται) jamči da zlo, licemjerje i duhovna obmana neće trijumfirati dovijeka; Bog će u svoje vrijeme potpuno očistiti svoj narod od svega što nije Njegova sadnica. Stih nas stoga poziva na poniznu samoprovjeru: da ne gradimo svoj duhovni identitet na prolaznim ljudskim sustavima i vanjskim formama, već da svoje korijene duboko ugradimo u živoga Boga i Njegovu Riječ, dopuštajući nebeskom Ocu da On bude jedini Vrtlar naših srca.